SKAC? ‘Srce moje kucaj tiše – zastani na tren…’ SKAC je dijete snova jedne zaljubljene duše. Snivan je u Svilaji, pa u Ogorju, pa na Splitskom Kmanu, pa u Zagrebačkim studentskim domovima. A kad su se snovi počeli snivati kod Isusovih ovaca, počeli su se i buditi, jer tjerao ih je Lojolin MAGIS. Kod ove Isusove ovce, ključna je bila šetnja Kastavskom šumom, gdje se u molitvi krunice došuljao upit: Hoćeš li biti radikalan, ili razlomak? Kod isusovaca, odgovor se zna. Isusova ovca smjesta u Kalkutu, gdje je radikalno naumila svoju kožu dati Bengalskim tigrovima. Ali, tigrovi i zmije, samo su blijedo gledali – znači , ništa! Đir se nastavlja – snovi su već nemirni; odlazak u Ameriku, Kuća umirućih, a potom natrag u Hrvatsku, u zagrebačku ‘Palmu’, gdje je Isusova ovca, još ‘osamdesetih’, susrela Isusa i podala mu se, a On ju je posvojio. Sa pozornice sam govorio onima, među kojima sam i sam još bio kao ovca. Gledao sam ih, govorio im, srcem slušao i volio ih. Nečujno su vikali, arlaukali: USTROJI NAS! Stavi nam uzde! Dosta nam je da glavinjamo kao muhe bez glave! U redu, može! Niste SKUC – STUDENTSKI KULTURNI CENTAR, koji je ‘osamdesetih’ bio sve i sva za studentariju, nego ste SKAC – STUDENTSKI KATOLIČKI CENTAR. Ekipa mladih je to usvojila, i ustrojila kako spada. Još ću koju kazat o tom snu, u javu zaodjenutom, tu nečujnu viku mlađarije. U e-mailovima, kojima su me zatrpavali, a koji su me i radovali – od tih naših dopisivanja, nastala su i dva zadnja librića, od kojih je jedan ‘Šalabahter za život’. Bogu hvala za vas i za SKAC, i za Modrave koje su isto dio sna ove ovce. Bogu hvala i za ovu dugogodišnju raspetost na bolesničkom krevetu, jer i nju Gospodin koristi da snove pretvori u javu, a koja se enigmatično zove ‘puno lipi stvari’, što zapravo znači: ljubi pateći. SKAC-ovci, dragi moji skakavci, da nije ljubavi ne bi svita bilo! Haj, zdravi i veseli bili! 

Od srca p. Luka od Raspete Ljubavi

Ovim riječima našeg osnivača smo započeli proslavu SKAC-ovog 18. Rođendana.

SKAC Palma je osnovan 2001. godine, a u srijedu 27.11.2019, SKAC je obilježio 18. godina djelovanja. Velika dvorana i toga je dana bila mjesto susreta. Susreta nekih novih i nekih starih lica. Bila je to prilika za još jedan razgovor, još jedno sjećanje i prisjećanje svih onih “ludosti” koje maloljetnik napravi. 

Srijeda je najprije započela susretom Isuovačkih suradnika u kojem je provincijal DI predstavio novog superiora Rezidencije p. Stipu Balatinca. Pater Stipo nas je sve pozvao na suradnju u kontaktu ili pod vodstvom Družbe Isusove. Osobito nas je upozorio na bolest današnjeg vremena koja nas često obuzima da želimo više raditi za Boga, a manje biti s Njim.

A naš trenutak za biti s njim te srijede je bila svečana misa, zahvalnica za 17 godina postojanja, traženja i hoda s Njim.  

Nakon 18 godina aktivnog djelovanja dobro je zastati na tren i osvrnuti se iza nas. Zastati nad svim tim bogatstvom ljudi koji su prošli kroz SKAC, nad onima koji u njemu još uvijek jesu. Osvrnuti se nad tom raznolikošću programa, aktivnosti, djelatnosti, događaja. Kao maloljetnik, zastati, na pragu punoljetnosti i zapitati se o svom identitetu: 

“Što je SKAC? Tko je SKAC? Kamo, gdje i kako SKAC želi ići i stići?” ispričao nam i predsjednik SKACA p. Tomislav Špiranec, zahvalivši se svima koji su svoje živote ugradili u SKAC. Pomogli da SKAC bude gdje je danas. Što su dopustili da SKAC i njima pomogne da budu ono što su danas. Zahvalivši se svima u crkvenim, civilnim i vojnim strukturama, pater Špiranec se ispričao i za sve teške trenutke ili razočaranja koje je netko okusio živeći SKAC, jer i to je život kroz koji se SKAC i ljudi u SKAC-u grade. Pozvavši nas sve da zajedno gradimo SKAC, radimo promjenu na bolje, u svakome danu, u svakoj aktivnosti i sekundi svog života, pater je zaključio svoj govor. 

Osim trenutnog, kratkim video osvrtom pozdravili su nas i neki naši bivši duhovnici. Patri koji su hodali uz SKAC, držali ga uz ruku na njegovom putu Kristu, ponekad gurali s leđa, da krene naprijed. A ponekad i trčali za njim da ga sustignu u njegovim maloljetnim ludorijama.

Od srca se zahvaljujemo svim našim patrima koji su stajali uz nas. Cijeloj Družbi Isusovoj jer kako je to rekao jedan od osnivača SKAC-a, Vjeran Martić; “Isusovci bi mogli bez SKAC-a, ali ipak SKAC bez isusovaca i ignacijanske duhovnosti gotovo pa ne može.”

Hvala svim našim duhovnicima: Luki, Antunu, Ivici, Zdravku, Iki i Tomislavu: jer su se usudili povjerovati u snove i stavljali ih u stvarnost. Jer su s nama bili odvažni i hrabri u svakodnevnici. Jer su nas vodili k Izvoru onda kad smo bili beživotni. Hvala im jer su se dali ruci Svemogućeg da ih vodi preko voda, jer su nas izvodili na pučine i otkrivali stvarne luke, jer su stajali na pramcima naših brodova i osvjetljivali tmine. Hvala vam jer ste nastavili raditi Božje djelo i odustajali od svega što nije Njegovo. 

U prigodnom programu, imali smo priliku čuti o tome gdje je SKAC danas, kao i o novom vizualnom identitetu SKAC Palme. Više o novom vizualnom identitetu SKAC-a, izrastanju u novo, pročitajte na WEB ČLANKU.

Ne želeći čekati neku iduću okruglu obljetnicu, radujemo se ponovnim (i svakodnevnim) prilikama da se okupimo i zajednički slavimo, jedemo, pijemo, družimo se i izmjenjujemo priče o našem SKAC-u. Do nekih novih prilika, neka nam zajednički rad sa SKAC-om bude blagoslovljen, upravljen prema Božjoj slavi i našem spasenju. 

U nadi ste sjeme nosili, u ljubavi ga sadili, s vjerom ga obrađivali.
Sjeme postade stablom razgranatim
zahvalno herojstvu svog jednostavnog radnika. 
vječno zahvalno svome Stvoritelju.