DVS 30.03.2002.

56- DOBRI SAMARIJANAC

(Lk 10,25-37)

Neki zakonoznanac upita Isusa: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" Traži od Isusa odgovor na najvažnije pitanje o smislu života. Isus ga upućuje na Zakon: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" Zakonoznanac citira Pnz 6,5 i Lev 19,18: "Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!"... Isus mu na to odgovara kratko: "To čini i živjet ćeš!"

No pismoznanac, želeći opravdati svoje pitanje nastavi: "A tko je moj bližnji?" Pitanje nije bilo besmisleno. Židovi su imali skalu oko šest stupnjeva po kojoj su svrstavali ljude kao bližnje, počevši od najbližih pa do onih koje su Židovi jedva smatrali bližnjima. Za sve ostale zakon ljubavi nije vrijedio. Isus prispodobom dokida tu skalu. Pokazuje da su naši bližnji svi ljudi i da smo svi mi drugima bližnji.

Pripovijeda o čovjeku koji je bio napadnut, opljačkan, izudaran, i napola mrtav ostavljen na cesti... Pokraj njega su prošla dvojica časnih vjerskih službenika: svećenik i levit. Vidjeli su ga, zaobišli i prošli. Ništa skandalozno. Ako bi mu prišli i htjeli mu pomoći, a možda je već bio mrtav (Isus kaže: "polumrtav"), oni bi se onečistili i po zakonu onesposobili da vrše vjerske obrede. Isus ovdje navodi svećenika i levita da istakne Samarijančevu dobrotu u usporedbi s onima koji žive po Zakonu, ali nisu tako dobri kao taj mrski, Samarijanac. Tako Isus upozorava kako vršenje Zakona nije dovoljno da čovjek "baštini život vječni".

"Neki ga Samarijanac, vidje, sažali se, pristupi mu i povije rane zalivši ih uljem i vinom... odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj..." Isus upita zakonoznanca: "Koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" Zakonoznanac je zatečen. Izbjegavajući i ime Samarijanac, odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Bližnji je bio baš mrski Samarijanac. A na njega se, prema tadašnjem uvjerenju zakonoznanaca, ne odnosi zakon ljubavi. On ne živi po Zakonu. Iskrivljuje ga. Raskolnik je. Zavodi druge. Isključen je iz Saveza. Zato ga Židovi mrze. Ako ga Isus naziva bližnjim, znači da se i na njega mora odnositi Zakon ljubavi.

U prispodobi Isus tumači Zakon, korigira ga, usavršava ga, nadilazi ga. Ruši sve dotadašnje ograde i okvire Zakona. Naglašava da su nam svi ljudi bližnji; da nema razlike među ljudima; da treba otkloniti distancu i udaljenost; da treba prevladati zapreke između nas i drugih; da otkrijemo drugoga kao bližnjega tako da mu se mi približimo; da prema svakom "drugom" moramo imati ljubavi.

Pred vrlo zahtjevnom zadaćom u opasnosti smo da zastanemo, da pomislimo kako se može živjeti i bez njega. Opasno je nasjesti toj napasti. Sebe možemo ostvariti samo prihvaćanjem drugih: "Samog sebe ćeš tek onda naći, kada nađeš drugoga!" Razliku i udaljenost između nas i drugih, posljedicu sebičnosti i grijeha, svladavamo milosrdnom ljubavlju.

Samarijanac je u snažnom nutarnjem pokretu milosrđa nadvladao stoljetne razmirice i svađe između Samarijanaca i Židova, pobijedio mržnju i postao bližnji unesrećenome. On mi je putokaz. Krist traži da pođem putem milosrđa. Da nadvladam razlike: naravne, kulturne, nacionalne, vjerske; da pobijedim svaku odbojnost i mržnju. Samo "tako ću baštiniti život vječni".

Sveti oci su ovo čitanje tumačili kristološki: Isus je milosrdni Samarijanac. On se učinio bliskim meni. Pun milosrđa nadvladao je grijeh i uvrede koje sam mu nanio; prignuo se nada mnom koji sam ranjen sebičnošću i grijehom kome je prijetila vječna smrt; izliječio me i spasio.

Isus će od zakonoznanaca, od svećenika i od narodnih vođa biti proglašen buntovnikom; onim koji iskrivljuje Zakon, koji zavodi narod i kao takav bit će izbačen iz svog naroda. Farizeji htijući ga pogrditi rekoše: "Nismo li ti rekli da si Samarijanac i da imaš đavla?!"

Isus mi prispodobom govori: Ljubav prema Bogu nedjeljiva je od ljubavi prema bližnjemu. I kao što je misterij milosrđa u korijenu Božje ljubavi prema meni, tako moje milosrđe prema drugima mora biti u korijenu moje ljubavi prema drugima.

Kao što se Isus za mene pobrinuo, tako od mene traži da se i ja brinem za druge, da budem drugima milosrdan. Primljeno milosrđe trebam dati drugima. Bog preko mene želi objaviti svoje milosrđe onima koji ga još ne poznaju.

Kad iziđem iz svoje uskogrudnosti bit ću svjedok Božjeg Milosrđa. Kolika je snaga moje ljubavi prema Bogu? Ali i prema drugima? Koliko sam spreman biti milosrdni Samarijanac?