Komentari, pitanja i razgovori vezani uz vjeronauk - ali i sve drugo

Poštovana, 

ni u kojem slučaju ne mislim da je ovo pismo glupo. Ono je zapravo izrazito konkretno i jasno. 

Je li grijeh OSJEĆAJ mržnje prema sebi? Osjećaj je osjećaj i kao takav je neutralan. Međutim, ukoliko bi se svjesno i bez opiranja volje prepuštala tome osjećaju - to bi bio grijeh. Najbolje je da to, kao i primisli na samoubojstvo - jednom zauvijek ispovijediš (kratko i bez suvišnih opisivanja) i – na neki način, "izbaciš kroz prozor". 

Velika je životna umjetnost PRIHVATITI sebe. Bog te je trebao na ovome svijetu i u ovoj situaciji BAŠ TAKVU kakva jesi! Ne drukčiju! I zato prihvati sebe i zavoli sebe upravo takvu kakva jesi jer te je i Bog stvorio iz čiste i nesebične ljubavi!

Nalaziš se u razdoblju koje se inače naziva "duhovna suhoća" (dezolacija) - vrlo nezavidna situacija kada se čovjek osjeća kao napušten od Boga (pazi: OSJEĆA SE), ali u stvari to je samo osjećaj. Nitko od nas nije toga pošteđen. Nitko. Čak i veliki sveci su prolazili kroz razdoblja "tamne noći". No izašli su na čistinu. Bog ih je izveo. Suprotan pojam od takve suhoće je „duhovna utjeha“ (konzolacija). U konzolaciji čovjek se osjeća kao da leti. Ništa mu se ne čini nemogućim, sve mu izgleda jasno, pun je radosti, Božju prisutnost doživljava i prepoznaje vrlo jasno i često.

Što prije uspiješ pobuditi (ili ako hoćeš, izmoliti) POUZDANJE u Božju dobrotu, to prije ćeš iz toga stanja izaći. Život nije lagan, a nekim ljudima je zaista težak. Puno također ovisi i o stanju našega duha. Bog nas zove na pouzdanje, na čvrstu vjeru, na POBJEDU s njim!

Osim toga, Bog nas nije stvorio samo zato da bismo bili zagledani u sebe (i mrmljali kako nam se ovo ili ono na nama ili oko nas ne sviđa). On nas je stvorio kao DAR jedne drugima! Ljudi jedni drugima kupuju darove, a ne pada im na pamet da bi se više morali truditi da se prema drugima ponašaju: iskrenije, ljubaznije, strpljivije, s više razumijevanja… Svijet bi jako brzo postao raj kada bi se ljudi tako ponašali (prema Božjoj volji). Zato - okreni se oko sebe, trudi se prepoznati potrebe ljudi oko sebe, usreći nekoga, učini neki posao, pomozi, pa ćeš vidjeti kako će se brzo vratiti radost i snaga za život!

O UROCIMA?  Uroci ne mogu ništa onome tko se kreće u Božjoj prisutnosti, tko se u njega POUZDAJE, tko se stalno čisti od svojih grijeha. Teško da će uroci pogoditi nekoga tko iskreno i redovito prima sakramente, tko osvježava svoj duh redovitom molitvom, tko učvršćuje svoju vjeru primjerenom duhovnom literaturom. Ali mogu snažno naštetiti onima koji se od Boga udalje, (napuštanje molitve, nemar oko mise, sakramenata, mlakost u vjeri, praznovjerje, horoskopi i sl) – takvi, budući da su ostali bez zaštite s pravom se boje i pribojavaju uroka, vradžbina i sl. Oni su poput antilope koju je lav uspio odvojiti daleko od stada – nema joj spasa! (Naime, neprijatelj - sotona) od kojega u krajnjoj liniji uroci dolaze (preko njegovih slugu - vračara i ostalih), - može nam nanijeti toliko zla koliko ga se BOJIMO. A čovjek koji je zbacio sa sebe zaštitu Božje milosti i predao se porocima, lak je plijen svakog grabežljivca – u koga da se pouzda? Međutim, ukoliko neprijatelju pokažemo da ga se ne bojimo - jer smo sve pouzdanje stavili u Krista - tada će, nakon početnih silovitih navala i pokušaja da nas zastraši – jednostavno pobjeći od nas.

Glede tvrdnje: "Nakon mnogo, mnogo mojih molitava stanje postaje sve teže". Zapravo, imaj na umu da je to - kušnja. Radi se o ovome - kada mi počnemo moliti, tada se i svi zlodusi svom snagom upru da nas PREVARE kako naša molitva baš ništa ne vrijedi. Pokušavaju nam pokazati (slagati nam) da s molitvom stvari postaju još puno gore! Gotovo redovito se događa to iskustvo. Istina je upravo suprotna, ne samo da ne vrijedi, nego upravo kada trpiš takve kušnje, tada znaj da je - UPRAVO TADA - Bog s tobom na vrlo intenzivan način. I da si nadomak izlazu iz nevolja! Treba ustrajati do pobjede! Jer Bog je s onima koji nose križ (koji prolaze kroz trpljenje prema čišćenju duše). Kako je drukčije Isus pobijedio neprijatelja nego upravo prolaženjem kroz - patnju?

Konačno, zadnje tvoje pitanje: "Komunicira li Bog s ljudima i kako? Daje li kakve znakove kad ga zamolimo, ili pak kroz snove“? Da, Bog komunicira s nama - po najrazličitijim zbivanjima, znakovima, opomenama ili ohrabrenjima ljudi, nekada nas upozorava po nesrećama oko nas, nekada po smrti naših bližnjih ili daljnjih, ...  (u ovom slučaju komunicira ti preko mene - bez pretjerivanja - jer ti je dao priliku da pronađeš ovu web stranicu... a mene je potaknuo da PREPOZNAM da ti je važno odgovoriti bez odgađanja premda sam mogao reći – sada je stvarno kasno, ostavimo to za povoljniji trenutak i sl). Može nam progovoriti i preko snova i to nije neko preveliko čudo (sv. Ivan don Bosco je bio poznat po tome, slično i sv. Maksimilijan Kolbe i neki dr. Bog se rado očituje – na način da ga mogu prepoznati - onima koji nastoje oko čistoće srca. Pred oholicom Bog šuti i ne progovara ni na koji način. Zato su oholica i podrugljivac – (duhovno) slijepi siromasi. 

Lijep ti pozdrav,

Pater Z.K.

povratak