DVS 06.02.2002.

19-UDIŠEMO OZRAČJE OTROVANO GRIJEHOM

Razmatranja i vježbe o grijehu upućuju me na Krista Spasitelja koji oprašta, oslobađa, posvećuje i usrećuje. Moja veće spoznaja grešnosti, snažniji osjećaj nemoći i ugroženosti, doživljaj većeg tereta i odvratnosti zbog grijeha izaziva u meni veću potrebu za spasenjem, veću otvorenost da Isus uđe u moje biće, žarkiju molitvu za spasenjem, a time i veći mir i radost u srcu.

S Kristom idem u ponor svoga zla: jer nitko od nas nije sposoban sam suočiti se sa zlom u sebi. Bez Krista možemo se naći zapljusnuti vlastitom nemoći, pesimizmom, defetizmom, kapitulacijom, očajem. Čovjek to naslućuje, a kako se ne oslanja na Krista, uopće ne želi ulaziti u tešku, mračnu, grešnu tajnu svoje nutrine.

U vjeri stojim pred ISUSOM, JAGANJCEM BOŽJIM KOJI ODUZIMA GRIJEHE SVIJETA. Bog je objavio da će Isus osloboditi narod od njegovih grijeha. Isus je naglašavao da ima vlast opraštati grijehe. Isus je spreman ući u najdublje dubine mog zla i u tom ponoru odsutnosti Boga donijeti mi svoje spasenje, milost i ljubav. On je došao spasiti izgubljeno... Jesam li spreman podnijeti doživljaj da sam grešan, sam sebi odvratan, zastidjeti se, zgaditi se nad sobom (Petar na jezeru govori: "Otiđi od mene, grešan sam čovjek, Gospodine!»( Lk 5,8b), doživjeti da sam izgubljen. Takvi neugodni osjećaji prethode obraćenju. Gorki su, ali ljekoviti. Oni me potiču da budem prema svima blag, ne dopuštaju mi da ikoga osuđujem.

Osnovni preduvjet da doživimo nutarnje iskustvo spasenja jest, doživljaj grešnosti i potreba za spasenjem. Čovjek se sam ne može spasiti kao što se utopljenik ne može sam uhvatiti za kosu i spasiti. Isus nam kaže: "Zaista, zaista, kažem vam, tko god čini grijeh, rob je grijeha... Bit ćete slobodni ako vas Sin oslobodi" (Iv 8,34.36).

Svi sveci, uz veliko iskustvo Božje ljubavi i dobrote, imali su i snažno iskustvo svoje grešnosti. Oba iskustva uvijek su se ispreplitala.

Napomena: osjećaj krivnje je neprihvaćena svijest grešnosti koja je bačena u podsvijest i čovjeka razara iznutra. Osjećaj grešnosti je krivnja priznata i donesena Isusu da je odnese.

Silaženje u ponor svoje grešnosti uvijek me vodi prema većoj spoznaji onoga što u meni nije dobro, čisti moje srce i upućuje me prema potpunijem predanju Bogu.

Grijeh? "Otklanjanje od Boga i priklanjanje stvorenjima". Ali zašto se čovjek otklanja, udaljava od Boga i priklanja stvorenjima? Zato jer je svoj Ja stavio na mjesto Boga. Prema tome:

- Grijeh je egocentrično kruženje oko sebe; ostvarenje sebe za sebe; egoizam u svim oblicima življenja. U grijehu čovjek odbacuje Boga, jer misli da je sebi dovoljan; odbacuje bližnjega, ili ga želi podložiti svojim interesima; želi biti apsolutno neovisan, kako o Bogu tako i o bližnjemu.

Sveti Ignacije definira grijeh: "Odbijanje da se tako služim svojom slobodom da častim Stvoritelja Gospodina i da Mu služim."

Naš tipično ljudski grijeh je:

a) U zaljubljenosti u sebe. Želim biti sam sebi središte; sreću tražimo u sebi.

b) U zavedenosti i u prevarenosti. Robujem nagonima. Nemoćan izići iz tamnice svoga Ja.

c) U lošem izboru: Stvorenja pretpostavljam Stvoritelju. Veliki sam siromah u ljubavi.

d) U slabosti volje: Ne prihvaćam što mi Bog daje, ne dajem Bogu što od mene traži, ne opredjeljujem se za Boga. Bojim se prepustiti Kristu, izgubiti u Njemu (a samo "Tko izgubi svoj život radi mene, spasit će ga." Lk 9,24);

Krist stoji preda mnom otvorena Srca, raširenih ruku. Primit će me samo s mojom sviješću da sam grešan i da mi treba njegovo spasenje.