|
StranacJr 1,4-5.17-19; Ps 71; 1 Kor 12,31-13,13; Lk 4,21-30 Isus nije došao da bi na ovom svijetu prošao dobro, i time se ne opterećuje. Vidjet ćemo: s jedne strane, on ima razumijevanja za carinike, razbojnike, bludnice, neradnike; ima razumijevanja za Samarijance, Rimljane, Grke i pogane, a napadat će svećenstvo, okorjelo židovstvo i evo – kao danas – svoje sumještane. Nosio je ime Nazarećanin, a Nazaretu se grdno zamjerio. I to, čini se, nitko ga nije izazivao niti napadao, niti je itko sukob tražio, nego je, naprotiv, on sam krenuo u sukob. Kao da ga je sam baš tražio! Tko bi se to nadao od Isusa! "Teški gaf", rekli bi stručnjaci diplomacije, rekli bi smo i mi, današnji pragmatičari. Svuda je narodu išao na ruku, a svojima je u oči govorio drsko i nepopustljivo. Drugdje je širio ruke i, kao kad kvočka hoće skupiti piliće svoje, nastojao zagrliti cijeli svijet: pogane, grješnike, nevjernike, bandite, okupatore, bogataše... I sad kad dolazi u svoj Nazaret, kad treba dobiti aplauz za sve što je po svijetu činio, pa možda i zato što je svoje mjesto proslavio – on proizvodi pravi incident. Što je tome razlog? Krije li se nešto u pozadini svega, nešto što nam nije poznato, nešto što nam Luka u prvi mah taji?
Zasigurno se ne radi se – kako bi to moglo biti da smo mi u pitanju – ni o kakvoj osveti. Ne radi se niti o kojoj drugoj ljudskoj slabosti: uvredljivosti, taštini, osjetljivosti. Kako god Isus ratoborno izgledao, o ljubavi se i istinoljubivosti radi: o ljubavi prema ovome svome kraju u kojem je odrastao i svoju mladost ostavio, o osobitoj ljubavi prema čovjeku i svome narodu – pa im tako govori sve što će ih života koštati, o ljubavi prema Bogu – pa im tako govori o tome što i kakav Bog doista jest. Svuda je činio čuda, budio nadu, predstavljao se u pravom svjetlu, opraštao i ozdravljao, tješio i hrabrio, propovijedao i naučavao, a ovdje kreše i teše!
Doista, prorok nije doli bez časti u svom mjestu! Ponajprije zato jer njegovi sumještani misle da ga poznaju. To je nepremostiva zabluda. Zato im ovime Isus poručuje: ako mislite da me poznate, varate se! Sve što mislite da o meni znadete, zaboravite! Krist zapravo već ovdje postavlja pravilo „tko traži taj i nalazi“. Domaći ljudi misle da ga znaju, i nisu otvoreni za ono bogatstvo koje je u njemu skriveno! Sve te riječi bi se mogle odnositi i na današnju crkvu: Crkvo, ako misliš da me poznaš; varaš se! Tebi kršćanine, koji misliš da me poznaš jer si se rodio u kršćanstvu, teško je prorokovati! Mnogi kršćani napuštaju Crkvu upravo zato jer olako zaključuju da ju poznaju jer su se u njoj rodili.
Krist ne želi mirno Nazaretom proći, a da barem ne prodrma svoje sugrađane; pa niti današnjim čitanjem da ne prodrma današnje kršćane: Krist želi, kao onda u Nazaretu tako i danas među nama, porušiti ono što je zabluda da bi već danas u nama navijestio ono što on jest. Danas nam Krist živo želi reći: ako je tvoje kršćanstvo formalno i hladno, onda me ne poznaš! Za one koji se na te riječi ogluše, rečeno je: „bludnice će vas i carinici preteći“. On upravo to želi spriječiti, pa između redaka viče: natječi se, ne dopusti da te drugi u vjeri preteknu; u vjeri i prijateljstvu sa mnom!
Koliki su autsajderi davali Kristu velike šanse u vlastitim životima: pozivali su ga u goste carinici, neugledni, grješnici, stranci... Osjećali su potrebu počastiti ga onim što imaju. On se uvijek odazivao, jer to je njegova misija. Ali, što će s onima koji od njega ništa ne traže, i koji nemaju potrebu za njega ništa učiniti?
Današnje evanđelje nas upozorava: ne dopusti da te vlastite predrasude obmane i zavedu: o Kristu ne znaš ništa, osim ako ti on sam ne otkrije tajnu o tome tko je on za tebe! Nemoj biti Nazarećanin, pa pomisliti da ga znaš! Radije budi poganin, grješnik… ili budi stranac... ali znatiželjan i istinoljubiv, koji ide za tim da Krista upozna i susretne... možda i u svome domu, u svom srcu! Štoviše, ako te Krist već nije oduševio, najbolje je da ti bude stranac – da ti se takav prikrade, kao dvojici učenika koji iđahu za Emaus, pa da krenete od nule. Možda ga tako napokon upoznaš, i stekneš novog prijatelja, dragi prijatelju!
P. Ike Mandurić, SJ |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Informativne sadržaje stranice nije dozvoljeno koristiti bez prethodne dozvole urednika.