Ako hoćeš Isuse… Koliko poniznosti, malenosti, svjesnosti da stojiš pred Gospodarem života i smrti, ali prije svega Prijateljem koji te ljubi i razumije… Ako hoćeš… Sve što Ti želiš, dobro je! Ali, poslušaj glas moga vapaja! Grijeh je od mene načinio živu ranu… Ali… Hej, što to činiš? Pružaš ruke, dižeš mi lice, Tvoje oči mi govore: Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene… Mene grešnu Ti dotičeš? Ne gadim ti se? Budi nježan… Bojim se boli… Dodir boli… Ali gle čuda! Ova bol je drugačija… slatka bol… Bol koja ne ranjava, već ozdravlja, obnavlja, iscjeljuje… Dišem… Dišem slobodno… Bez grča, bez straha, bez boli… Tvojom rukom na mome licu nestaje svako sjećanje na osudu, svaka gruba riječ, daješ mi sigurnost da sam ljubljena i stvorena da ljubav darujem… Molim te ostani… Mir Tvoj neka ostane samnom… Vidim te Predragi… U drugim licima, u drugim nježnim rukama…
