Toliko sam puta u životu čula ovo evanđelje, a tek sad uočavam da se Isus osjećao tjeskobno, žalosno, uplašeno, da je pao na koljena i molio Boga da Ga zaobiđe ovaj križ. Možda On uopće nije bio jak kao što Ga zamišljam. Možda su Ga duboko povrijedile izdaje bliže i osude šire okoline. Što Mu je onda pomoglo da nadvlada svoje osjećaje? Što je to jače i važnije od straha zbog čega prihvaća smrt? Jedini logičan odgovor mi je – ljubav. Razmišljam o jačini te ljubavi zbog koje je Isus umro za mene, za tebe, za nas. Znam da Mu se nikada neću moći odužiti za to što je položio život za mene. Najmanje što mogu učiniti je da u situacijama kada mogu birati između straha i ljubavi, uvijek iznova izaberem ljubav.
