Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje. (Ps 108, 2)
Početak ovog psalma jako me podsjeća na Tatjanu. Već je neko vrijeme imam prilike upoznavati i oduševljava me njezina sigurnost u Boga, u to da je On siguran u nju. Tatjana je djevojka koja se trudi jasno vidjeti stvarnost, svoje i tuđe nedovršenosti i zatim u tome traži Boga – u konkretnostima dana, u situaciji koja je neugodna, ali u sebi sadrži Blago. Ima sposobnost uočiti kako se osoba koja je pred njom osjeća, podijeliti radost i razumjeti težinu osobe ispred sebe. Volim njezinu oštroumnost i spremnost na borbu za Krista, kao i razigran osmijeh. Na rast mi je gledati kako traži Dubine u sebi i pušta Onome koji ju je stvorio – da ju voli.
