Kraljevstvo Božje ne spada u naravne okvire. Isusovo kraljevstvo, kao ni Isusa, ne spašavaju ljudi koji bi se borili za njega. Naprotiv, svojim čudesima Isus otkriva prisutnost znakova Kraljevstva spasenja: hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi oživljuju. A prisutni? Kako reagiraju? Jedni vjeruju i srcem prianjaju uz Isusa, drugi unatoč čudesima postaju još tvrđi. U svojoj nevjeri odbacuju ponudu spasenja. Kraljevstvo je Božje u srcima. Ne može se u njega htjeti „na brzinu“ kao lude djevice. Treba mu pripadati svim srcem ako se iz njega ne želi biti izbačen kao izdajnik Juda. Kraljevstvo Božje nije za kolebljivce, ono „silu trpi i siloviti ga osvajaju.“ Premda se u očima svijeta doima neznatnim Kraljevstvo Božje jest čudesna i silna stvarnost, znak Božje vladavine i nebeske pobjede u ovom slomljenom svijetu. Lovcima na spektakle i sakupljačima čudesa ono izmiče jer nije u osjećajima. Ne očituje se u spektaklima nego u tihom, vjernom, strpljivom i poniznom služenju. Razvija se i raste u tišini poput stabla što klija iz zrna gorušičina.
