Pater Rogel Abais rođen je u gradu Cebu na Filipinima. Trenutno živi u Quezon Cityju u Manili gdje i radi na polju teološke edukacije. Njegov rad većinom je koncentriran na Stari zavjet jer je i prije nego je postao isusovac bio zainteresiran za Egipat, Palestinu i različite kulture. Na početku njegove formacije imao je odličnog profesora Svetog pisma koji je u njemu još više potaknuo ljubav prema proučavanju Biblije, posebno Starog zavjeta. Patera Rogela upoznali smo na međunarodnoj konferenciji o pastoralu mladih ovog Uskrsa na Filipinima i brzo je pristao podijeliti s nama svoju isusovačku priču.
Što Vas je potaknulo da razmišljate o svom pozivu i da ga prihvatite?
Već u petom, šestom razredu javila mi se misao o pozivu. Išao sam u školu sa salezijancima don Bosca. Pod odmorom bi se oni igrali s nama i to u habitima. Kao dječaku to mi je bilo jako simpatično i poželio sam se pridružiti salezijancima. Međutim, moji roditelji se nisu slagali sa mnom te sam nakon završetka osnovne škole otišao studirati kompjuterske znanosti. Radio sam oko tri godine nakon završetka studija i tada mi se opet počela javljati misao o pozivu. Te misli podijelio sam sa svojom obitelji, a braća koja su studirala s isusovcima rekla su mi da bih trebao pokušati s Družbom. Potražio sam promotora zvanja u Cebuu. Mogao bih reći da sam se tada zaljubio u isusovce. I tako sam sada ovdje gdje jesam.
Zašto ste izabrali baš Družbu, a ne neki drugi red?
Kad sam upoznavao isusovce shvatio sam da imaju jako puno apostolata. Rade s mladima, rade sa siromašnima, daju duhovne vježbe onima koji su u potrebi. Privuklo me to što u isusovcima uvijek postoji mjesto za različite talente i što ih je moguće iskoristiti u Družbi.
Koji je bio najveći izazov s kojim ste se susreli u formaciji?
Najveći izazov mi je bio taj što sam već imao 25 godina kad sam ušao u novicijat i čekalo me 11 godina studija. To mi se činilo kao jako dug period. Većina mojih vršnjaka već je imala obitelji ili su imali stalan posao. To su bile glavne brige koje su me morile, no kad sam započeo formaciju vrijeme je išlo jako brzo. Mislim da je to zato što sam uživao u različitim stadijima isusovačke formacije. Mislim da je to važno i za one koji tek žele postati isusovci, da uživaju u formaciji i shvate da vrijeme nije važno.
Koje Vam je najdraže iskustvo koje ste doživjeli kao isusovac?
Iskustvo upoznavanja ljudi jer kroz druge ljude susrećemo Boga. Tu Bog postaje opipljiv i stvaran. Kad gledaš druge ljude, kad vidiš njihove borbe i ono u čemu uživaju, kad vidiš njihove padove i uspjehe u životu tada vidiš i Boga koji radi u njima. I tada shvatiš da je prisutan i u tebi (meni) jer je prisutan i u svim tim ljudima.
Što biste rekli nekome tko razmišlja da postane isusovac?
Postati isusovac je poput svakog drugog poziva. Kao i inače u životu moraš prihvatiti neke rizike i kad si već tamo trebaš dati cijeloga sebe u taj poziv. Moraš biti predan tome i zaljubiti se u to. Kad želiš postati isusovac potrebno je imati iskonsku želju biti blizu Isusa. Bez te primarne motivacije, da budeš bliže Bogu, nema smisla ni razmišljati o pozivu. Ono što te čini posebnim kad postaneš isusovac jest da to živiš zato što je to tvoja misija s Isusom.
