Utonuti u Boga kao Ivan. U povjerenju, skromnosti i uzdržljivosti. A ja tako često životom letim da Tebe, Bože, nađem. Mislim da za Tebe stječem dobra, da duše za Te osvajam. Što mi to vrijedi ako se Tebi ne vraćam u skrovitosti i malenosti? Jer ja ne mogu. Ja ne znam pomoći, slušati, promijeniti, blizu biti. I tako često krivim Tebe jer nema ploda po mome planu. A treba Ti samo vjerovati. Prihvatiti kostrijet i skakavce i čekati da svi koje trebam i koji me trebaju dođu k meni. Da dođu k Tebi u meni. I farizeji i sveci. Da me nauče oprezu, borbi, zlu i dobru. I kad mi dođu, ako budeš Ti u meni i ja u Tebi, znat ću sve što trebam znati. Ništa me tada neće srušiti, nego samo Tebi bliže voditi.