Duh Sveti je ljubav Boga Oca i Boga Sina. Kada osoba pohuli na Duha Svetoga to mu nikada neće biti oprošteno jer je time odsjekao sebe od izvora Božje ljubavi. Osoba zadrhti kada čuje ovakve riječi. Duh Sveti je trebao učenicima u tadašnjim vremenima, a posebno nam je potreban i danas. Što su naše današnje moderne „sinagoge“ i „poglavarstva“, jesu li to društvene mreže, neka rasprava na fakultetu ili na poslu, razgovor u obitelji ili s prijateljima? Duh Sveti daje riječi, On nas nadahnjuje. Vjerujem da se i vama ponekada dogodilo da osjetite tu snagu Duha u sebi i da znadete da niste to učinili vi, nego samo Bog po vama. Duhu Svetom se treba moliti kako bi bili kršćani koji imaju snage svjedočiti svoju vjeru jer bez Duha smo kao biljka bez vode. Ako se sramimo našeg kršćanskog identiteta kao ljudi i kao narod, kako možemo očekivati Božju zaštitu i pomoć? Kako bismo se mi osjećali da netko za koga znamo da nas jako voli zaniječe da nas poznaje pred drugim osobama? Stoga, kada se prekrižiš u javnosti jasno pokazuješ svima čiji si i u kojem Znaku živiš svoj život. Ne treba to raditi samo zbog pokazivanja, nego istinski i svojim djelima pokazivati da si Isusov učenik.
