navigacija
SKAC
9.9.2010. 07:34    

Pismo iz Kine

U  S VA K O M  Č O V J E K U  Č E Ž N J A

Iako kulturološke razlike mogu stvoriti barijere među kontinentima, svi ljudi čine jednu obitelj: naš je posjet Kini u nama ojačao to uvjerenje. Bez obzira na našu kulturu, dob ili povijest, dijelimo čežnju, žeđ za životom u punini. Biblija se često vraća toj žeđi. Vidi je kao znak koji je Bog urezao u nas kako bi nas privlačio sebi. Hoćemo li dopustiti toj žeđi da djeluje u nama, ne želeći je prebrzo zadovoljiti? Ona može postati goruća ljubav za Onoga koji uvijek nadilazi ono što možemo doseći. Što više tragamo za Bogom, bliže smo ovome zapanjujućem otkriću: Bog prvi traga za nama. U knjizi proroka Hošee, Bog govori o svome narodu kao čovjek o svojoj ljubljenoj: «Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovoriti srcu.» Zatim dodaje: «Zaručit ću te sebi dovijeka… u nježnosti i u ljubavi.» U Isusu, ova Božja želja za ljudima postaje stvarnost od krvi i mesa. Krist je želio ostati zauvijek blizu nas i za to je platio cijenu: svojom smrću na križu, ponizio se do najnižeg mjesta, toliko da je nedužan postao progonjen. Sada, uskrsnuvši od mrtvih, nama prenosi Duha Svetoga, nevidljivu prisutnost koja nas vodi prema punini Boga.

 

R A Z V R S TAVAT I  S V O J E  Ž E L J E

Ljudsko je srce preplavljeno mnoštvom želja i stremljenja: želimo toliko različitih stvari, ponekad čak i proturječnih. No, također znamo da ne možemo učiniti ili imati sve. Ne vodeći nas u prepuštanje tuzi, ova nas svijest može osloboditi i pomoći nam živjeti manje opterećeno. Da, važno je razvrstavati svoje želje. Nisu sve loše, ali nisu sve ni dobre. Moramo strpljivo učiti kojima dati prednost i koje ostaviti postrani. Odlučiti koja stremljenja dolaze prva, obratiti pozornost na ono što je u našim dubinama, već je način slušanja Boga. Bog nam govori i kroz naše želje. Na nama je razaznati njegov glas među tolikim unutarnjim glasovima.

 

P R O B U D I T I  U  S E B I  Ž E L J U  Z A  B O G O M

Dopustimo najdubljoj od svih čežnji da se probudi u nama: želji za Bogom! Istina je da nije lako održati živim duh udivljenja i klanjanja, budući da naša društva toliko vrednuju trenutačnu efikasnost. Pa ipak, tijekom dugih tišina u kojim se čini kako se ništa ne događa, Duh Sveti je na djelu u nama, a da mi ne znamo kako. Znati kako čekati… Biti prisutan, jednostavno, bez drugih motiva. Kleknuti, razaznati Božju prisutnost. Otvoriti svoje ruke u gesti dobrodošlice. Utišavanje je već izraz otvorenosti prema Bogu. Geste klanjanja i meditacija stoljećima su bile dio azijskih kultura. Bi li kršćani, izloženi sekularizaciji, u njima mogli pronaći ohrabrenje za obnavljanje svojih molitava? U bogoslužjima i okupljanjima, sabranost se može uskladiti sa zajedničkom i slavljeničkom dimenzijom.

 

D I J E L I T I  O N O  Š T O  I M A M O

Prepuštanje žeđi za Bogom ne odvaja nas od briga svijeta oko nas. Naprotiv, ta nas žeđ potiče da učinimo sve što možemo kako bi drugi mogli uživati u blagodatima stvorenja i nalaziti radost u životu. Razvrstavanje naših želja, prihvaćanje da nemamo sve, potiče nas da ne grabimo bogatstva za sebe. Već je u četvrtom stoljeću sv. Ambrozije rekao: «Nije tvoje vlasništvo ono što daješ siromašnima; samo im vraćaš ono što je njihovo.» Spoznaja da ne možemo imati sve čuva nas od izolacije. Materijalno obilje često je popraćeno zatvaranjem u sebe, gubitkom prave komunikacije. Ne treba puno kako bi se stvari promijenile. Mnoge su nam inicijative dijeljenja s drugima dostupne: razvijati mreže potpore, promicati ekonomiju solidarnosti, primati useljenike, putovati kako bismo razumjeli druge kulture i ljudske prilike iznutra, poticati bratimljenje među gradovima, selima ili župama, pomagati onima kojima je potrebno, dobro upotrebljavati nove tehnologije kako bi se stvorile veze uzajamne podrške... Budimo pozorni i ne dopustimo sebi da nas obuzme pesimistično viđenje budućnosti zbog fokusiranja na loše vijesti. Rat nije neizbježan. Poštovanje prema drugima je neprocjenjiv blagoslov za pripremu mira. Granice najbogatijih zemalja moraju postati otvorenije. Veća pravda na svijetu je moguća. Sve vrvi od analiza i poziva na poticanje pravde i mira. Ono što nedostaje jest motivacija za ustrajnost koja nadilazi dobre namjere. Evanđelje nas poziva na jednostavnost. Izbor jednostavnosti otvara naša srca za dijeljenje s drugima i radost koja dolazi od Boga.

 

P R O D U B L J I VAT I  P O V J E R E N J E  U  B O G A

Dok se čini kako vjera u mnogim društvima nestaje, ponovo se rađa duhovna čežnja. Na nama je da otkrijemo prave, jednostavne riječi, kako bismo vjeru koja nam daje život učinili dostupnom drugima. Mnogi ljudi ne mogu vjerovati da Bog ljubi njih osobno. Za neke, previše kušnji čini nemogućim povjerenje u Boga. Kako onda jasnije izraziti da Bog ozbiljno shvaća sumnju i revolt protiv apsurdnog? Isus je sam dijelio bol s onima koji su patili, zavapivši na križu: «Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?» Mnoga djeca rastu, a da im nitko nikada nije rekao kako ih Bog ljubi. Koji će mladi kročiti uz jednoga ili više njih putem vjere? Ima onih koji odrastajući gube svoju povezanost s kršćanskom zajednicom. To često nije svjesna odluka, nego splet okolnosti koji vjeru spušta na dno ljestvice prioriteta. Kako prijatelji jedni drugima mogu pomoći obnoviti vezu s lokalnom zajednicom vjernika? Ponekad se produbljuje jaz između znanja u području vjere i onoga ostvarenog u drugim područjima. Vjera koja ostaje na razini izričaja naučenih u djetinjstvu naići će na teškoće u suočavanju s pitanjima odrasle dobi. Možemo pronaći sreću u produbljivanju našeg razumijevanja otajstva vjere u svakoj životnoj dobi.

 

O B N AV L J AT I  N A Š U  H R A B R O S T

Bog nas poziva da preobrazimo svijet, s velikom ambicijom, ali i dubokom poniznošću. Stariji mogu ohrabriti mlađe. Mlade generacije nisu manje sposobne od svojih prethodnika. Ova preobrazba mora početi s nama: dopustimo uskrslom Kristu da promijeni naša srca i Duhu Svetome da nas vodi u prostranstva kako bismo hrabro zakoračili u budućnost. Radujmo se žeđi koju nam je Bog dao! Ona daje polet čitavom našem životu. «Tko je žedan, neka dođe; tko želi, neka badava uzme vode života.»

 

 

Brat Alois iz Taizéa

SKAC Forum Često postavljana pitanja Knjiga gostiju Impressum Naslovnica