U životu najčešće čeznemo i imamo potrebu biti prihvaćeni i voljeni takvi kakvi jesmo; sa svim našim manama i vrlinama; sa svim našim padovima i usponima; sa svim onim što naš život čini lijepim i manje lijepim. Stoga, kad bi me netko pitao što je to ljubav, rekla bih mu da je to mir koji osjećamo kada se u potpunosti predamo i pronađemo dom u drugima – našim obiteljima, prijateljima, ljubavima. A kad bi me netko pitao odakle potječe ta ljubav, tko daje taj mir, rekla bih da je za to zaslužan isključivo Isus – onaj koji nikada nije ni pitao jesmo li veliki ili mali, onaj koji je vidio naše srce i prije nego što je ono počelo kucati, onaj koji zna da nismo savršeni, ali zbog čije se strpljivosti nikada ne želimo predati na putu do savršenstva.