Posjeti nekoga

Posjeti nekoga

 - Podijeli sebe! -

Ako želiš redovno i

odgovorno, prilagođeno

tvom rasporedu i

mogućnostima, posjećivati

jednu staru, bolesnu ili

nemoćnu osobu u svom

kvartu ili gdje drugdje,

uključi se u našu akciju.

Prijavi se kod Edite na broj 098.1634176

ili mailom na editasisovic@gmail.com.

Možeš doći i na sljedeći susret mladih volontera Kapi dobrote, prvog četvrtka u mjesecu u 19h u SKAC klub.

***

Poslije muževe smrti Božica J. je ostala sama, djece nisu imali, a rodbina nije s njom mogla naći zajednički jezik budući da je po naravi bila po­vučena, pomalo asocijalna. Iako je svakog dana išla na sv. pričest, ni u crkvi nije uspostavila kontakt s ostalim vjernicima. Kad sam je upoznao krajem 70­ih godina mislim da je imala oko 87 godina. Njezin govor i držanje nisu privlačili. Ipak, našlo se neko­liko stranih osoba koje su je prihvatile onakvu kak­va je bila, povremeno su je posjećivali, dopremali joj drva, ponekad i neko jelo. Prihode je imala mi­nimalne. Jadno je proživljavala svoje dane. Osam­ljenost je bila njezin glavni, teško rješiv problem.

Stan joj je bio pretrpan bezvrijednim stvarima.

Susjedi su pričali da ima i novaca i vrijednih stvari. Mislim da to nije točno, jer bi onda ona to i koristi­la, ne bi u bijedi patila. Kako je imala dvije sobe, predlagali smo joj da nađe podstanarku, ali to je uvijek odbijala. Jednom ju je posjetila jedna dobro­namjerna osoba da joj uredi stan. Nisu se dogovori­le, pa je ta pomoć otpala. Kad su sestre Majke Tere­zije stigle u Zagreb, počele su je posjećivati i poma­gati joj.

Prošla je godina, ili dvije, otkako sam je posjeći­vao. Snage su joj sve više slabile, nije dolazila više ni u crkvu. Primakla se zima, stigao je i Božić. Na našem susretu starih i bolesnih ljudi bila je i ona, dok ranije nije dolazila. Jednu večer, početkom ve­ljače bilo joj je jako slabo. Sestre Majke Terezije, koje su bile kod nje, poslale su jednog svog surad­nika da preko noći bude s njima. Drugi dan pozva­na je kućna posjeta, ali nije stigla. Starica je te noći ostala sama. Sljedeće jutro stigla je kućna posjeta, no vrata su bila iznutra zaključana. Nakon dužeg lupanja pozvali su policiju i vatrogasce koji su pro­valili u stan. Našli su je mrtvu, pala je s kreveta i više se nije mogla ustati.

Tako je završio jedan život, jedan od onih una­prijed otpisanih od društva, ali ipak ne od sviju. Kako je svaki čovjek svijet za sebe, tako je bila i ona. Mislim da mi kao ljudi i braća u Kristu nikako nemamo pravo nekoga odbiti zbog njegove naravi. Evanđeoski je da prihvaćamo i one koji nam nisu simpatični. Nemamo pravo zbog naših emocija čo­vjeka odbaciti pa imao i teško podnošljivu narav. Uzor u tome nam je sam Isus koji je, bez razlike, prihvaćao svakog čovjeka.

p. Cvek

Narudžba naših knjiga

Posjeti nekoga

AA mladi