Asocijacija na danas: post. Onaj koji odugovlačim čitave godine do danas. I ne mogu garantirat da sam ne-smrknuta. Ipak, ovo evanđelje me podsjeća da to činim u skrovitosti. Mislim da je to jer nas Bog poziva na osobni odnos s njim – a ne može mi dati poruku upućenu samo meni ako u taj razgovor uključim Maricu, Peru, Roka, … Nedavno sam shvatila kako sam živjela svoju vjeru radi drugih. Razlog zašto bi išla na hodočašća, susrete, pa čak i molila s drugima je da stvorim određenu sliku o sebi. Dok nisam shvatila da suštinski, sve to samo odrađujem. Zato mi je kul što mi ovo evanđelje ne kaže: posti! moli! Nego – kada postiš, kada moliš. Bog mi daje slobodu, ali i načine kako ga mogu upoznati. I to prestaje biti odrađivanje obaveza kada shvatim da mi je pružen medij da mu se približim, a ne jer ću time postati (u tuđim očima) “dobar katolik”.
