Svake godine 25. ožujka Crkva redovito slavi blagdan Navještenja Gospodinova ili Blagovijest, točno devet mjeseci prije Božića. Ta svetkovina prikazuje Isusovo začeće koje se dogodilo po Duhu Svetomu od Marije Djevice. Blagdan se smatra Gospodnji i marijanski blagdan pa otuda i dva naziva – Navještenje Gospodnje (koji se odnosi na Krista) ili Blagovijest (koji se odnosi na Mariju). Budući da na Božić slavimo Isusov rođendan, devet mjeseci prije slavimo početak njegova ljudskog života u utrobi njegove Majke Marije, odnosno Njegovo začeće.

U Bibliji dva evanđelista prikazala su ovaj događaj utjelovljenja s dva različita gledišta. Evanđelist Luka iznosi Marijino iskustvo, a evanđelist Matej opisuje isti događaj iz perspektive Josipa, Isusovog poočima. Oba evanđelista u svojim izvještajima naglašavaju Isusovu osobinu čovjeka, ali i Boga te tako prikazuju kako Bog postaje čovjek u trenutku utjelovljenja. Isusovo začeće je čudesno jer se događa po Duhu Svetom i tu činjenicu Marija i Josip, Isusovi roditelji prihvaćaju i ostvaruju Božji plan čovjekovog spasenja. Isus se oblikuje u utrobi Djevice Marije, tako postaje njezin sin, ali on je i Sin Božji. Taj trenutak utjelovljenja je odlučujući i važan za spasenje čovječanstva jer Bog je došao među ljude kroz Majku Mariju koja je, u tom trenutku punom milosti, prihvatila Boga u svojoj utrobi. Tako je postala Isusova majka, ali i ujedno i majka svih kršćana jer je pristala rađati Božju djecu.

U molitvi Anđeo Gospodnji, spominjemo riječi Božjeg glasnika u događaju Navještenja te svakog dana ujutro, u podne i navečer, kad sa svih tornjeva katoličkih crkvi zvona zvone, prisjetimo se da je to poziv da i mi pozdravimo našu Majku Mariju.