Petak, 10.01.2020.

Na početku ove godine: zazvali smo Duha Božjega da nas učini svojim blagovjesnicima. Govorili smo o zvanjima, odnosima i poniznosti. Jer nije dobro da čovjek bude sam. Muško i žensko trebaju biti zajedno. Ima neka skrivena plaća u tome. Ne možemo niti imati odnos s Bogom, ako nemamo s ljudima koji su do nas. A posebno s onima koje najviše ”mrzimo”. A ponekad su to oni najbliži. Mama, tata, brat, sestra, prijateljica, kolega, šef…Temelj za sve je poniznost.

— Lk 4,14-22a

Danas se ispunilo ovo Pismo. Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Riječ Gospodnja.