Po plodovima će te ih prepoznati… Izaziva me Tvoja Riječ Isuse. Izaziva da pogledam stablo svoga života kojeg si Ti tako brižno i s ljubavlju postavio u ovaj svijet. Kakvi se to plodovi nalaze na tom stablu? Jesu li sjajni, oku ugodni, a iznutra truli poput jabuke ljubaznosti, a iznutra nagrižena crvom oholosti? Jesu li možda neugledni ti plodovi, a nadasve korisni – poput trpljenja i suza u skrovitosti, ali koje lome moju sebičnost i samodostatnost? Ima li na tom stablu i plodova koji donose pravu okrjepu drugima – lijepa riječ, milosrdno srce spremno praštati po primjeru na svog Ljubljenog? Ima li nježnih pupoljaka koji tek trebaju uroditi plodom vjere, ljubavi i ufanja? Plašim li se zime kada ploda ni cvijeta ne vidim ili vjerujem da Bog i krivim crtama ravno piše te da je Bog Gospodar vremena koji daje sve u pravo vrijeme i nikada ne kasni?
