Gabriela Lakić, studentica je pete godine socijalnog rada na zagrebačkom Pravnom fakultetu. 23ogodišnja Gabriela dolazi iz Dubrovnika, a već dugi niz godina sudjeluje u SKAC-ovim projektima i aktivnostima. Polaznica je treće godine 3D formacije, a od 2015. godine sudjeluje u projektu 72 sata bez kompromisa. Razgovarali smo s Gabrielom o njezinom iskustvu volontiranja gdje nam je otkrila što za nju znači projekt. 

Kako si saznala za 72 sata bez kompromisa? 

Bilo je to 2015. godine, sasvim slučajno sam “naletila” na oglas za volontiranje na Facebook-u. Tada su još bili moji prvi dani u Zagrebu, koji je za mene bio nepoznat grad. Kako je to bila prva godina faksa, nisam još imala ekipu oko sebe i prijatelje koje bi pozvala da skupa sa mnom volontiraju na projektu, ali bez obzira na to odvažila sam se i prijavila. Privuklo me je to što nisam trebala imati nikakvo iskustvo unaprijed, niti neke posebne vještine. Tako je krenula moja volonterska avantura u 72 sata!

Što te osvojilo kod projekta da mu se stalno vraćaš? 

Definitivno beskompromisnost samog projekta, kao i njegova jedinstvenost i ljepota. Naravno, i timski rad. Kada je teško i izazovno, uvijek je tu tim ljudi s kojima sudjeluješ i koji ti pomažu u svemu. 2018. godine bila sam na akciji čišćenja kuće jedne osobe u potrebi. Moram priznati da nisam uopće bila oduševljena s tom volonterskom akcijom, ali me je pokrenulo, a i dotaknulo kako su se svi oko mene brzo organizirali i krenuli na posao, bez ikakvog odugovlačenja i zanovijetanja. I bili su radosni zbog onoga što rade. Svake godine projekt me nauči nečemu novome, iznenadi  i stavi me u nešto što nisam nikad prije radila. Jednostavno obožavam taj projekt i svima ga preporučam.   

2019. godine bila si voditeljice volonterske akcije. I to ne bilo kakve. Što je razlikovalo tvoju akciju od ostalih? 

Dobila sam akciju koja se zvala “Gerila” i nije imala jasan opis, jer je bila iznenadna smišljena gotovo pred sam projekt. Nisam znala što to znači. Prva predodžba koja mi se stvorila u glavi je bila da ćemo ići po livadama, trčati, nešto kao u vojsci. Sama sebi sam rekla, dobro – idem, pa što bude! 

Što se zapravo skrivalo iza naziva Gerila? 

Akcija se temeljila na samoj promociji projekta. U petak i u subotu hodali smo po centru Zagreba – Trg bana Josipa Jelačića, Park Zrinjevac i Tomislavac. Imali smo kviz o volontiranju putem kojeg smo privlačili pozornost prolaznika i dobili njihovu pažnju, a zatim smo im na zabavan način osvjestili važnost volontiranja i predstavili sam projekt 72 sata bez kompromisa. Prolaznici su imali priliku zavrtjeti volontersko kolo i okušat se u izazovima, a mi smo naravno to nagradili promotivnim materijalima. 

Kako ti je bilo voditi takvu akciju?

Osobno mi je bilo jako lijepo voditi takvu akciju, iako imala sam strah od prilaženja i toga kako će ljudi reagirati, ali pošto smo bili u skupini, sve je bilo lakše. Dijelili smo međusobno teškoće i radosti, a i ljudi su dobro reagirali. Bili smo zasigurno prepoznatljivi i uočljivi sa zelenim majicama i balonima u rukama. Posebno me se dojmilo kada nam je pristupila jedna starija gospođa koja nas je pohvalila za ono što radimo. 

I za kraj, što bi poručila mladima koji do sada nisu imali priliku doživjeti projekt 72 sata bez kompromisa?

Projekt je odličan način da sebe maknemo iz te zone sigurnosti, postavljenih okvira i granica, predrasuda, strahova i svega onoga što smo ugradili bez razloga u sebe i što nas koči da idemo naprijed. Projekt nas potiče da nešto napravimo, da se aktiviramo, pokazuje nam da možemo i da smo sposobni. I to je smisao cijelog projekta. 

Je li ti projekt pomogao oko nekih usmjerenja, interesa? 

Projekt me doslovno svake godine “baci” u nešto novo. Zbog njega stalno drugima govorim kako je važno izlaziti iz “zone komfora”. Projekt 72 sata bez kompromisa me motivirao i usmjerio na daljnje volontiranje i pomaganje drugima. 

Jesi li zbog njega poželjela dugoročno volontirati? Ako jesi, gdje si se uključila? 

72 sata  bez kompromisa je za mene bio odskočna daska u daljnjim volonterskim pothvatima. Nakon njega okušala sam se većinom u nekim kraćim volontiranjima npr. Centar “Pričaj mi”, Udruga “Smiješak za sve” gdje smo djeci po bolnicama čitali priče, sudjelovala sam i u Tjednu zagovaranja prava beskućnika koje organizira naš faks, Festivalu jednakih mogućnosti, a mjesto na kojem sam se sada “usidrila” je Klub sv. Ana, gdje volontiramo i družimo se s osobama s intelektualnim teškoćama.

Ne propusti i ti priliku da nekome uljepšaš dan – 72 sata bez kompromisa i ove godine će zazeleniti zagrebačke ulice. A u slatkom iščekivanju, pozivamo te da se odvažiš već danas i uključiš u volontiranje. Više o volonterskim mjestima možeš saznati na: http://www.skac.hr/ukljuci-se/volonterski-centar/