(Lk
23,1-18; Iv 18,36-38; 19,2,5)
1. "Odvedoše ga
Pilatu...", iako im je bio neprijatelj. Sada im treba, iz interesa. U
mržnji na Isusa spremni su se i poniziti. Pilat je čovjek
beskičmenjak, dezorjentiran, koji nema pravih načela, ne zna što je objektivna
istina, kojim se može manipulirati.
2.
Optužba glasi: "Ustanovili smo:
Ovaj buni narod; zabranjuje caru porez; tvrdi da je Mesija, kralj".
Koliko tvrdnji, toliko laži: nisu ustanovili nego su izmislili; ne buni narod,
nego su se neki bunili što ne pobuni narod protiv Rimljana; kad su tražili
porez izvadio je stater iz ribljih usta i pružio im; nije takav Mesija da bi
ugrozio zemaljske kraljeve, jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta...
Koliko puta su moji sudovi, moji životni stavovi, moji odnosi prema drugima
utemeljeni na krivim pretpostavkama, ali ja ih prihvaćam, usvajam, jer mi
odgovaraju! Kad bismo svi bili poklonici jedne Istine, ne bismo nikada ustajali
jedni protiv drugih, ne bismo sudili nikoga.
Iv 18,36 "Jesi li ti kralj
židovski? - Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta!" Razgovor
između zakonite zemaljske vlasti i one nebeske. Isus smiruje Pilata: neće mu
oduzeti ni umanjiti zemaljsku vlast. Isus je došao vladati, ne ljudski nego
Božanski, a to znači s ljubavlju. U Crkvi postoji samo jedan način izvršavanja
vlasti: onaj Kristov: s ljubavlju. "Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me...?
- Pasi ovce moje!"(Iv 21,15). Božja vladavina je vladavina ljubavi.
Iv 18,37 "Došao sam da
svjedočim za istinu... Svatko koji je prijatelj istine sluša moj glas." Isus tvrdi
da svatko tko traži istinu sluša njega, jer on je Istina. Ako ne prihvaćam
Isusa, znači da nisam prijatelj istine. Ako Krista nisam više, dublje upoznao,
znači da nisam dovoljno otvoren istini. Nutarnje prianjanje uz istinu uvjet je
da upoznam Isusa.
Iv 18,38 "Ja ne nalazim na
njemu nikakve krivnje." Pilat je bio toliko slobodan od mržnje na Isusa, da je vidio
istinu, ali toliko neslobodan od mržnje prema Židovima i od straha za sebe i
svoj položaj, da ju je odbacio. Ne nalazi krivice na Isusu, a ipak će ga
osuditi... Moje nelogično, često kontradiktorno, ponašanje plod je moje
zarobljenosti: interesima, strahu, neprijateljstvu i priprema patnju kako meni
tako i onima oko mene.
Oni su još upornije navaljivali. Zlo u meni
i oko mene je uporno, navaljuje i treba se boriti protiv njega, treba biti
uporniji od zla, trebam mu se oprijeti svim silama, jer "Kraljevstvo
nebesko silu trpi i samo ga siloviti osvajaju."
6. Kad je
Pilat čuo da je Isus Galilejac, poslao
ga je Herodu koji je tih dana bio u Jeruzalemu - iako su bili neprijatelji.
Združili su ih, ne ljubav nego interesi. Pilat se htio riješiti neugodnog
slučaja, izvući se iz neprilike u koju su ga uvalili Židovi. A Herodu je
polaskalo što mu je Pilat priznao kompetenciju. Time je Pilat Isusu još više
uvećao muke. Moje neprincipijelno ponašanje ništa ne rješava, nego samo stvara
veću muku meni i drugima.
8. Herod u čije
ruke je upao Isus bio je čovjek žedan vlasti, žedan uživanja, okrutan,
intrigant, nesposoban da išta shvati i prihvati od objektivne istine. Pomislio
je kako će Isus biti lijepa zabava; kako će se Isus pokušati izvući iz škripca
možda kakvim neobičnim potezom, čudom. Bit će dakle zanimljivo.
9. Na mnoga njegova pitanja Isus
odgovara - šutnjom. Ni riječi onome koji nema poštovanja pred ljudskom
osobom, koji nije prikladan prihvatiti istinu, koji je rob svojih strasti. Nije
li Isusovo ponašanje i meni velika opomena? Kad nisam spreman prihvatiti
istinu, odreći se užitka, tada Bog šuti, čeka moju promjenu.
I dok Isus nemoćan stoji pred
Herodom koji je rob svojih strasti, braneći se jedino šutnjom, mržnja svećenika
i književnika bjesni, sve više raste i prijeti Isusu, želeći ga uništiti.
11. - Herod ga prezre i naruga mu
se, jer mu se takav način rješenja činio najprikladniji izlaz iz neugodnosti.
Kad mu ne pomaže sila, kad nema protiv Isusa nikakvih pametnih razloga, onda je
ruganje dobro došlo. Nije li moje ruganje drugima najčešće izraz vlastite
nemoći pred onima koji su od mene jači ljudski i moralno?