07.04.2002.

62-DVIJE ZASTAVE

(DV 136-148)

(dva tabora, dva svijeta, dvije mudrosti, dva životna nazora, dvije borbene taktike,

duh siromaštva, duh slobode, duh ljubavi)

Magistralni evanđeoski tekstovi: Govor na gori (Mt 5,1-12); Kušnja u pustinji (Mt 4,1-11); molitva Očenaša (Mt 6,9-15); Marijin "Veliča!" (Lk 1,46-55); "Sedam riječi na križu"; Slanje apostola (Mt 10,1-42); Bogati mladić (Lk 18,18-27); Kraljevska svadbena gozba (Mt 22,1-14); Prispodoba o bogatašu i siromašnom Lazaru (Lk 16,19-31); Priča o ludom bogatašu (Lk 12,16-21); Posljednji sud (Mt 25,31-46)...

Isus Krist: "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!" (Mt 6,24); "Siromasima se propovijeda Evanđelje!"(Lk 7,22).

Sv. Ignacije, nadahnut Duhom Božjim tumači Evanđelje:

Zao duh želi zarobiti ljude u svoje mreže i okove. To postiže tako da ih najprije napastuje na pohlepu za bogatstvom. Iz toga ih vodi dalje da teže za taštom ljudskom časti. A onda do oholosti, izvora svih grijeha (DV, 142).

Isus Krist svoje šalje da budu svima na pomoć. Da bi to postigli moraju se odlučiti za najviši stupanj duhovnog siromaštva (slobode), a po Volji Božjoj i do stvarnog siromaštva. Drugi stupanj je želja da podnesu pogrde i prezir. Iz toga dolaze do prave poniznosti (DV, 146).

Siromaštvo je sloboda od navezanosti na: materijalna dobra, na tjelesna dobra, na ljudske kvalitete, na duhovne darove Božje. Životno opredjeljenje za prave vrednote, pravo zvanje, korisne poslove, plodni apostolat, najviše, ovisi o duhu siromaštva. Ovo razmišljanje je srž Kristove nauke, bljesak svjetla koji osvjetljava naše biće, svijet oko nas, događaje koji nas prate.

Ono nam kaže da je cijelo čovječanstvo i svako ljudsko srce podijeljeno u dva tabora, dva grada, dvije ljubavi. Da u svima nama postoji stalna napast: da sve što imamo zadržimo za sebe; da se prilijepimo uz dobra koja posjedujemo; da se na njima zaustavimo, da se s njima identificiramo; da se dadnemo njima zarobiti, da ih apsolutiziramo; i tako zadovoljni prolaznim dobrima više ne tražimo vječna dobra. Tako zatvoreni u prolazna dobra postajemo nemoćni da se otvorimo, nesposobni za ljubav, za rast u Bogu.

Ovu napast prepoznajemo: kad naglašavamo pravo na svoje djelo, na svoju krepost, na osobne i skupne kvalitete; na uspjeh; u želji da uvijek pobjeđujemo; u sklonosti da zaokružimo svoje shvaćanje i dalje ga ne proširujemo...

Duhovno siromaštvo koje je cilj ovog razmatranja cilj je cijele evanđeoske poruke, temelj svake zdrave duhovnosti, zreli stadij duhovnog života, izvor savršenosti. Ono razvlašćuje čovjeka od njega samoga i omogućuje mu da se u ljubavi preda Bogu i bližnjemu. U njemu su sadržani svi zakoni i svi proroci.

Isus Krist je svoje sposobnosti, bogatstvo i moć predao u službu Ocu. Zato nije bio u svom središtu. On je samo "Sluga Jahvin". Krist želi stvoriti zajednicu siromaha, zajednicu slobodnih ljudi od svake navezanosti. Samo slobodni možemo otvoriti srce prema svima. Umjesto usmjerenosti na bogatstvo, u ljubavi smo otvoreni jedni prema drugima.

Kako ovu Božansku mudrost ne možemo ni shvatiti, ni poželjeti svojim naravnim moćima, potrebno je ponizno, intenzivno, angažirano, ustrajno moliti. Ignacije predlaže "trostruki kolokvij": veliku milost nutarnje slobode najprije molimo od Marije Majke Isusove, onda s Marijom od Isusa, onda s njima od Oca nebeskoga - izvora svakog života i svetosti.