Još jednom Isus naglašava koliko je nevažno sve ono materijalno. Šalje apostole bez torbe, obuće, štapa ili rezervnog ogrtača… Stanem i pomislim kako sam navezana na tolike stvari, pakiram se uvijek pazeći da nešto ne zaboravim, brinem se oko sitnica, budućnosti, a zapravo me Isus zove da se oslonim na Njega i da potpuno vjerujem u Njegovu ljubav i providnost. I sjetim se riječi da je Bog nenadmašiv u svojoj ljubavi i davanju i shvatim da sam već primila sve što mi treba. Molim Te Bože da mi materijalno ne zamućuje pogled prema Tebi i nebu i oslobodi me od svega što me veže za ovozemaljski život. Daj mi čisto srce da mogu ljubiti i pomagati potrebitima shvaćajući da sam uistinu sve besplatno primila i da je moja plaća na nebu, a ne u zemaljskim dobrima.
