Na današnji dan 1928. godine u 11 h je, okrijepljen svetim otajstvima vjere i posebnim blagoslovom pape Pija XI., blaženi Ivan Merz svoju plemenitu dušu predao Gospodinu. Nakon njegovog blaženog preminuća je u 11,30 h odjeknulo zvono zagrebačke prvostolnice navješćujući Zagrebu i Hrvatskoj da je dr. Ivo Merz upravo prešao u Život vječni. Danas se tijekom prijepodneva trebao održati Susret hrvatske katoličke mladeži sa središnjim misnim slavljem koje je pozivom zvona katedrale trebalo započeti u 11 sati na Trgu bana Josipa Jelačića. Susret je trebao biti obilježen u znaku Merzova lika i djela te pod njegovom zaštitom. Nažalost, SHKM je odgođen zbog kužne ugroze, a sva zvona katedrale (osim jednog) su utihnula zbog posljedica zemljotresa.

Merz je rođen u Banjoj Luci u kojoj je završio gimnaziju. Slijedi pohađanje vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu, studij prava u Beču, Prvi svjetski rat na talijanskom bojištu, studij književnosti u Beču i Parizu, doktorski studij, a zadnjih šest godina ovozemnog života je proživio u Zagrebu. Tijekom nepune 32 godine između Merzova rođenja 1896. godine pa sve do prelaska u Vječnost događala se jedna prava duhovna pustolovina.

bl.Ivan kao maturant s roditeljima

Ima li Merz uopće ikakve veze s mladima danas, njihovim životom i svakodnevnicom? Kad gledamo njegov ozbiljni lik na starim crno-bijelim fotografijama, možda nam se čini previše krut, ukočen, stran i dalek. Možda i pomalo strog i odbojan. Uredno počešljan i obrijan, u odijelu, nekad i s naočalama, doktor znanosti i profesor u gimnaziji.

Što ima tako posebno u tome mladom čovjeku da mu se od dana njegova rođenja za Nebo pa sve do danas mnogi mladi utječu za njegov nebeski zagovor? Sveti papa Ivan Pavao II. je prilikom beatifikacije Merza rekao da ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo program života i djelovanja te da ono to mora biti i danas! Preporučio je da Merza rado uzmemo za svjedoka, zaštitnika, suputnika, uzor hrvatskoj mladeži u življenju i radu te primjer da i vjernici svjetovnjaci (laici) mogu dosegnuti savršenstvo kršćanskog življenja.. A zašto bismo to učinili? Možemo li i za se nešto naučiti od Ivana?

Merz je vrlo očiti primjer da se svecem ne rađa, već se svecem postaje. U početku Merzova života ništa nije upućivalo da će kasnije ostvariti zavidnu „karijeru“ Božjeg ugodnika. U svojim duhovnim bilješkama je više puta izrazio duboku želju za odgajanjem svoje unutrašnjosti, stvaranjem remek-djela od svoje duše i traženjem Istine – Svrhe. U Merzovom životu se vrlo jasno očituje djelovanje Božje milosti čijim se poticajima Ivan spremno odazivao i s kojom je ustrajno surađivao. Stoga je s razlogom sluga Božji kardinal Franjo Kuharić za Merza rekao da je „čudo milosti Božje“. Na tom primjeru jasno vidimo da se svi možemo uspinjati Bogu ako se dademo zavesti Njegovom milošću koja nas svednevice privlači.

Merz u svome dnevniku piše da je Pričest izvor života. Spomen-slika s njegove Prve Svete Pričesti visjela je na zidu iznad njegovog pisaćeg stola u Zagrebu i neprestance ga je podsjećala na prvi susret s Gospodinom pod prilikama posvećenog kruha. O Svetoj Misi, Pričesti i liturgiji Crkve je Merz kasnije napisao najljepše svoje misli koje uistinu vrijedi pročitati, o njima promišljati i njima se nadahnjivati. U Zagrebu je središte njegova molitvenog života bila svakodnevna Sveta Misa i Sveta Pričest, kojoj je prisustvovao u Bazilici Presvetog Srca Isusova. U njoj se i danas mnogi mladi napajaju na vrelu i vrhuncu svega kršćanskog života tijekom proputovanja ovozemnim životom. Pod oštećenim svodovima naše mile bazilike Merzovo tijelo čeka zov trube Božje i poziv na uskrsnuće mrtvih.

Zanimljivo je pročitati misli koje je Ivan kao mladić zapisao na talijanskom bojištu, a kojima posve iskreno iskazuje svoju čežnju za Euharistijom koju smo i sami osjećali tijekom proteklog višetjednog razdoblja: „Neki dan vidjeh svećenika; najradije bih poljubio ruke koje držahu Krista u rukama… Svete Euharistije nema. Živim ovdje kao poganin ili kakva zvijer. Kao da ‘Agnus’ (Jaganjac) više nije u centrumu kozmosa, kao da Ga uopće nema. Bože, Tješitelju, dođi da moju prirodu prožmeš atomima vječnosti pa da tako sličniji Tebi razumijem tijek bivovanja. “

Njegovi suvremenici kažu da je ih je svojim razgovorima oduševljavao za Crkvu i Božje stvari. Bio je vrlo jednostavan, pristupačan i svakome je bratski prilazio. Nekad bi sugovornike zagrlio oko ramena poput „pajdaša“ pa bi s njima pošao u šetnje. Kao pravi katolički vrli muž, svojim je savjetima mnoge potaknuo na dobro, priveo istini, pomogao da pronađu pravi put i vrednote u životu. Svojim pisanjem, djelovanjem i savjetima je utjecao i na žensku mladež. Kod djevojaka je produbljivao svijest njihovog ženskog dostojanstva te uzvišenost njihova poziva u majčinstvu i apostolatu. Stoga ga je službenica Božja Marica Stanković prozvala „vitezom ženske časti“.

Ako se kolebaš oko izbora životnog poziva, tražiš curu ili čekaš da te momak nađe, obasut/a si sa svih strana pitanjem kad ćeš se ženiti/udavati ili te pate ljubavni jadi, znaj da je i Merz prolazio kroz slična mladenačka traženja i iskustva. Znano mu je kako je to biti zaljubljen, ali i tragično izgubiti djevojku. „Sve ovo je prolazno. Teško da sam što tako duboko volio kao Gretu i svejedno prošlo je, sjeća se, oplemenilo je, ali opet se bez toga može živjeti.“ Kasnije je Ivan razmatrao da postane isusovac, ali je to odbacio i prepoznao da ga Bog zove da postane posvećeni laik. Merz je svojim svetim životom „proslavio“ i posve opravdao taj oblik poziva koji je nekima i dalje nepoznanica ili izvor predrasuda.

Ako imaš poteškoća pri izboru fakulteta, s neshvaćanjem okoline i s očekivanjima roditelja povezanih s tim, Merz je imao sličnih poteškoća. Ivan je još od gimnazijskih dana privlačila umjetnost i književnost. Roditelji se s tim nisu slagali pa je roditeljima za volju prvo upisao vojnu akademiju, zatim  studij prava, a tek nakon rata su roditelji popustili da Ivan studira ono što želi. Inače, bilo bi zgodno da studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu Merza odaberu za svog zaštitnika jer je on svojedobno doktorirao upravo na njihovom fakultetu.

Ako ti je teško učiti, studirati i izvršavati svoje svakodnevne dužnosti, znaj da je i Merz prolazio kroz slično. U svojem životu vješto spojio molitvu i rad (staleške dužnosti i apostolski rad). On piše: „Život bez križa – udoban – morao bi za mene biti najvećom sramotom. Stoga moram biti sretan i smatrati kao normalno stanje Isusova vojnika, a ne mrmljati kao do sada – teške staleške dužnosti, koje priječe dovoljni privatni studij i rad. Odluka: Savjesno obavljati staleške dužnosti i to smatrati za križ mojega života, za moje dnevno razapinjanje koje donosi blagoslov u radu za spašavanje duša u Katoličkoj akciji… Stoga s radošću moram i dalje nositi križ svojih staleških dužnosti da si time zarađujem kruh. Ovo ispunjenje volje Očeve neka bude zalog blagoslova u radu Katoličke akcije. Kao pokoru što savršenije vršiti staleške dužnosti.“ Pitaj Merza za pomoć kako revno i postojano moliti, raditi, studirati…

bl. Ivan na poslu s ocem

Jednom zgodom je Merz održao predavanje o križarima i križarskim vojnama. Neki prisutni mladić iz Bosne mu je pomalo zlonamjerno postavio jedno pitanje. Merz se malo iznenadio, ali se brzo snašao i rekao: „Ti si Bosanac pa ću ja tebi po bosanski.“ Na Merzov odgovor mladiću su svi prasnuli u smijeh. Stoga bi svi šaljivdžije koji svojim pošalicama brane Svetu Majku Crkvu i šire istine naše svete vjere mogli odabrati Merza za svog nebeskog zaštitnika.

Ivanu je sudjelovanje u ratu predstavljalo prekretnicu u pronalasku smisla života i pogledu na svijet. Pred kraj rata je svome ocu napisao sljedeće značajne riječi: „Zahvalan sam Bogu što sam sudjelovao u ratu, jer me je rat naučio mnogomu što ne bih nikada inače spoznao. Želim živo da opet postanem i da uredim svoj život prema onome što sam spoznao da je pravo.“ Hoće li i tebi i ovo posebno vrijeme biti trenutak da zastaneš, osluhneš i promisliš?

Ivan je mnoge svoje duhovne borbe, vrlo intimne doživljaje, radosti i patnje opisao u svom dnevniku. Možda je čitanje tog dnevnika najbolji put da se kreneš upoznavati s tim uistinu jedinstvenim likom katolicizma u našem narodu. Štivo je vrlo zanimljivo, živopisno i poticajno. Ako ne vjeruješ, uvjeri se sam/a. Uzmi i čitaj njegova djela i svjedočanstva njegovih suvremenika na http://ivanmerz.hr/.

Merz je na na svojoj smrtnoj postelji svjesno je prikazao Bogu život kao žrtvu za dobro hrvatske mladeži s kojom je radio i čiji je bio apostol. Dakle, pritom je mislio i na današnju hrvatsku mladež, pa i na tebe. Imaj to na često umu i živi takvim životom tako da pokažeš svoju zahvalnost za to. Stoga odaberi Merza za svog nebeskog zagovornika. Neka ti bude dobra i prava „veza“ kod Boga kojemu je došao i kojeg u Vječnosti gleda u Lice. Vjeruj da će ti naš Blaženik biti vjerni prijatelj i pravi brat.

bl.Ivan Merz u Bazilici Srca Isusova