Puno sam puta čula: “Zavoli sebe pa ćeš moći voljeti i druge – to kaže i Isusova druga zapovijed ljubavi.” A samo jednom sam čula drugačije tumačenje te zapovijedi: “Ljubi i bit ćeš ljubljen! Opraštaj i bit će ti oprošteno! Čini dobro i bit će ti dobro! Tako je Isus Krist živio tu drugu zapovijed ljubavi – pa je dao život za tebe, ne čekajući tebe da ga ljubiš ili da mu zahvaljuješ”.
Upravo ovdje, Samaritanac je taj koji je ljubio Kristovim načinom. Onaj od koga se najmanje očekivalo, najviše je dao. A ja, koja sam tako puno primila – čiji lik utjelovljujem u ovoj priči? Jesam li onaj koji čeka da mu bude dobro da bi ljubio, onaj koji važe hoće li imati koristi ili onaj koji ljubi bez obzira na sve?
