03.05.2002.

80-ZAKONITOST DUHOVNOG RAZVOJA

Odazvao sam se Gospodinu. Dopuštam da me On vodi i odgaja. Božja Riječ kako je Isus odgajao apostole, posebno Petra, neka mi bude putokaz.

Iv 1,42: Isus pogleda Šimuna: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa - Petar - Stijena!” Pri prvom susretu, predskazuje mu zadaću. Moj život u svjetlu prvog susreta s Kristom?

Lk 5,1-11: Petar postaje svjestan svoje grešnosti. Ponizniji je. Ohrabruju ga Isusove riječi: “Ne boj se! Od sada ćeš ljude loviti!”. Kako je Bog mene čistio? Jesam li surađivao? Poslije toga doživio veću, prisniju povezanost s Gospodinom, veću plodnost života?

Iv 6,67-71: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” Isus je izbio iz ruku apostola sve naravne želje i očekivanja. Ostao im je samo vječni život. Bog i mene stalno oslobađa od navezanosti i upućuje mi pogled prema vječnosti. Prisjetit ću se nekih Božjih zahvata.

Mt 16,13-20: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga! - Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeva kraljevstva... - Krist će puno trpjeti, biti ubijen. - To se tebi ne smije dogoditi! - Nosi se od mene, sotono! Nije ti na pameti Božje, nego ljudsko!” Priznanje, obećanje, razočaranje, neshvaćanje, odbacivanje. Tako biva kad je u meni i u svima nama isprepleteno nadnaravno i naravno. Jesam li naučio lučiti milosno od naravnoga, Božje od ljudskoga?

Mt 17,1-9: Na brdu preobraženja. “Dobro nam je biti ovdje. Načinit ću tri sjenice. - Ovo je Sin moj, ljubljeni, njega slušajte!» Petar, Jakov i Ivan – kao i u Getsemaniju. Milost i kušnja uvijek su u jednakom omjeru. Znadem li se okoristiti milošću da izdržim u kušnjama? Cilj milosti nije uživanje, nego nova snaga. Cilj kušnje nije poništenje, nego oplemenjivanje.

Mt 14,24-33: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi! – Dođi!- Gospodine, spasi me! - Malovjerni, zašto si posumnjao?!” Tjeskoba zbog oluje pretvara se u oduševljenje, hrabrost, gotovo preuzetnost. Dok gleda Isusa hoda po vodi. Kad gleda oluju, tone. Gospodin ga pridiže i kori zbog nevjere. Ima trenutaka kada je Božja pedagogija “zgusnuta”, kada doživljavam nagle promjene. Upirem li tada pogled u Gospodina?

Mt 18,21-22: “Gospodine, koliko puta da oprostim... Do sedam puta? - Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” Neopraštanje je veliko zlo, slabost, ropstvo. Isus traži da oprostim. Tako brani moju slobodu od nemoći i ropstva zlu i otvara mi put do Očeva milosrdnog Srca.

Mt 19,27-29: “Evo, mi smo sve ostavili i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti? – Stostruko na ovom svijetu, a na drugom život vječni!» Kad dajem – dobivam, kad ne dajem - gubim.

Mt 26,33: “Ako se i svi sablazne, ja se nikada neću! - Zaista, kažem ti... triput ćeš me zatajiti!” Preuzetnost, tvrdoglavost, umišljenost pripremaju pad. “Mi obično ne griješimo kada se osjećamo slabi i nesigurni, nego onda kada se osjećamo jaki i sigurni” (K. Rahner).

Lk 22,49: “Gospodine, da udarimo mačem?” Pita ali ne čeka odgovor. Česta pojava. Tražim li ozbiljno savjet od Boga spreman promijeniti svoje stavove?

Lk 22,56-62: “I ovaj bijaše s njim! - Ne znam ga, ženo! - I ti si od njih! - Čovječe, nisam! - Doista i ovaj bijaše s njim! - Čovječe, ne znam što govoriš!” Dubok pad! Odrekao se Isusa u strahu za svoj život. Nesigurnost, strah, kukavičluk u teškoćama, u opasnostima, redoviti su uzroci da zatajim Isusa, vjeru, poštenje, prijatelje, nevjernosti dobrim odlukama. Prepoznajem li svoje slabosti, zatajenja? Priznajem li ih sebi i drugima?

«Isus upre pogled u Petra...- I on iziđe te gorko zaplaka.» Obasjan Isusovim pogledom, prosvijetljen milošću, Petar prepoznaje ruševine svoga bića, svoga prijateljstva s Isusom i svoga poziva. Jesam li u svjetlu Kristova pogleda spoznao svoju grešnost? Gorke suze kajanja? Vjerujem li da se iskrenim kajanjem uvijek vraćam Bogu?

Iv 21,15: “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi? - Da, Gospodine, ti znaš da te volim - Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje!” Na kraju Petar u potpunosti ostvaruje Kristov plan. Unatoč slabostima, lutanjima, zatajenju. Utješna istina. Unatoč slabostima i grijesima, kad se kajem i borim, ostvarujem Božji plan. Božja je snaga u meni tada jača od moje slabosti!

Iv 21,18b: “Kad ostariš drugi će te voditi kamo nećeš!” Petar će umrijeti za Gospodina, kao što je tvrdio na Posljednjoj Večeri, ali ne svojom snagom, nego onom od Duha Božjega.

Iv 21,19b: “Idi za mnom!” - bila je posljednja Isusova riječ u tom sudbonosnom razgovoru. Ići za Isusom znači misliti, osjećati, djelovati kao Isus. Za mene to je ono “jedno potrebno”.