„Tko vjeruje u Sina, ima vječni život“. Koliko god puta izmolimo „Vjerovanje“ i trudimo se biti što bolji katolici, imam dojam da često pomislimo da ćemo pasti u kušnji koja nam je došla. Tada je prava milost imati snage kleknuti pod križ i uskliknuti: „Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!“ Prava je milost znati da nema Uskrsa bez Velikog petka i da naša vjera mora biti postojana i u tami koja nas je obuzela i u svjetlu koje nam je darovano. Pogledaj iza sebe i sjeti se situacija koje su ti izgledale nemoguće i uoči da je svaki tvoj trnovit korak rezultirao dobrim ishodom. Zahvali Mu na daru vjere i zamoli Ga da ti umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav kako bi Ga poletnog koraka i dalje mogao radosno slijediti.