Zanimanje: Skolastik – Isusovac

Što radiš u SKAC-u i izvan njega?

Živim u samostanu kao Isusovac i studiram filozofiju. U SKAC-u pomažem u Duhovnim vježbama kao pratitelj u programu 3D formacije. Ponekad se uključim u pokoju akciju koja je vezana za 3D formaciju te se pokušavam što više aktivirati u svim pravcima. Pisao sam nadnice, te sam u vremenu korone pripremao mise mladih koje su išle iz naše kapelice na Fratrovcu, te sam također pomagao u pripremi nagovora koje je snimao p. Špiranec. Osim SKAC-a i redovničkog odijela, volim igrati nogomet i strastven sam navijač. Također sam veliki zaljubljenik u prirodu, a osobito su mi drage i poznate bube (kukci) i biljke. Kod biljaka bi vrijedilo spomenuti da poznajem mnogo biljnih vrsta ljekovitih, ali i otrovnih tako da sa mnom nema šale 😊 

Volontersko iskustvo: Pomagao sam ljudima (karitativna djelatnost) na svojoj župi Bezgrješno Srce Marijino, Pomagao sam u Caritasu Splitsko – makarske nadbiskupije, u SKAC-u kao pratitelj u duhovnim vježbama u 3D-u i u svakodnevnom životu, nadnice i pomoć p. Špirancu u raznoraznim situacijama.

Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš?

Ljubav mi je omiljena vrijednost jer volim ljude i volim pomagati svakome u svakoj prilici. Moja ljubav se može prepoznati kroz blagost s kojom pristupam svakome tko treba moju pomoć ili želi razgovarati sa mnom.

 Čega se najviše bojiš?

Najviše se bojim velikih dubina npr. u moru ili u nekoj velikoj rupi. Također, bojim se potresa jer sam kao dijete usnio san, kako je potres razrušio cijeli Zagreb, te je puno ljudi stradalo. Sva sreća da ovaj potres, koji nas je zadesio ipak nije bio tako razorne snage.

 Što najviše voliš?

Volim prirodu na sve načine i to pretačem u svoj život jer to me čini slobodnim i u meni budi maleno razigrano dijete. Volim igrati nogomet i gledati utakmice na televiziji pogotovo kad je svjetsko prvenstvo kad igra repka, još ak je dobra klapa tu sreći nema kraja.

Zašto volontiraš?

Volontiram jer volim ljude, a u SKAC-u volontiram jer se volim baviti duhovnim vježbama i na taj način pomagati mladim ljudima koji su na svom životnom putu. Volim biti dio SKAC-a jer me to čini boljim i oplemenjuje me, a samim time i daje snagu da pomažem drugima.

U SKAC-U

Prve rečenice koje je Ivan napisao o sebi: Živim u samostanu i studiram filozofiju one sklone predrasudama mogu navesti na krivi trag; možda na zatvorenost, ozbiljnost, neku težinu misli o životu. 

No treba nastaviti čitati, jer u njegovom primjeru očituje se pravo bogatstvo života. Karitativni rad, pisanje o Riječi, praćenje u duhovnim vježbama, pa prijenos Svetih misa… Sve su to velike stvari, koje treba raditi s poniznosti, i radosti. A to je ono što Ivan unosi u rad. Iako, kako sam napisala, prve asocijacije na samostan i filozofiju nekome nisu baš povezane s veseljem, oni koji rade s Ivanom vele da su vedrina i dječja zaigranost prve asocijacije na njega! Ono što, osim zaigranosti, prepoznaju u njemu je i radost i otvorenost da ga nešto zadivi. I tu dodaju pridjev “dječje”. S tom radošću i druge čini radosnima. 

Ljubav koja mu je najdraža vrijednost daje mu i na jednostavnosti – ono što čini  voli, i voli ono što čini. Odnosi s drugima su mu važni i iz odnosa proizlazi kvaliteta onoga što radi. Ljubav i život kod njega su gotovo jedno, i kad igra nogomet, vidite da živi (raduje se, trpi udarce, ali nastavlja dalje), i kad s ljubavlju pristupa drugome i demonstrira svoje kulinarsko umijeće putem društvenih mreža, vidite plamen života. Iz ljubavi i navija, kako u nogometu, tako i za one male pobjede, one prave pobjede u bitkama dvije zastave. 

Zanimljivo je i povezati ono što voli i  način na koji nešto radi. Primjer poznavanja biljaka poveziv je i s njegovom službom praćenja. Razlikuje ljekovite od otrovnih, pa tako i u praćenju uči razlikovati duhove i svojim darom uistinu služiti drugima. Ako sve ovo čitate, možda je i vrijeme da se zapitate što vi volite i u čemu uživate. I onda, kao i Ivan,  povjerujete da se preko svega toga u situacijama naizgled nepovezanima, Bog može proslaviti preko vaših interesa, znanja, pa čak i onog što nazivate površnosti. U volontiranju nam je svima primjer kako prepoznati je li ono što činimo dobro: vidjeti rastemo li i oplemenjujemo li sebe i druge, vidjeti dajemo li se dovoljno da bismo uvijek mogli primati snagu za ono što smo poslani.