Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je moj prvi dojam Ive bio vezan za njeno čitanje na Misi. Znam da sam uvijek uživala kada bi ona čitala – polako i izražajno, kao da u potpunosti razumije ono što izgovara. A tada smo bile djevojčice od 10-tak godina. Iva je sada djevojka koja u svemu traži dubinu. Koja traži Boga i prepoznaje svoju žeđ za Njim. Koja sada sigurno razumije riječi svetoga Pisma kada ih čita jer je dovoljno ponizna da traži Oca da joj otkrije smisao. Ne mogu ni izbrojati koliko mi je puta poslala poruku da počinje neka devetnica, pitala jesam li čula neku pjesmu duhovne glazbe ili sa mnom preko poruka razgovarala o dubokim i teškim pitanjima i o tome kako nam se Bog očituje. Da nisam to s njom doživjela, ne bih znala da u natipkanim porukama može biti toliko Boga. Tako Iva brine za moju dušu jer zna da u Nebo ne dolazimo jedni bez drugih.
