Od Ignacija tebi, čitatelju #2

Ignacijevo pismo o. Franji Borgiji

Pismo 2652.

Karlo V. zatražio je od pape Julija III. da udijeli kardinalski šešir Franji Borgiji. Sveti Otac je odobrio. Tek što je obaviješten sveti Ignacije o stvari (travanj 1552.) pokrenuo je sve moguće kako bi to spriječio. Razgovarao je s četiri kardinala i on sam osobno je obavijestio papu o neprilikama koje bi proizašle proglašenjem Borgije kardinalom.

U ovom pismu sveti Ignacije iznosi zahtjev koji je razmatrao i jake motive koji su ga k tome doveli. Na početku, iako je bio naklonjen suprotstaviti se, nije jasno vidio treba li to učiniti. Stoga, molio je i zatražio da se posebno moli na tu nakanu. Treći dan vidio je sa svom jasnoćom da treba činiti protivno tom proglašenju. Sve u svemu, želi da Borgia izrazi napismeno svoje mišljenje o ovom pitanju.

Borgia je do 1554. g. više bio priklonjen prihvatiti kardinalsku čast iz poslušnosti Svetom Ocu i njegovoj želji. 1554. je, sa svime, položio svečane zavjete. Onda je sam Borgia pisao princezi Ivani da se zauzme kod princa Filipa kako bi odustao od pokušaja i o toj se stvari nije više govorilo.

Rim, 5. lipnja 1552.

IHS.

Neka nam vrhovna milost i vječna ljubav Krista našeg Gospodina bude uvijek zaštita i pomoć.

Vezano za kardinalski šešir smatram kako Vam trebam iznijeti neke razloge iz svoga iskustva, kao što bi vlastitoj duši, na veću slavu Božju; a to su, kako sam bio upozoren da Vas je car zapravo predložio, a papa bio voljan učiniti Vas kardinalom, zatim sam imao poticaj u duhu kako trebam učiniti što mogu da se to spriječi. Pa ipak, budući da nisam bio siguran je li to Božja volja, zbog puno razloga s jedne i s druge strane, naložio sam u zajednici da svi svećenici slave Misu i svi laici prikazuju svoje molitve tri dana kako bih u svemu bio vođen na veću slavu Božju. U tom periodu od tri dana, u satima razmišljanja i razgovora o ovome, osjećao sam u sebi kako mi dolaze određeni strahovi ili barem ne tu slobodu duha kako bih govorio protiv i spriječio stvar, kada bih rekao: “Što ja znam što Bog naš Gospodin želi učiniti?”, ne pronalazeći u sebi potpunu sigurnost da to spriječim. U drugom vremenu, u svojim uobičajenim molitvama osjećao sam da su ti strahovi nestali sami od sebe. Ponavljao sam ovu molitvu više puta, čas sa strahovima, čas bez njih, konačno trećeg dana moleći svoju uobičajenu molitvu i nakon toga uvijek s tako potpunim rasuđivanjem i voljom tako blagom i tako slobodnom da to spriječim, koliko je do mene, pred papom i kardinalima. Osjećao sam se u to vrijeme sigurnim, i još uvijek osjećam, da, ako ne postupim tako, ne bih mogao dati dobar račun za sebe Bogu, našem Gospodinu – dapače, da bih dao posve loš. 

Sa svim ovim trebao sam i trebam, znajući Božju volju da se u to dam, suprotstaviti se drugima koji bi Vam dodijelili ovo dostojanstvo, i bez bilo  kakve oprečnosti, mogao je isti Božji Duh pokretati mene iz ovih razloga i druge iz suprotnih, i tako dovesti do željenog rezultata cara. Neka Bog naš Gospodin uvijek čini što će biti na Njegovu veću hvalu i slavu. Vjerujem da bi bilo prikladno da o ovoj temi odgovorite pismom, koje magistar Polanco piše za mene, i objavite nakanu i želju kojom Vas je Bog naš Gospodin nadahnuo i sada bi Vas mogao nadahnuti. Vaše bi se mišljenje tako pojavilo u pisanoj formi i tada bi se moglo iznijeti kad god zatreba, prepuštajući sve Bogu našem Gospodinu, kako bi se Njegova presveta volja vršila u svim našim poslovima.

Na Vaše pismo koje smo primili 13. svibnja odgovorit će se u drugom. Svidjelo se Bogu našem Gospodinu da Vaš put i slijed svih stvari teče kako se mi ovdje nadamo po Njegovom Božanskom Veličanstvu, i našlo Vas u svemu potpuno zdravog, nutarnje i izvanjski, kako ja to želim i usrdno molim Boga našeg Gospodina u svojim siromašnim i nedostojnim molitvama na veću slavu Njegovog Božanskog Veličanstva, koji po svom beskrajnom milosrđu neka nam je uvijek neprestana potpora i pomoć.

Smjernice za produbljivanje

  1. Kada čitaš ovo pismo koja ti tvoj životna situacija dolazi, u kojoj si trebao razlučiti kako djelovati i onda učiniti tako?
  2. Ignacije piše kako je pozvao subraću na molitvu i tri dana promatrao što se unutar njega događa. Na kraju je doživio “volju tako blagu i tako slobodnu” da učini što je u njegovoj moći kako bi spriječio da o. Borgia postane kardinal. Kakvo je tvoje iskustvo Boga i kako ti je ono pomoglo ili moglo pomoći u toj situaciji koje si se sjetio? Ima li nešto što bi danas učinio drugačije?
  3. Jesi li ti imao slobodu da na kraju sve prepustiš Bogu i Njegovoj volji?