U Družbu sestara Služavki Malog Isusa ušla je već s 11 godina, a nakon obnašanja mnogih službi i danas radosno služi po primjeru BDM, svjedočeći svojim životom. Razgovarali smo sa s. M. Anđom Vranješ, koja pokazuje da je ljubav prema Bogu osnovno raspoloženje Služavke Malog Isusa, služeći nejakoj siročadi i gledajući u njima Maloga Isusa, koji je radi nas, još malen, trpio.
Možete li nam reći nešto o svom pozivu od djetinjstva do redovništva danas?
Svoje djetinjstvo i odrastanje pamtim u lijepom obiteljskom okruženju. Već u svom ranom djetinjstvu sam osjetila i govorila da želim biti časna sestra, a nisam znala za redovnički poziv niti za sve vrste redovničkih zajednica koje danas postoje. Jedino što sam znala je da mi je cilj postati časna sestra. Mojim roditeljima je to bilo neshvatljivo. Kako ću ja kao mala curica ići od kuće? U svemu tome im je od pomoći bio moj stariji brat, koji je već bio u sjemeništu u Dubrovniku. Moj brat je također postao svećenik. On je sa župnikom tražio u koji bi samostan mogla ići i koji bi me samostan mogao primiti.
Prvi dani u samostanu su izgledali neobično naspram obiteljskog života. Sve je bilo novo, prostor, osobe, dnevni red… Nove školske obveze su brzo započele, tako da nisam imala vremena puno razmišljati. Petogodišnje školovanje i redovničku formaciju uglavnom sam imala u Sarajevu te sam po završetku uz još jednu sestru radila u apostolatu kućne njege – obilazili smo i njegovali bolesnike po njihovim stanovima, nosili smo im hranu, obavljali kupovinu i uređivali stanove. Pred sam rat, u veljači 1992. godine, od strane poglavara poslana sam u Njemačku, gdje sam nepunih 18 godina radila u njezi bolesnika u Caritasovom staračkom domu sveta Hedwiga u blizini Münchena. Tamo sam se dodatno educirala i pohađala razne seminare, kako bih mogla raditi kao medicinska i odjelna sestra.
Nadalje, 2008. godine na provincijskom Kapitulu izabrana sam za zamjenicu provincijske glavarice. Nakon toga vratila sam se u Sarajevo, gdje sam preuzela službu za koju sam izabrana. U Sarajevu sam provela nešto manje od deset godina brinući se za djecu bez roditeljske skrbi. Iza toga, na godinu dana odlazim u Austriju među gradišćanske Hrvate u biskupiji Eisenstadt, gdje sam radila u bolnici kao voditeljica dušebrižništva i posjećivala umirovljene svećenike. U 2018. Generalni Kapitul odabire me za zamjenicu Vrhovne glavarice Družbe, nakon čega selim u Zagreb.
Što su Vam značili i što Vam znače Vaši zavjeti?
Moje prve i doživotne zavjete kao i život u redovništvu doživljavam kao dar. Tako se na poseban način slobodno i javno povezujem s Crkvom i njezinim Misterijem. Ona prima moje posvećenje, a ja obećavam da ću životom i djelovanjem služiti Njezinu rastu.
Možete li nam reći nešto o povijesti i karizmi sestara Služavki Maloga Isusa?
Sestre Služavke Malog Isusa su redovnička zajednica koja je svoje poslanje i djelovanje započela u Sarajevu, 1890. godine. Za sam dan njenog početka, Utemeljitelj dr. Josip Stadler, prvi Vrhbosanski nadbiskup, a sada Sluga Božji, uzeo je blagdan Svetog arkanđela Rafaela, koji se tada slavio 24. listopada. Rafael je lik iz knjige o Tobiji. Za mladog Tobiju, on je vodič na putu, njegov čuvar i izbavitelj iz neprilika, a za starog Tobiju je liječnik. Zaista preporučam pročitati Knjigu o Tobiji!
Uzimajući svetog Rafaela za zaštitnika, Utemeljitelj je povjerio Družbu Božjem vodstvu rekavši: „Izabrao sam taj dan da bude pod pokroviteljstvom arkanđela Rafaela, koji se onako očinski pobrinuo za obitelj starog i mladog Tobije, ne bi li svojim nebeskim i milostivim pogledom gledao na sirote u ubožnici i na njihove odgojiteljice.”
Utemeljitelj Družbe, Sluga Božji Josip Stadler, od Boga nadahnut i Duhom potaknut, ustanovio je našu Družbu kao odgovor na potrebe sirotinje koja je u to vrijeme u Sarajevu i u cijeloj Bosni bila brojna i bespomoćna. Nastanak i poslanje nove redovničke zajednice Utemeljitelj gleda u svjetlu otajstva Utjelovljenja, Rođenja, Bogojavljenja i Isusova djetinjstva. Zajednici djevojaka koju je nadbiskup okupio s nakanom da se brinu za napuštenu i siromašnu djecu, stare i nemoćne dao je ime Služavke Malog Isusa. Povijest našeg naziva nerazdvojiva je od povijesti jedne ljubavi: ljubavi prvog Vrhbosanskog nadbiskupa, dr. Josipa Stadlera, prema Božanskoj utjelovljenoj Riječi – za koju je često znao reći: „Kad je Bog htio svijetu pokazati da ga neizmjerno ljubi, onda nije našao ništa drugo tako nježno kao maleno Djetešce.“ To Božansko Djetešce je u Stadlerovom dobrom srcu proizvelo toliku ljubav prema siromasima, koja nije mogla biti skrivena, već je izvirala i pozivala na služenje. Utemeljitelj Družbe je želio da svaka sestra SMI spozna i zavoli misterij koji se krije u liku Malog Isusa, stoga on i piše sestrama: „Valja često govoriti malom Isusu; što si ti manji to si mi draži, jer si se upravo tako htio u štali na slami roditi – da te ljubim i da ti služim.“
Što Vas kod utemeljitelja Vaše Družbe Sl. B. J. Stadlera posebno oduševljava?
Naš Utemeljitelj, bio je čovjek duboke Vjere u Božju Providnost. Njegove riječi i djela su i danas aktualne te bi na poseban način izdvojila njegovu izreku: „Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjemu srce materinje, prema sebi srce sudačko.“ Srce je simbol ljubavi . Stadler je bio čovjek srca. On je djelovao potpuno, iz cijelog sebe – s ljubavlju, a to je mogao zato jer je sam bio potpuno Božji, i na taj način je i od drugih mogao zahtijevati da budu prema Bogu jednostavni i otvoreni kao dijete, prema bližnjemu puni razumijevanja i dobri kao majka, a prema sebi ozbiljno zahtjevni i strogi kao sudac. Ovo je divan program koji se i danas u ovom našem vremenu može realizirati. Poželjela bih da mi Bog udijeli milost i mudrost da sama mogu tako djelovati i služiti – iz srca i s vjerom, i na taj način moliti i doprinositi za Utemeljiteljevo proglašenje blaženim.
Što za Vas znači služiti?
Za Služavku Malog Isusa služenje je dar i zadatak, i to po uzoru na svog Utemeljitelja, slugu Božjeg J. Stadlera, za kojega se uistinu može reći da je bio čovjek snažne vjere u Božju providnost. Vjerujem da nas on prati u našem služenju i djelovanju danas kao svoje duhovne kćeri, a osobito u ovom vremenu koje je zadesilo cijelu Hrvatsku pa i šire. Osjećam njegov zagovor u našem hodu služenja, moleći zajedno s njim: „Daj nam Isuse, da zbog Tvoje Božanske časti unaprijed samo za tebe živimo i da ni za kakvu drugu radost ne znamo, osim tu, da samo Tebe ljubimo i jedino Tebi služimo.“ J.Stadler
I za kraj, što biste poručili djevojkama koje razmišljaju o redovništvu ?
Na temelju svoga redovničkog iskustva, onima koji razmišljaju o Bogu posvećenom životu, poručila bi da ako u sebi osjećaju klicu zvanja kako bi izbliže slijedile Krista, neka se ne boje, neka se hrabro odazovu, jer žetva je velika, a radnika malo. Neka se odluče živjeti za Isusa i s Isusom. Biti prijatelj Isusov znači iz tog prijateljstva crpsti ljubav i imati srca za Isusovu najmanju braću. Naše sestrinsko zajedništvo u zajednici sestara SMI utemeljeno je na Božjem pozivu i svaki naš oblik služenja temelji se na objavi Isusa Krista, kao Onoga koji je došao da služi ljudima, a ne da bude služen. Uzor u služenju neka nam bude Isusova majka Marija. Utemeljitelj drage nam Družbe SMI moli sestre da se svaka u znak svoje ovisnosti o Majci Božjoj, kao dobra kći o svojoj majci, svaki dan posveti molitvom koju im je sam predmolio:
Poštujem Te svim srcem, presveta Djevice, nada sve svetce i anđele nebeske, kano kćer vječnoga Oca i prikazujem Ti svoju dušu sa svim njezinim silama. Zdravo Marijo…
Poštujem Te svim srcem, presveta Djevice, nada sve anđele i svetce nebeske, kao majku jedinorođenoga Sina i prikazujem Ti svoje tijelo sa svim njegovim čuvstvima. Zdravo Marijo…
Poštujem Te svim srcem, presveta Djevice, nada sve anđele i svetce nebeske, kano ljubaznu zaručnicu Duha Svetoga i prikazujem Ti svoje srce sa svim njegovim nagnućima moleći Te da mi od Presvetog Trojstva isprošiš sve milosti koje su mi nužne za moje spasenje. Zdravo Marijo…
Inspiriraju te riječi s. M. Anđe Vranješ i voljela bi naučiti više o njenom pozivu? Družba sestara Služavki Maloga Isusa poziva sve djevojke koje razmišljaju o redovničkom pozivu da se prijave na online susret: „Da kraljujem služeći?“ koji će se održati 20. studenoga 2021. u 20:00 sati pod vodstvom s. M. Milane Žegarac.
Ako želiš sudjelovati u programu molimo te da do 18. studenoga 2021. godine ispuniš PRIJAVNICU. Nakon što ispuniš prijavnicu poslat ćemo ti dodatne informacije i materijale za susret.
Za sva pitanja možeš nam se javiti na: dakraljujemsluzeci@gmail.com
