Pismo Andriji Lippomaniju
II, 445-46, Pismo 743
Ignacije predlaže verziju latinskih klasika koja je prilagođena školarcima tako da bi im se mogla sigurno pružiti na njihovu korist.
Rim, 22. lipnja 1549.
Velečasni monsinjore u Kristu,
neka suverena milost i vječna ljubav Krista Gospodina našega pozdravi i posjeti Vaše velečasno gospodstvo s Njegovim presvetim darovima i duhovnim milostima.
Odgađao sam tjednima pisanje Vašem gospodstvu jer nisam imao poseban razlog za pisanje. Ali odlučio sam pisati, ne samo kako bih Vam izrazio poštovanje i molitve da Vas je Duh Sveti tijekom ovih dana obogatio svojim duhovnim dragocjenostima, nego i kako bih Vam dao na znanje želju koju mi je naš Gospodin dao prije mnogo godina. Vaše gospodstvo može pomoći u ostvarivanju toga. Bit će mi drago saznati kako gledate na to.
Promišljao sam o tome kako su mladi umovi po svojoj prirodi raspoloživi za stjecanje i zadržavanje ranih utisaka, bilo da su oni dobri ili štetni. I ovi prvi utisci, zajedno s dobrim ili lošim primjerima i podukama koje dobiju, imaju vrlo važan utjecaj na njihove buduće živote. Uzimajući o obzir ovu istinu shvaćam da knjige koje se čitaju, posebno na satovima književnosti, kao što su Terencije, Vergilije i drugi, iako sadržavaju mnogo toga što je korisno za učene i daleko od beskorisnog u praktičnim aspektima života, također sadrže i mnogo toga svjetovnog, nepristojnog i štetnog, čak i kad se na to samo aludira. Sveto Pismo govori nam da su „čovječje misli opake od njegova početka“ (Post 8:21). Ovo će biti još točnije ako se takve stvari stavljaju pred mlade dječake u knjigama iz kojih uče, koje im se objašnjavaju i koje su im uvijek pri ruci.
S obzirom na to, dugo sam mislio i još uvijek mislim da bi bilo vrlo povoljno ukloniti ove nepristojne i štetne dijelove iz takvih knjiga i zamijeniti ih drugima koji bi imali blagotvorniji utjecaj ili bar ukloniti upitne dijelove i zadržati dobre, ako već bez dodavanja ičega. Zadnjih par godina mislio sam da bi ovako nešto bilo velika blagodat u promicanju kršćanskog načina života i ispravnog odgoja mladeži. Ali nikad nisam vidio način na koji bi se to moglo postići tako da mi je želja ostajala neispunjena. Naš Gospodin razvija svoj rad u našoj Družbi djelujući po svojim slugama, koji ne otvaraju samo škole (kolegije) nego i sveučilišta. Dva su trenutno pod upravom Družbe, jedno u Gandiji, a drugo u Messini. Zbog ovoga izgleda da bi se ovaj projekt moglo više provesti u djelo i lakše ostvariti, barem na mjestima pod Družbinom upravom.
Vrlo bi me razveselilo čuti što Vaše gospodstvo misli o projektu, jer ako se slažete s pogledom koji sam izrazio, mogli biste puno pomoći na slavu Boga Gospodina našega, kao što ću objasniti kasnije.
Ali ovo će biti sve zasad, samo ću još reći da smo svi dobro, Bogu hvala. Preporučamo se usrdno u molitve Vašeg velečasnog gospodstva i molimo suverenu i beskonačnu Božju dobrotu da nam svima udijeli obilnu milost da uvijek znamo Njegovu svetu volju i savršeno ju ispunjavamo.
Poticaji za promišljanje:
Jesi li svjestan što iz tvoje okoline ostavlja kakav utisak na tebe, što te čini kakvim?
Primjećuješ li utjecaj dobra ili zla i kako se prema tome odnosiš?