U današnjem Evanđelju ponovno se susrećemo s još jednim snažnim svjedočanstvom vjere koje je i Isusa toliko oduševilo da je izrekao: „ Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere..“

Svaki put kad odemo na Svetu Misu i sami izgovaramo ove riječi, međutim zapitajmo se koliko smo iskreno prema Gospodinu kad mu ih upućujemo. Koliko se naši odlasci na Euharistiju, kao i osobna molitva pretvaraju u rutinu u kojoj kao da zadovoljavamo formu. Koliko smo svjesni toga da nas Isus ne voli zato što smo savršeni i dobri, već nas čini dobrima zato što nas voli.

Satnik je došao pred Isusa onakav kakav je, ogoljen, bez maske, sa svojim slabostima kojih sigurno nije manjkalo, ali je usprkos svim tim grijesima u kutku njegovog srca očito tinjao plamičak dobrote, ljudskosti, istinoljubivosti, pravde, osjećaja za ugroženoga.. Često je plamičak bio na rubu da se skroz ugasi, ali ipak je opstao na životu. Kad se našao u blizini Isusa taj plamičak se pretvorio u plamen ljubavi i satnik je znao duboku u srcu da je Isus više od običnoga čovjeka. Nije molio za sebe, niti za svoje dijete, ženu, već za svoga slugu.

Otac Ante Gabrić rekao je jednom prilikom: „Gori, brate pa izgori potpuno, nemoj dimiti! … život samo za sebe, taj život ništa ne znači. Gori, brate, pa izgori potpuno – to je poruka kalvarije!“

Tko ovako živi naći će mjesto za stolom s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.