Razmišljam o tome kako Židovi žele kamenovati Isusa, a On i dalje u sebi ima hrabrost, snagu i srčanost za propovijedanje Istine. Ne posustaje, ne saginje glavu, ne laže da bi izbjegao osudu. Kakva sam ja kad trebam iznijeti ili braniti vjeru za koju znam da će me osuditi? Čini mi se da sam u takvim okolnostima više nalik Petru pa zaniječem, slažem, pobjegnem. Isus mi po tisućiti put dokazuje da nema situacije koju mi prolazimo, a da ju On sam nije prošao. Kada je u pitanju strah od osude, pokazao mi je jedini pravi put – braniti Boga, govoriti o Njemu, slijepo Ga voljeti i slijediti premda to možda znači biti osuđen i umrijeti na križu.
