(istočni grijeh)
Ako se dogodi nesreća ispitujemo uzroke. Ako griješimo -
potražimo razloge.
1 - Zašto su pali anđeli? Da bi
ih Bog mogao uvesti u svoj Božanski život morali su se slobodno odlučiti.
Zato im se Bog nije objavio u svoj svojoj Veličini i privlačnosti. Objavio im
se dovoljno jasno da Ga mogu prihvatiti i ostao dovoljno nejasan da Ga mogu
odbaciti.
Bit njihova grijeha: "Neću služiti!... Podići ću svoje prijestolje zdesna Bogu; bit ću
jednak Svevišnjemu!" Trebao
je ući u prijateljstvo s Bogom povjerenjem i ljubavlju, a on se odlučio za
oholost, bahatost, neprijateljstvo, pobunu...
Taj duh đavao ulijeva u ljudska srca koja tako postaju
otrovana grijehom.
Isus u raspravi sa Židovima (Iv 8) kaže: "Vi imate
đavla za oca i vršite želju svoga oca. On je ubojica ljudi od početka. On je
lažac i otac laži. Vi ne prihvaćate Božje riječi, jer niste od Boga!"
Gdje je neiskrenost i laž, gdje je neprijateljstvo i
mržnja koja ubija, tu je prisutan sotona. Laž i mržnja tipično su sotonske osobine.
Svojstva đavla i njegovih sljedbenika: Skloni su
varkama i lažima. Zatvaraju se u sebe, osamljeni, rastrgani, negativni prema
drugima. Nemaju prijateljske odnose s drugima.
Svojstva slobodne Božje djece: Poklonici su
istine. Otvoreni prema Bogu i ljudima, smireni i radosni. Sve gledaju
dobrohotno, u ljubavi prijateljuju s Bogom i ljudima.
2 -
Zašto su pali prvi ljudi? – Zašto mi griješimo? Knjiga
Postanka opisujući
grijeh prvih ljudi govori nam o uzrocima, procesu i posljedicama naših padova!
a) Đavao je prvim ljudima prikazao Božju zabranu težom
nego jest da u njima izazove nepovjerenje prema Bogu: "Zar vam je Bog
rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" Na dnu grijeha krije
se stav: «Život po Božjem zakonu je preteško...Tko
može ispunjati sve ono što savjest nalaže? Bog nema pravo to od mene
tražiti!"
b) Pobuđivao je u njima želju za neovisnošću, apsolutnom
slobodom, ohološću: "Ne, nećete umrijeti... nego ćete biti kao
bogovi!" Čovjek ne vjeruje da će mu život u prijateljstvu s Bogom donijeti
sreću, blaženstvo. Želi to osigurati sam sebi vlastitim silama.
c) Nakon što je u njihova srca posijao sumnju, nesigurnost
praroditelji postaju plijen požude i strasti. «Žena vidje da je stablo
dobro za jelo, za oči zamamljivo, za mudrost poželjno." I nama se Bog
često čini tvrd. A požuda i strast «nude» nam zadovoljstvo i sreću.
Oslabljeni sumnjom pribjegavamo užicima koje pruža požuda: tijela, očiju i
oholosti.
d) Učinili su grijeh neposlušnosti: "Žena uze
njegova ploda i pojede." Kad robuje
strastima čovjek se sve više udaljava od Boga, buni se, ne sluša ga,
postaje Božji neprijatelj, a to je trajno stanje grijeha.
e) Grijeh sa sobom povlači loš primjer, sablazan, nagovaranje
drugoga na grijeh. "Dade ga i mužu, te je i on jeo." Kad čovjek
griješi teško podnosi da postoji kraj njega netko tko se drži Božjeg zakona:
sebe i druge uvjerava da dobro čini te nastoji, najviše javnim mišljenjem,
navesti druge da misle i žive kao on – po zakonu grijeha.
f) Rezultat grijeha: golotinja, praznina, ruševine
bića. Koliko ljudi danas osjećaju nutarnju golotinju, nezadovoljstvo,
praznina, besmisao, životnu bljutavost?.
g) Kad ih Bog traži, skrivaju se. "Čuo sam
tvoj korak, pobojah se i sakrih." Čovjek danas ne priznaje da je grijeh
uzrok svemu zlu.
h) Bog ih traži, pokazuje im uzrok njihove golotinje,
nesreće. «Ti si dakle jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti.» Ali oni krivnju,
bacaju na druge: "Žena koju si mi ti dao, dala mi je, pa sam jeo...
Zmija me navela pa sam jela". I danas čovjek za svoje padove, i
neodgovornost baca krivnju na druge.
i) TADA BOG S NJIMA VIŠE NE RAZGOVARA. Tjera ih iz
raja. Moraju iskusiti posljedice svoga grijeha. Dokle god čovjek ne priznaje
grijehe nego za njih okrivljuje druge nema pristupa Bogu.