Zanimanje: komunikolog to be

Što radiš u SKAC-u i izvan njega?: Mislim da se moj rad više ne može odvojiti od SKAC-a ili ja ne znam/ne želim odvajati SKAC od svoje svakodnevice i drugih obaveza pa ću tako pokušati sve u jednu misao usmjeriti. Polazim 2. godinu 3D-a i na istoj sam animator, voditeljica sam SKAC zbora, prijateljica nekih i poznanica mnogih, sestra dvojice mlađe braće, kći oca Željka i Oca Svemogućega i mame Blanke i Mame Marije i djevojka mog dragog Gaja (šećer na kraju haha). U trenutnoj svakodnevici prolazim ignacijevske duhovne vježbe živeći s obitelji i pokušavam učiti ljubiti (od) njih, brinem o cvjetićima u dvorištu, kopam bašću, razvlačim pite, meditiram, pomažem sa zadaćama, sviram klavir, pokušavam svirati gitaru. Ukratko – back to the Roots 🙂

Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš?: A valjda kao i svakoj drugoj umjetničkoj duši – ljubav haha, a pokušavam ju živjeti svaki dan ispočetka u herojskim padovima (padam onako pošteno, drito na glavu), domišljatim, kreativnim podizanjima iz istih (zazivam Boga upomoć malo Oče, malo Tata, malo Spasitelju) i u jednostavnom dečku – ja jednostavnosti nemam, žensko sam, on je zadužen za jednostavnost (što sam ja kompliciranija, to on može biti jednostavniji).

Čega se najviše bojiš?: Nesposobnosti na promjenu, mlakosti, straha i ubojite kombinacije te trojice mušketira

Što najviše voliš?: Dobro pa ste pitali što, a ne tko (koga) hahaha pa definitivno glazba ukomponirana u bilo koju aktivnost. Sviranje i pjevanje, ali i slušanje i osluškivanje unutarnjih pokreta, ali i vanjskih uz nju. Ne znam se odlučiti je l’ više u zajedništvu ili kad smo Bog i ja sami.. To ovisi o stanju i pozivu.

Zašto volontiraš?: Pa nisam iskreno sigurna da znam odgovoriti na ovo pitanje. Možda zato što je volontiranje najbliže služenju u kojem ne tražiš zauzvrat, a također i sudjelovanju u stvaranju nečeg dobrog – ono zašto je čovjek stvoren, iz ljubavi da ljubi i bude ljubljen…

Kako si prvi puta došla u SKAC?
U prvom semestru prve godine faksa “slučajno” završila na jednoj misi mladih. U redu za pričest vidjela poznatu curu u zboru i nakon mise ju nepromišljeno otišla pozdraviti i pitala mogu li se priključiti zboru, prošla na audiciji i eto me, 5 godina kasnije i dalje u SKAC-u. P.S. Ne promoviram inače skretanje pogleda i zvirkanje okolo prilikom odlaska na pričest.

Što radiš u slobodno vrijeme?
Prije korone slobodno vrijeme sam pokušavala živjeti s dečkom i prijateljima, plus samačke šetnje po Sljemenu ili Jarunu, a sada se učim definirati slobodno vrijeme u obitelji s petero ljudi. Mislim da je najslobodnije onda kad ga dam drugima ili za druge. Nisam još sigurna.

Je l’ ima nešto što si primila ili dala u SKAC-u, a da si osobito zahvalna za to?
Dala one dijelove sebe koje sam mogla/znala, a primila ljubav i samo ljubav. Ma u svemu je bila ljubav, čovječe sad kad gledam i neke neugodne trenutke, pa i u njima je bila bar jedna osoba preko koje je Ljubav pronašla put…i eto, i 5 godina kasnije, Bog kao Bog, ne prestaje dijeliti i davati sebe i pozivati mene i druge opet u to nešto što zovemo studentski katolički Centar – u Srce… Prva ljubav opet zove.. I opet, i opet. Hahaha

Nomen est omen

U davnim biblijskim vremenima vrijedila je činjenica da ako znate nečije ime tada znate i tu osobu. Ime je značilo puno više nego danas. Ako postoji jedna osoba danas na kojoj možemo primijeniti isti princip onda je to definitivno ova mlada dama. Počnimo od prezimena kojem kada maknemo ono poznato hrvatsko „ić“ ostaje dio koji je danas izrazito poželjan i čak nekima idol – ostaje riječ „staž“. Ako malo bolje upoznate dotičnu shvatit ćete da jedini staž koji ona cijelim srcem želi steći je staž u Kristovoj vojsci lavica. Ima tog staža više nego što ima godina. Pitate se kako? Pa prekovremeni 😉. Znak da voli posao koji radi, tj. poziv koji joj je upućen pokazuje upravo na to da joj nikad dosta prekovremenih sati tog staža. Ako pogledamo to velebno ime, pomislili bi da je riječ o svetici, no nije, bar za sad. Naime, kao i prva Marija, i ova naša ima istu želju – ona želi biti (do)nositeljica Krista svakome oko sebe, nije baš ponizna kao Kraljica, no dio nje svakako kao i Prva Marija govori da nije dostojna toga, no opet jednako kao Kraljica ostaje otvorena i poslušna poticajima piromana Božje ljubavi – Duhu Svetomu. Sve što pomislite kad mislite o našoj majci Mariji možete pronaći u ovoj Mariji, samo u minijaturnom izdanju te kreposti. Iako Krista ne nosi u utrobi tjelesno, pokušava ga nositi ispod i u srcu duhovno. Koliko god bio On neopipljiv, toliko je s njom i opipljiv.

Budite kao djeca

Ako hodate prostorijama našeg SKAC-a definitivno nećete moći ne vidjeti scenu u kojoj odrasla djevojka skakuće, pjeva i smije se kao dijete. Ako ne pogledate ozbiljno vjerojatno ćete pomislit „djetinjasto“, ali ako stanete na trenutak u tom smijehu prepoznat ćete ono dječje na što nas Krist poziva. Slična je našoj Majci po tome što grli na njoj sličan način, onako cijelim bićem, bez osude i predrasude, sretna što te ima, sretna što je tvoja, jednostavno sretna što postojiš. Također uz smijeh i zagrljaj slobodno očekujte glas koji ori zidove SKAC-a kao potres prije nekoliko tjedana. Iako je potres udario fizički, Marijin glas probija rupice u zidovima koje dižemo oko sebe kako bi kroz njih upala zraka Njegove milosti i tako ona biva neposredno sredstvo Njegove Ljubavi. Srušila je uistinu tako mnogo zidova, a na ruševinama tih zidova podigli su se mnogi polu – sveti ljudi SKAC-a.

3 u 1

Nisam siguran jeste li ikada to vidjele, dakako osim u filmovima, osobu koja je u stanju istovremeno plakat i smijat se. Podijelit ću sa vama tajnu – ja jesam u Mariji. Koliko je to blagoslov, a koliko prepreka, pa iskreno mislim da morate sami otkriti, ali definitivno dan danas taj prizor ostade u mome srcu – prizor djevojke koja istovremeno plače i smije se. U tome sam prepoznao suštinu one riječi koju kao da često „trivijaliziramo“ – riječi čovjek. Čovjek koji je u stanju spustiti se u svoje najdublje ponore i popeti na najviše vrhunce u želji da živi u Njegovoj blizini – to vam je ljudi moji Marija Stažić. Jednako tako, ako ste zaboravili s kim ste se zadnji put istinski susreli onda vam preporučujem da se vidite s njom jer to stvarno biva susret.
Da se malo propitujete o njoj pomislila bi da kao i ostali luđaci SKAC-a i ona nema nikakvih obaveza te ima dar bilokacije. No, kao i ti „luđaci“ i ona ima život izvan SKAC-a, ali valjda Gospodin daje više minuta u satu onima koji ih koriste za druge pa ju zato možete naći na najmanje pola projekata i akcija ovog čopora, hoću reći udruge.
Prepoznat ćete u njoj protestanta kako pjeva, pravoslavca kako voli ikone i katolika kako voli papu – u kratko prepoznat ćete u njoj crkvu u malom.
Sve u svemu, nije Marija nikakva svetica, povrijedit će vas, bit će živčana i uzrujana, napravit će pogrešku, propust i promašaj, štoviše vrlo vidljivo će počiniti grijeh. No,ako malo bolje pogledate u tu istu osobu koja nije sveta, prepoznat ćete lavicu, ranjenu lavicu, koja hrabro trči za svojim Spasiteljem kroz krda svakakvih životnih problema i uz to još nosi pokojeg lavića na sebi i pokušava otvoriti put onima iza sebe, iako je svjesna da je za nju već prvi Lav iz doma Judina otvorio taj isti put.
Padnite na dno, popnite se na vrh, ona će s vama tamo poći i na svaku potrebnu Odiseju traženja Njegove Ljubavi.