DVS 13.02.2002.

23-«GREŠAN SAM ČOVJEK, GOSPODINE!»

Uvjet da se čovjek vrati Bogu jest spoznaja i priznanje da je grešnik. Molimo da nam Bog dadne spoznaju naše stvarne situacije u odnosu na Njega, na ljude, na same sebe.

Čovjek ne može svojim sposobnostima i silama shvatiti i podnijeti osjećaj grešnosti. Shvaćanje i prihvaćanje svoje grešnosti dar je Milosti.

Ako se iskreno gledam u svjetlu Božjem, uvijek ću pronaći «dijelove» svoga bića koji nisu u Bogu i za Boga, koje nisu u službi ljubavi.

Lk 5,1-11: Šimun Petar oduševljeno je pošao za Kristom. U njemu je bila skrivena svijest kako je on pravi čovjek u službi Kristovoj, dostojan Isusova poziva. Bilo je potrebno da mu Krist otvori oči, da ga očisti.

Kako je Isus čistio, obraćao Petra tako čini i s nama i sa svakim koji ga želi slijediti.

Šimun je bio počašćen i ponosan time što je Isus poučavao ljude iz njegove lađe. Doživljavao se kao onaj koji je vrlo važan u Kristovu djelu, s kojim i Isus i ljudi mogu računati. Isus želi dublje zahvatiti u Petrov život, u Petrovu dušu. Želi da Petra čvršće priveže uza se.

Prvi korak bio je u tome da Petar posluša Isusa: "Izvezi na pučinu, i bacite mreže za lov!" To nije bilo tako jednostavno. Petar nije bio osobito raspoložen. Ta cijelu noć je uzalud lovio. Osim toga "svatko ima svoju struku i kompetenciju". Isus je učitelj, prorok, propovjednik, svaka mu čast. Ali nije ribar. Isus zna svoj posao. Ali i Petar zna svoj posao. Petar je stručnjak u svom zanatu. Zna da se riba ne lovi u po bijela dana. Što će reći ovi ljudi oko njih ako posluša Isusa? Pomislit će da mu se nešto pobrkalo u glavi. A što će tek biti kada se budu vraćali praznih mreža?!... Pred Petrom su dvije mogućnosti: ili - što je logično - pod pritiskom ljudskog obzira ne ići u lov; ili - što je nelogično, ali odgovara Petrovoj privrženosti Isusu - pouzdati se u Kristovu riječ i poslušati je. Petar se odlučio za ono što će biti presudno za čitav njegov život, i za vječnost: odlučio je poslušati Isusa. Uspio je nadvladati profesionalnu oholost, uspio je pobijediti samog sebe.

Nije li borba protiv profesionalne oholosti koja vodi u "profesionalnu deformaciju" najteža zadaća? Dopuštam li, Gospodinu, primjedbe na moj profesionalni posao? Dopuštam li, ljudima kritiku, sugestije na moju stručnost?

Petar je poslušao. Dogodilo se dvostruko čudo:

1 – Isus je natjerao ribe u Petrovu mrežu.

2 - Petru je otvorio oči da upozna sebe u Božjem svjetlu i da uđe u Isusov svijet.

Šimun je shvatio je da je Isus Gospodar riba; Gospodar cijelog Genezaretskog jezera, Gospodar planina oko jezera i da je Gospodar cijelog svijeta, - da je on Bog!

Istodobno uviđa istinu o svojoj nutrini. U svojim očima i u očima ljudi izgledao je častan, ugledan, uspješan. Sada odjednom snažno doživljuje da je pun slabosti i mana, da je grešan, dvoličan, nečist, jadan, ograničen... posve nedostojan Isusova izbora. Između sebe jadnog i grešnog i Isusa, uzvišenog, svetog, vrijednog neizrecivog strahopoštovanja, vidio je nepremostivi jaz, ponor.

Pod teretom tog dara Šimun Petar ne može izdržati: "Vidjevši to Šimun Petar, pade do nogu Isusovih govoreći: `Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!`»

Isus je uvjerio Petra kako mu je neophodan popravak, promjena, obraćenje ako želi biti u Isusovoj blizini, biti koristan u Isusovoj službi.

Petrovo priznanje nije poništenje nego pročišćenje, osposobljavanje za Kristovu službu: «Ne boj se, odsad ćeš loviti ljude!»

Prepoznajem li sebe u Petrovoj samodopadnosti, ali i u doživljaju grešnosti? Grešnici koji priznaju svoje grijehe u središtu su Isusova Srca. Ako želim doživjeti ljubav Njegova Srca dopustit ću da Isus energično zahvati i u moj život, da mi otvori oči, da me On učini prikladnim za svoga svjedoka.