Nastavak pisma ocu Ivanu Alvarezu

II, 478-84, Pismo 776

Nadalje, ako pogledamo filozofiju same tvoje duhovnosti, otkrit ćemo da nije ni vrlo razborita niti istinita. Čini se da smatraš da je upotreba prirodnih pomoći ili resursa, i iskorištavanje ljudske naklonosti za ciljeve koji su dobri i prihvatljivi našem Gospodinu, klanjanje Baalu. Čak se čini da čovjek koji misli da nije dobro koristiti takvu pomoć ili svoj talent zajedno s drugima koje mu je Bog dao, misleći da miješanje takve pomoći s onom višom pomoći koju nam pruža milost stvara kvasac ili miješanje zla, nije dobro naučio organizirati sve stvari na Božju slavu. A čini se da nije naučio ni pronaći korist u svim ovim stvarima i kao i njihov krajnji cilj, a to je Božja čast i slava. Za takvog bi se čovjeka moglo reći da se klanja Baalu koji se koristi takvim ljudskim sredstva i više se pouzda u njih nego u Boga i nadnaravnu pomoć Njegove milosti. Ali onaj koji temelj svih svojih nada polaže u Boga i koji razborito u Njegovoj službi koristi darove koje On udjeljuje, unutarnje i vanjske, duhovne i materijalne, vjerujući da će Njegova beskrajna moć učiniti sve što želi, sa ili bez ovih sredstava, i onaj koji vjeruje da Mu se takva briga sviđa kad se ispravno pretvara u Njegovu ljubav – to nije klanjanje Baalu nego Bogu, prepoznajući da je On stvorio ne samo milost, nego i narav. Onaj koji Mu ne daje čistu hvalu i  ne raduje se čisto u Njemu, ne prepoznaje ovo kad sredstva ljudskog uspjeha interveniraju u događajima koji su uzrok njegove radosti i zahvalnosti. Naprotiv, čini se da takav vidi samo jedan princip milosti i drugi princip naravi kada tako govori. Bog naš Gospodin bio je prilično sposoban, čak i bez ljudske moći i Josipova utjecaja, biti podrška izraelskoj djeci u Egiptu. Ali Josip nije učinio ništa loše jer je koristio svoju moć i utjecaj da bi to činio. Opet, nije bila potrebna Esterina ni Mordokajeva moć kako bi Izraelci bili oslobođeni i sigurni, ali njih dvoje nisu bili štovaoci Baala zato što su se koristili svojom moću. Istina je da, kad Bog želi udijeliti svoju milost u izobilju i na nadnaravan način kako bi pokazao da je iznad sve prirode, nije potrebna ljudska pomoć. To se vidjelo u ranim godinama Crkve, kad je On naredio svojim učenicima da ne misle što će reći pred prinčevima, jer Duh Sveti, kojeg im je htio objaviti na poseban način, nije trebao njihove naravne sposobnosti. Ali i tad vidimo da je Duh Sveti koristio ljudske darove nekih iz prvobitne Crkve, kao što su Apolon i sam sveti Pavao, koji nije mislio da se klanja Baalu kad je koristio prijepore farizeja protiv saduceja i povikao: „Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih“ kako bi im izmakao. Opet, kad su ga htjeli bičevati, pozvao se na to da je rimski građanin; ili kad je rekao kralju Agripi da se smatrao sretnim što se mogao braniti pred njim. U poslanicama se koristi takvom ljudskom mudrošću, uz pomoć nadljudske mudrosti, koju mu je udijelio tvorac i jedne i druge.

Čak i nakon što je prvobitna Crkva postala zakonita, vidimo da je ovo bila uobičajena praksa grčkih liječnika, naučitelja svetaca Atanazija, Bazilija, Grgura Nazijanskog i Ivana Zlatoustog; i latinskih otaca, svetih Jeronima i Augustina, i Ambrozija prije njih; i nakon njih pape Grgura i drugih koji su ga pratili. Svi su koristili ljudske talente i trud, učenje, elokvenciju, vještinu, čak i oružja moćnika, za sveti cilj Božje službe. Nikad nisu mislili da služe Baalu, nego svemogućem Bogu, kojeg su jedinog slavili koristeći se naravnim i nadnaravnim sredstvima. Također je zaključak skolastičkih naučitelja da bismo trebali koristiti ljudska sredstva, i da bi suprotno često bilo iskušavanje Boga: kad ne bismo koristili sredstva koja nam je Bog sam stavio u ruke, nego kad bismo umjesto toga čekali čuda.

Ovo bi trebalo biti dovoljno. Da sažmem, dakle, pravovremeno korištenje ljudskim sredstvima, kad su usmjerena čisto u Božju službu, nije krivo, ako nade polažemo u Boga i Njegovu milost. Ali opravdano je nekorištenje takvim sredstvima kad Bog pruža druga; ili kad ne smatramo da bi ikako pomogla Njegovoj božanskoj službi. U ovome se potpuno slažemo.

Zbog svega što si rekao u pismu ili u dijelovima pisma, naš otac gospodar otac magister u Kristu, Ignacije, kaže da nećeš obnašati dužnost tajnika dok to ne naučiš bolje činiti, ali trebaš pokazivati svoja pisma ocu doktoru ili ocu Estradi. Bilo koji od njih treba potpisati pisma koja se šalju ovamo.

Ovo mi je naš otac naredio da napišem. Kao što na početku nije bilo potrebe za pozdravom, tako nema ni na kraju. Ali preporučam ti se u ozbiljne molitve. Tvoj sluga u Isusu Kristu…

Poticaji za promišljanje:

Kako ti koristiš talente i druga nematerijalna i materijalna sredstva koja ti je Bog dao?

Je li ti poznat kontekst u kojem je sveti Pavao povikao: „Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih“?

Znaš li što su činile osobe koje je pisac nabrojao kao primjere?