“On žurno siđe i primi ga sav radostan.“ Ova mi rečenica odjekuje mislima. Zašto ja uvijek svugdje jurim, a kad je vrijeme za molitvu onda mi više nije žurba!? Ostavljam Ga za kasnije, zaboravljajući da je sve ostalo tako nebitno bez Njega. Molim Te za mir i ustrajnost. Toliko puta sam za vrijeme mise obratila pažnju na tuđe izraze lica i raspoloženja i zapitala se: “Gdje sam ja to došla? Zar nije ovo vrijeme slavlja? Zašto se nitko ne smije?”. Voljela bih se idući put ugledati na Zakeja i smijati od uha do uha pred Njim.