Nastavak pisma Franji Borgiji, vojvodi od Gandije

XII, 632-54, Appendix VI, Pismo 3

Nastavak pisma sv. Ignacija u kojem obrazlaže svoje razloge protiv proročanstva za izbor novog pape iz reda Isusovaca.

Srpanj, 1549

4. Iz perspektive volje također možemo vidjeti kako se lako može dogoditi ova prijevara. Jer po volji, koja može biti sklona jednoj ili drugoj strani, nastupa razumijevanje i ne ostavlja ju slobodnom da se pravilno prosudi. Zbog ovoga ljudi u pravilu nemaju dobru prosudbu u svojim vlastitim pitanjima. Čini se da magister Onfroy ima veliku sklonost poduljim meditacijama i molitvama, toliko da želi otići u pustinju i čini se da ga boli srce kada se ovo njegovo samoljublje susretne s protivljenjem. Ovo su, čini se, izvori onih proročanstva nabrojanih po br. 8, 9, 10, 26, 27, 30 i 31 u kojima se ovo samoljublje čini jasno primjetnim.

5. Hodeći pošteno pred Gospodinom, tražeći Njegovu volju u svim stvarima će pomoći izbjeći prijevaru i bit će znak da ju osoba izbjegava. Neuspjeh u ovoj čestitosti namjere, kakvog vidimo kod magistra Onfroya, postiže upravo suprotno. Kažem „neuspjeh u čestitosti“, jer je sigurno da njegova volja nije u skladu s Božjom voljom, savršenim pravilom čestitosti, jer se ne usklađuje kroz poslušnost s voljom nadređenoga, kako se može vidjeti u brojevima 10 i 30 kao i drugima, gdje radije prosuđuje svog nadređenoga i osuđuje ga.

6. Također je znak da je nečiji duh dobar ako vodi čovjeka da s ljubavlju ispunjava svoje dužnosti u službi Bogu našemu Gospodinu, isto kako se čini da zao duh vodi u suprotno. Za ovo ima dokaza u broju 9 i drugdje, gdje pokazuje malo posvećenosti Institutu koji je prigrlio i zavjetom obećao ispuniti. Jer smatra da Družba nije bila dobro ustanovljena i želi da ju se ponovno ustanovi po vlastitom ukusu. Jasno je, kada netko nije osobito raspoloživ za određenu dužnost, da obično nije pažljiv da bude savršen u njenom izvršavanju.

7. Znak je da je Duh od Boga kada dušu čini poniznijom i skromnijom, jer ima bolje znanje o sebi u svijetlu kojim Bog naš Gospodin komunicira s njom. Ali čini se da duh koji pokreće magistra Onfroya dolazi od njegovog uma i našeg neprijatelja, pogledamo li kako ga nadahnjuje pozamašnom ohološću. Oholost je ta koja ga potiče da prosuđuje i osuđuje onoga kojega je prihvatio kao nadređenoga (ovdje se misli da je to učinio polažući zavjete) umjesto Krista našega Gospodina, njegove zapovijedi i sam Institut Družbe Isusove.

8. Nadalje, mrtvljenje duhovnih poroka, poput razmetljivosti i hvalisavosti, je znak dobroga duha; a kada vidimo da ovi apetiti nisu umrtvljeni, to uzimamo kao znak zlog duha. Ovaj nedostatak mrtvljenja se javlja u mnogim propozicijama koje ga se tiču, osobito u brojevima 20 i 21, gdje govori o onima koji su izvanredno obdareni, ili će uskoro biti. Ako je imao objavu o ovim stvarima, ne čini se primjerenim da ih tako spremno obznanjuje okolo. Osobe koje su primile tako izvanredne darove od Boga obično na sebe primjenjuju riječi proroka Izaije: „Moja tajna (ostaje) meni.“ I ako i obznane neke stvari, čine to umjereno, i samo onoliko koliko smatraju da Bog to želi od njih ili im zapovijeda, za izgradnju bližnjega.

Poticaji za promišljanje:

U čemu nisi spreman prikloniti se Božjoj volji, iako ju možda nisi ni upoznao? Gdje se bojiš upoznati Božju volju?

Kakvo je tvoje znanje o sebi? Što Bog o tebi misli, kako te vidi?

Koje poroke ti je potrebno mrtviti?