Isuse, Ti koji si mir, Ti koji mi toliko često govoriš da se ne bojim, sada me plašiš. Jer i ja Te slušam, jer i moj si Gospodin, a kažeš da me k Tebi vodi samo vršenje volje Oca našega. Tako često ne znam prepoznati tu volju, tako često je se bojim izvršiti jer izgleda ludo, otkačeno, neostvarivo. Ali Ti me učiš kako da ipak znam da činim tako, da vršim volju Očevu, čak i kad nestane sigurnost jer na kuću moga srca nagrnu vjetrovi i bujice. Ako si Ti temelj, ako istinski želim i dopustim Ti da to budeš, ne trebam se bojati. Sruši, Isuse, danas sve moje kuće na pijesku čak i ako su mi postale draga svratišta. Jer Ti na Stijeni od praha činiš palaču, jer samo Ti gradiš rušeći.
