23.02.2002.

 

31-POZIV VJEČNOG KRALJA

(DV 91-98)

(U ovoj vježbi treba lučiti slike svojstvene jednom određenom Ignacijevom vrijeme od poruke koja je neprocjenjivo važna za sva vremena.)

 

         Gledam sinagoge, gradove i gradiće u kojima je propovijedao Krist Spasitelj. Slušam što govori ljudima. Gledam ga i slušam što govori meni.

Molim milost da se ne oglušim njegovu pozivu, da budem spreman i velikodušan i brz  ispuniti u svemu do kraja njegovu volju.

 

Predočit ću sebi zemaljskoga vladara koga je odabrao sam Bog i naš Gospodin, a koga prihvaćaju i pokoravaju mu se svi vladari i svi kršćani.

Slušam kako taj kralj govori svima svojima:

«Moja je odluka da sebi podvrgnem svu zemlju; stoga, tko hoće krenuti sa mnom, mora se zadovoljiti istom hranom kao i ja, istim pićem, istom odjećom... Istro tako mora se sa mnom truditi danju, a bdjeti noću... da onda ima sa mnom udio i u pobjedi kao što ga je imao u naporima.»

Pretpostavljam što bi odgovorili vjerni podanici tako velikodušnu i dobru kralju i kako bi, kada netko ne bi prihvatio ponude toga kralja, takav vitez zavrijedio da ga sav svijet izgrdi i nazove kukavicom.

 

Ovu sliku sada primjenjujem na Krista našega Gospodina.

Ako visoko cijenim već takav poziv zemaljskoga vladara, upravljen podanicima, koliko li je više dostojno razmotriti kad vidimo Krista, našega Gospodina, vječnoga Kralja i pred njim cijeli svijet, koji on poziva, kao i svakog pojedinca napose, te im govori:

«Moja je odluka da sebi podvrgnem cijeli svijet i sve svoje neprijatelje i da tako uđem u slavu svoga Oca. Stoga, tko hoće poći sa mnom, mora se sa mnom truditi pa da, kao što me je pratio u naporu, tako slijedi mene i u slavi.»

Pretpostavit ću kako će svi u kojih bude pameti i razuma cijelu svoju osobu ponuditi i prihvatiti svaki napor. Koje napore bih ja trebao velikodušnije prihvatiti?

 

Oni pak koji žele pokazati što veću privrženost i istaknuti se u svakoj službi svoga vječnoga Kralja i Gospodara svih stvari, neće samo ponuditi cijelu svoju osobu za svaki napor, nego će, radeći i protiv vlastite sjetilnosti, protiv ljubavi puti i svijeta, prinijeti žrtve veće cijene i veće vrijednosti, govoreći:

«Vječni Gospodaru svih stvari! Uz Tvoju milost i pomoć prinosim Ti, evo, svoju žrtvu pred neizmjernom Tvojom dobrotom i pred licem preslavne Tvoje Majke i svih svetaca i svetica nebeskoga dvora te izjavljujem da želim i da hoću i da je to promišljena moja odluka, samo kako je na veću službu Tebi i na Tvoju proslavu, da slijedim Tebe podnoseći svaku nepravdu i svaku porugu i sve siromaštvo, u zbilji kao i srcem, samo ako me Tvoje presveto Veličanstvo bude htjelo odabrati i primiti u takav život i stalež.»

Što za mene znači boriti se danas za Kristovo Kraljevstvo?

Potiče li me ovaj tekst na velikodušnost prema Isusu Kristu?

Jesam li na mjestu i na poslu gdje, prema svojim sposobnostima, sklonostima i Božjom milošću,  mogu najviše učiniti za Krista?