Komentari, pitanja i razgovori vezani uz vjeronauk - ali i sve drugo

Bitka za brak

13.12.2009.

Poštovani,

u kolovozu ste odgovorili na jedno moje pitanje, konkretno o "celibatu" u braku. Kad se sve treslo u meni, Vaš je odgovor bio možda onaj jezičac na vagi zbog kojeg sam rekla - pomiri se s njim. Oprosti. Vjeruj. Nadaj se. I odonda je bilo par lijepih trenutaka. Tekst koji ste stavili je prelijep, ali tako bogat da ga iščitavam, i ne mogu sve u sebe primiti, nego polako. Malo po malo.

A sad se javljam jer su bračni problemi teški. Jer se trsim radovati (Božić dolazi), i nadati se, i činiti sve što savjetuje autor teksta, ali napasti kao da postaju sve gore, sve jače, i ponašanje mojega muža postalo je strašno. Neću duljiti. Nije ta intimnost problem o kojem pišem sada, to je bilo samo jedno malo pitanje iz gomila pitanja... i borim se sada sa nemogućim stvarima, ali čemu da gubim i vaše i svoje dragocjeno vrijeme na neka nabrajanja.

Pišem iz jednog jedinog razloga. Trebam potporu, i molitve svih dobrih ljudi koji će pročitati ovo moje pismo. Spomenite se pred Gospodinom moje bitke. Sama ne mogu podnositi svoj svakodnevni križ. A da odbacim muža? Koja korist od mene; tek mi je nedavno sinulo kako ostaviti nekoga znači i odbaciti ga, reći - nisi dobar, ne valjaš. To je pečat na optužbe Zloga. To je pečat možda na nečiju sudbinu. A ako je riječ o ocu moje djece, o mojem suprugu - situacija je teška i ne želim da se to dogodi.
No, opet ću reći. Ja sama ne mogu. Doista. Oslanjam se na Djevicu Mariju, na Krista, na Duha Svetoga, na pomoć svećenika, Crkve, prijatelja, pa pišem i Vama.
Spomenite nas se u molitvama. Nek' nas Bog izliječi. Nek' Bog dopre do srca mojega muža. I da u miru Božjem izdržim ovo šamaranje...
Pozdrav u  Kristu,

Samoća

Poštovana,

povratak