Drugi dio pisma Ivanu Avilskom
Pismo 550.
Sveti Jeronim u svom pismu protiv Rufina kaže: „Po meni nitko ne bi trebao trpjeti optužbu hereze.“ I sveti Toma: „Moramo biti spremni trpjeti uvrede ako je to korisno. Međutim, nekad trebamo odbiti uvredu iz dva razloga: (1) zbog dobra onoga tko nas vrijeđa, kako ne bi postao previše samopouzdan i kako to ne bi ponovio u budućnosti, prema izreci ‘Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar’ (Izreke 26:5); i (2) zbog dobra drugih, čiji bi napredak mogle spriječiti uvrede nama. Tako i Grgur, u devetoj homiliji o Ezekijelu kaže: ‘Oni koji su uzor drugima u životu trebali bi, kad mogu, suzbiti riječi klevetnika, kako se oni koji ih čuju na to ne bi obazirali i kako ne bi prezirali vrlinu zbog svojih loših navika.’“
Sveti Bonaventura u svom Apologeticumu kaže: „Iako trebaš strpljivo podnositi nepravde koje ti se nanose bez prigovora, zašto onda ne samo da to ne činite, nego još i, nezadovoljni presudama biskupa, pribavljate si suce i zaštitnike bliske Svetoj Stolici i ne pitajući za cijenu sazivate pred njih i one najneznatnije protiv onih koji vas tlače, dok vam potpuno ne udovolje. Ovo je otvorena kontradikcija Apostolu, koji kaže u svojoj Poslanici Korinćanima: ‘Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom.’ Odgovaram: ‘Pobožni bi trebali strpljivo podnositi nepravde i uznemiravanja iz kojih ne slijedi nijedno drugo zlo, osim onog koje se osjeti u tom trenu, kao što je slučaj s uvredljivim riječima, ili gubitkom imetka, ili s udarcima i sličnim, jer ne uzrokuju daljnju štetu. Ali ako to može rezultirati većom štetom, kao što je ozbiljna ozljeda duša, strpljivost više nije korisna ni svrsishodna.’“ Cajetan kaže u Summuli: „Grijeh je zanemariti svoj dobar glas koji je oklevetan, kad takva nebriga može dovesti do štete ili straha od štete za druge, budući da je reputacija nužna za nas radi dobrobiti drugih. Također, kao što sveti Augustin kaže u takvom slučaju: ‘Onaj koji, uvjeren u svoju nevinost, zanemari svoju reputaciju, jest okrutan jer ubija duše drugih.’“
Ovo, smatramo, treba biti tijek našeg rada za slavu Božju. Kao prvo, sa svom pristojnošću i ljubaznošću poslati im pismo jednog od kardinala, jednog za kojeg se čini da ima nekog utjecaja na njih. Kao drugo, pokazati im patent od njihovog generala. Kao treće, ako ne dobijemo rezultate od ijednog od ovih pokušaja, kako bismo ispunili svoje obveze prema Bogu našem Gospodinu i ljubav prema našem bližnjem i, nadalje, kako bismo zgnječili moć neprijatelja naše ljudske duše, koji tako svladava učene ljude i čak pobožne stvorene na veću slavu Božju, nastavit ćemo do službenog postupka sa svim kritikama papinskog pisma. Vaše gospodstvo će vidjeti, nakon što Vas se o tome obavijesti, da ćete imati veliki povod za ozbiljno preporučanje Bogu u svojim žrtvama i molitvama naše molbe da nam se Njegovo Božansko Veličanstvo udostoji darovati svoju naklonost i pomoći na strani koja će Njemu donijeti više hvale i slave. Uz pomoć Njegove milosti niti tražimo niti želimo išta više.
Neka ovo i sve druge stvari uvijek idu Njemu na slavu i neka nam se On u svojoj beskonačnoj i suverenoj dobroti udostoji darovati svoju obilnu milost tako da možemo uvijek znati Njegovu presvetu volju i savršeno ju ispunjavati.
Poticaji za promišljanje:
Kako se ti nosiš s uvredama i klevetama za koje znaš da nisu istinite?
Kako se odnosiš prema onima koji te vrijeđaju ili kleveću?
Ako trpiš vrijeđanje, zašto ga trpiš? Ili ako im proturječiš, zašto im proturječiš?
