Komentari, pitanja i razgovori vezani uz vjeronauk - ali i sve drugo

Poštovani,

Silno puno ti može pomoći ako uzmeš u obzir da Bog nije tiranin niti cjepidlaka kao što to neki zli i čangrizavi ljudi znaju biti. Bog je sama dobrota: poziva nas na obraćenje ali ne želi nas naknadnim razmišljanjem o ispovijedi mrcvariti.

Evo nekoliko općenitih misli o navođenju broja grijeha u ispovijedi. S jedne strane neki obrasci ispita savjesti sugeriraju navođenje točnog broja grijeha. Ne radi se o želji da se čovjeka „propituje“ do u detalje, nego o obostrano lakšoj procjeni stanja duše onoga koji se ispovijeda. Stav je tu da nije isto je li netko počinio neki grijeh pet ili pedeset puta. Određeni nedostatak spomenutog traženja pokazuje se u tome da neki ljudi uopće i ne razmišljaju o tome kada su počinili neki grijeh, te onda na ispovijedi i NE MOGU reći točan broj – jer jednostavno – ne znaju. Stoga postoje i načini koji potiču da se iznese broj grijeha prema sjećanju (dnevno, tjedno, mjesečno). Konačno, za valjanu ispovijed najvažnije je prije svega iskreno žaljenje (kajanje) zbog počinjena grijeha i iskrena odluka prema obraćenju, tj. nastojanju oslobađanja od neke određene grješne navike. Ispovijed je čudesno moćna u oslobađanju duše kada je čovjek iskren i kada se želi popraviti. I to je za dobru ispovijed - dovoljno! Problem je s onim tko samo glumi. Takav se mora iskreno pitati o tome isplati li se poigravati s Božjim milosrđem jer to k dobrome ne vodi.

Vratimo se na tvoje pitanje. Kao prvo: ispovijed je „sredstvo“ (sakrament) kojim nas sam Bog želi osloboditi od grijeha. ALI: ispovijed za nas ne smije postati sredstvo mučenja (kao što je to sada kod tebe slučaj). Kod ispovijedi trebamo imati iskreno RASPOLOŽENJE pomiriti se s Bogom i pošteno (iskreno) htjeti više ne griješiti. Ako to imamo (pozitivno raspoloženje, želja pomiriti se s Bogom) – tada smo učinili dovoljno. Ni u kojem slučaju ispovijed nije namijenjena mučenju samog sebe, ili robovanju, prekopavanju i ispitivanju poput „Jao, koliko puta sam učinio to i to?“ Nemoj to raditi! Sam Bog ZNA koliko je tko grijeha počinio, i ako si se u tom trenutku ispovijedao iskreno (a nema razloga sumnjati) - rekao si ono što si u tom trenutku MOGAO, unatoč strahu, uzbuđenju i tome slično – DOVOLJNO JE I ISPOVIJED TI JE VALJANA!

A to što ti sada to ponovo dolazi na pamet, to uopće nije Božja volja (da po tome ponovo kopaš!) To ti dolazi od pretjerano osjetljive savjesti koju trebaš liječiti buđenjem uvijek sve većeg pouzdanja u beskrajnu Božju dobrotu, a daleko manje u svoju "pravednost" koja bi dolazila od cjepidlačarenja, samoispitivanja ili ponavljanja ispovijedi. Zapamti: ne spašavamo se vlastitom pravednošću nego Bog je taj koji nas spašava po svome milosrđu. Naše je da budemo iskreni, ali ne i da pretjerujemo (to bi bio znak prikrivene oholosti i želje za samospasenjem). Ovo može dolaziti i od strane koja je Božjoj neprijateljska. U tom slučaju je đavolska napast da te uznemiri i dovede u teška psihička stanja, depresiju i sl. zla. A to ti zaista ne treba.

Zaključak: Potpuno je suvišno da o tome dalje uopće raspravljaš. Dovoljno je da u sadašnjem trenutku kažeš otprilike ovako:

 „Bože, ti najbolje znaš kako sam se u tom trenutku osjećao. Ti najbolje znaš da sam htio biti iskren. SVE OSTALO tebi potpuno predajem u povjerenju u tvoju dobrotu, milosrđe i oproštenje.“

Ni u kojem slučaju nemoj si dopustiti daljnje prekopavanje i ispitivanje, NE TREBAŠ ni pomišljati da bi išao na neku drugu ispovijed, jer taj napasnik (ili bojažljiva savjest) što ti sada ovako krivo sugerira te gluposti, - nakon takve ponovljene ispovijedi PONOVNO BI TE pokušavali „podsjetiti“ na ovo i na ono, sve dok te ne uvjere da je sve što si u životu učinio „grijeh“. Ako bi poslušao ova dva loša "savjetnika", završio bi u ludilu, a to zaista nije Božja, nego đavolska volja.  

Zato, nemoj se obazirati i vraćati, okreni se naprijed, bavi se korisnim poslovima, nasmij se i zahvali Bogu što je njegovo milosrđe i oproštenje beskrajno ZA ONE KOJI SE KAJU a ti si među takvima! I to je dovoljno!  Svako pretjerivanje ne dolazi od Boga nego od đavla koji nam želi oduzeti mir. Budimo načistu: to mu je i posao! Bog nam ne želi ništa drugo nego radost i blaženstvo!

Srdačno,

pater Z. Knežević

povratak