Isus nam u današnjem Evanđelju progovara kako ljudi toliko toga poznaju, veliko znanje, a ne mogu spoznati ono najbitnije, Onoga koji nas vodi u životu, koji nas je stvorio i na kraju umro za nas. Za poznavanje Boga ne treba biti veliki intelektualac, samo malo vjere i predanja. I baš
Tko je taj Pokemon?On je istovremeno skroman i teatralan.Jednostavan i kompliciran.Nenametljiv, a opet, nemoguć za ne primijetiti.Kristov sluga i iskreni tražitelj volje Božje.On je provokator, a opet, spreman pomoći svakom biću u nevolji.Ne voli pse, voli mačke. Ali unatoč tome što voli mačke voli i ljude.Tko ga ne poznaje pomislio
Današnje evanđelje nas može lako dovesti do zabrinutosti i zbunjenosti. Pa zašto bi nas Isus podijelio? Zar nismo svi jednaki i stvoreni na sliku Njegovu? Bog želi da mu svi vjerujemo i da se spasimo, ali isto tako Bog nam je dao slobodnu volju da odaberemo koga želimo slijediti. Istinski
Isus nam i danas govori u prispodobi. Ovaj put nas zove na pripravnost. Ne znamo kada i u kojem trenutku će doći. Kada ugledamo lice Božje nećemo moći sakriti niti jednu sitnicu. On nas je stvorio i poznaje nas. Poznaje naše misli, želje, grijehe, mane i vrline. Gospodin govori u
Gospodin nas zove na budnost i ustrajnost. Dolazi k nama kada se mi najmanje nadamo i očekujemo. Tiho i nježno želi ući u naše živote. U prispodobi čitamo kako sluge vjerno čekaju svog gospodara i kako su spremni za njegov dolazak. Taj gospodar je toliko ponizan da se sa slugama
Isus nas uči u molitvi da kažemo „kruh naš svagdašnji daj nam danas“. Koliko puta gledamo u tuđi tanjur, prozor ili život i nismo zadovoljni svojim životima. Ako se dragi Bog pobrinuo za ptice koje ne siju, niti žanju niti sabiru u žitnice, koliko toga nama želi dati i obećava.
Baš kao tebi u današnjem evanđelju i nama danas tvoji protivnici pokušavaju nametnuti neka svoja pravila. Molim te, pokaži nam uvijek izlaz iz zamki, da nikada ne prihvatimo krive pretpostavke i okvire koji nam se nameću. Tako im mudro odgovaraš iznoseći istinu u punini, suočavajući ih s onim što su
Tvoj sam Isuse, ovakav kakav jesam. Koje li predivne nade u Tvome obećanju. Bilo bi lijepo da moje priznanje ne ostane samo deklarativno, nego potvrđeno življenjem i nastojanjima. Koliko sam zabrinut u svojim danima, oslanjam li se u potpunosti na Tebe ili dajem prednost nekim drugim osloncima? Jesam li spreman
Ne bojte se! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca. Te riječi su kao melem, Isuse. Odavno mi ovaj svijet govori drugačije. Ali i ti si tu, od početka. Boriš se za mene. Tebi sam vrijedan i ti me ljubiš iako znaš što se skriva u tami mojih skrovišta. Moj Bog me
Boško je čovjek kojeg ljudi opisuju kao legendu iako on sam ne voli takve opise. On je čovjek skroman i nenametljiv, ali njegovo ime i visina ne dopuštaju mu da prođe nezapaženo u društvu. Nekadašnji je polaznik 3D-a i svježe diplomirani agronom (diplomirao jučer). Veliki je ljubitelj životinja i prirode,
Podizanje spomenika prorocima bila je samo predstava za javnost. Pokazali su da nisu ništa bolji od svojih otaca. Progonili su i na kraju ubili Tebe, Sina Božjega. Neshvatljivo je njihovo ponašanje. Bog poručuje da nijedan zločin, nijedna nepravda neće proći nekažnjeno. Čini nam se možda ponekad da su neke nepravde
U ono vrijeme reče Gospodin: „Jao vama farizeji; jao i vama, zakonoznanci!“ A što govori u ovo vrijeme? Tko su farizeji i zakonoznanci ovoga vremena? Tko sam i gdje sam ja? Je li možda i meni ''jao''? Koji su moji prioriteti? Marim li za pravednost i ljubav Božju? Tovarim li
Zamišljam da dolaziš u moju kuću. Da prilaziš našem stolu i rukama lomiš kruh koji je ispekla moja majka. Po tom što ne koristiš nož i vilicu, čini mi se, bio bi nam još bliži. Ne mogu se poistovjetiti s farizejem, pa se pitam, griješim li negdje? Možda bi mene
Koliko samo puta sam tražio znak od tebe Isuse? A ti si mi znak dao davno, ali moje oči dugo su bile uprte u krivom smjeru. Moje srce bilo je kao riba na suhom sve dok se nisam zagledao u tvoj križ, u tvoj život, sve dok nisi ti došao
Svi smo mi pozvani u kraljevstvo Božje, ali malo tko od nas će biti izabran. Sami donosimo odluku želimo li se spasiti i odazvati Božjem pozivu za spasenje ili ne. Ako se odazovemo tom pozivu moramo biti duhovno pripravni ako želimo biti izabrani. Gospodin želi da se svi spasimo, ali
Blaženi oni koji slušaju Božju riječ i čuvaju je! Koliko puta znamo ne obraćati pažnju na Božju riječ pod misama? Ako pak obraćamo pozornost na to što piše u evanđelju, držimo li se te Božje riječi ili živimo život kako mi mislimo da je najbolje? Slušanje Božje riječi i držanje
Isus nas poziva na obraćenje. Daje nam šansu za novim početkom. Istjerao je zloduha iz čovjeka te mu dao priliku za obraćenjem. Uređena i pometena kuća označuje čovjekovu dušu nakon ispovijedi i molitve. Kad se duh opet vratio nije se mogao nastaniti u čovjeku jer mu je duša bila čista
Ema je jednako predana Crkvi koliko i svojim prijateljima i ljudima u blizini. Odanost i upornost su osobine koje ju najviše opisuju. Svojim prisustvom unosi svjetlost i optimizam u srca svih oko nje. Smijeha i zabave nikad ne manjka, no ona ne odlazi ni kada je najteže. Svoj život, odnosno
“Ištite i dat će vam se!” Naš Gospodin želi da budemo sretni kao što piše u evanđelju, samo Ga trebamo tražiti i moliti te pri tome biti strpljivi. Božji putevi nisu isti kao naši putevi. Ponekad se znamo uporno držati za nešto što nije dobro za nas. Neumorno držimo tu
U ovom evanđelju Isus je svoje učenike učio moliti. U molitvi Oče Naš možemo uočiti ovaj dio kojeg su učenici naučili od Isusa: “I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!“ Bog nam ne može oprostiti grijehe ako nismo oprostili onima koji su nam učinili zlo.
Marta je posluživala Isusa te, za razliku od njene sestre Marije, nije toliko obraćala pozornost na Isusovu riječ. Slušajući Isusa Marija je izabrala bolji dio zato što se pobrinula za svoju dušu. Često zanemarujemo duhovnost kako bi svjetovno bili savršeni. Trebamo težiti duhovnom usavršavanju i postizanju mira koji nam samo
Svaki čovjek kojeg susretnemo u svom životu i kojemu je potrebna naša pomoć, put je do spasenja. Isus ne očekuje od nas da budemo savršeni. Biti savršen je nemoguće, no ono na što Gospodin potiče jest da budemo tu jedni za druge. Samo tako ćemo moći postići život vječni. Kada
Jednom sam, tijekom molitve časoslova, primijetila da je istaknut ovaj, meni na prvu neobičan, citat: „I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji samnom blaguje.«“ (Mk 14, 18). Međutim, kad sam malo bolje razmislila o njemu, shvatila sam da
Bog nas po svojoj volji i milosti daruje bez prestanka, baš kao što je to činio i nekada svojim učenicima. No, kada dobivamo velike milosti i darove, kada se Bog očituje u našim životima, često se uzoholimo i zaboravimo kako je sve to poradi kraljevstva nebeskog. Baš kao što su
Koliko smo samo puta, dok smo bili djeca, pomislili kako jedva čekamo da odrastemo, da počnemo raditi, da osnujemo svoju obitelj ili postanemo neovisni? Zameteni izvrnutom slikom koja nam je prikazana, nismo zapravo shvaćali koliko smo bili blagoslovljeni. Nemjerljivo je bogatstvo koje smo imali: neiskvareno srce, jednostavnost razmišljanja i život
Ako ste se ikad zapitali tko stoji iza Beskompromisnog izazova četvrtkom, memeova i ostalih 72 sata objava, odgovor je: tim za promociju 72 sata bez kompromisa! Sedam djevojaka koje svojom kreativnošću žele pozvati sve na beskompromisno darivanje sebe. Kada se im se dodijeli neki zadatak, odmah se ide u realizaciju,
Isus i nas, kao i učenike u Evanđelju, šalje da Njegovo Kraljevstvo donosimo drugima. Govori nam da na tom putu neće biti lagano, da ćemo biti poput “janjaca među vukovima”. Ići za Njim, dopuštati da nas On vodi, unatoč našim strahovima i slabostima, u potpunosti se predati Njemu nije lagano,
„Pođi za mnom!“ Koliko je puta Gospodin ovo rekao i tebi i meni, a mi nikako da ostavimo sve i pođemo za Njim. Što nas sve sprječava u tome– našenesigurnosti, navezanosti, strahovi,naša prošlost koju nikako ne možemo pustiti.On nam danas govori: „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire
U životu najčešće čeznemo i imamo potrebu biti prihvaćeni i voljeni takvi kakvi jesmo; sa svim našim manama i vrlinama; sa svim našim padovima i usponima; sa svim onim što naš život čini lijepim i manje lijepim. Stoga, kad bi me netko pitao što je to ljubav, rekla bih mu
Čini mi se kao da na kraju sav spas, mir i svo spasenje se krije u - Isusovom naručju. Oholost, uznositost, sebeljublje, zavisnost, sve tu nestaje, gubi na značaju i sve postaje Ljubav. Koliko puta u danu, izaberemo sebe i svoju veličinu, koliko puta krenemo na posao, u obaveze, projekte,
Koliko puta mislimo da smo rekli “da” Gospodinu kada donesemo neku odluku ili mu damo neko obećanje. Međutim često ostane samo na riječima i uporno odgađamo to izvršiti pa na koncu i zaboravimo što smo obećali. Isus traži one koji su spremni na promjene i spremni djelovati. Mnogo puta nas
U današnjem Evanđelju naviještaš da Sin Čovječji treba mnogo trpjeti. Mi često zaboravimo što si sve Isuse za nas prošao. Zaboravljamo kako si iz ljubavi prema nama, u želji da nas otkupiš i da nam povratiš dostojanstvo djece Božje, dao sve. Bio si odbačen, mučen i ubijen. Često imamo sliku
Katarina je jedna vedra i jako pozitivna cura. Voli šalu, ali isto tako s njom možeš razgovarati i o ozbiljnim temama. Voli slušati, primjećivati stvari i u pozornom slušanju izreći što precizniji i korisniji odgovor na oduševljenje svima prisutnima. Lako se odlučuje za izazove jer je hrabra, a istovremeno i
Kada se u našem životu pojavi nekakva smetnja ili problemi navikli smo ih rješavati na svoj način poput Heroda. On je mislio da će njegovi problemi nestati nakon što je Ivanu odrubio glavu, ali njegov problem nije bio Ivan nego njegovi grijesi. Tako i mi često tražimo rješenja problema izvana
Isuse kada si poslao učenike da navješćuju kraljevstvo Božje i ozdravljaju bolesne rekao si im da ne uzimaju sa sobom čak ni kruha. Mi ljudi kada idemo u susret drugima brinemo što ćemo ponijeti i što ćemo odjenuti. Materijalne stvari koje bi trebale biti sporedne nama su postale glavna briga.
“Majka Isusova i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva.” Jesam li i ja dio tog mnoštva koji ponekad priječi ljudima put do Tebe? Da li svojom strogoćom odgurujem druge od Tebe i od sebe? Isuse ti nisi došao propovijedati strogoću i nametati nam pravila
Isus je zapazio Mateja u carinarnici, na njegovom radnom mjestu. On u ovom trenutku promatra svakoga od nas i govori: “Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” Isus nas sve poziva, ali je pitanje trebamo li mi Isusa, imamo li potrebu i čežnju za njim? Mislim li da sam dovoljno
“A ja hoću i ovom posljednjem dati kao i tebi” Razmišljam o ovoj rečenici i pokušavam si predočiti kako je Isusovo Srce totalno različito od moga. Često pokušavam pobjeći od malenosti, od slabosti, od onog što je zakrljžalo ili se uopće nije ni razvilo. A On kao da uvijek stavlja
Oni ostaviše sve i pođoše za Njim. ,,Svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo”. Nekad nikako da krene. Trudim se, ali ne ide. Samo… trudim se kao da je sve u mojim rukama. Isus kao da čeka trenutak da Mu dođem i kažem: Isuse ništa nisam ulovila, sve
S Njime su bile i neke žene i posluživale Mu od svojih dobara. Pogledam ovaj naslov i pitam se što te žene imaju a ja ne? Koja dobra one to imaju da mogu biti uz Isusa? Čitam dalje, kad ono… ”S njima su bile i Marija Magdalena iz koje bijaše
Ana je jedna od onih djevojaka koja je pritajna i samozatajna, ali u njezinoj prisutnosti vas obavije neopisiva radost i toplina! Jednostavna djevojka koja vam spontanim osmijehom potvrđuje da je svaka njena riječ iskrena i dolazi iz srca, da vam želi dobro. Uvijek daje cijelu sebe u sve zadatke, susrete
Za oko mi je posebno zapela Isusova misao: ,,Komu se malo oprašta malo ljubi”. Moram reći da mi je odmah laknulo jer sam u (ne)prilici da mi Isus mora neprestano opraštati. Samo se radi o tome koristim li ja taj milosni dar pokajanja koji me čini uvijek novom i slobodnijom.
Ovo evanđelje na mene djeluje posebno oslobađajuće u pogledu ljudskih obzira. Isus mi govori: ,,Selo će uvijek nešto reći! Svijetu nisi nikad dovoljno dobra’’. Zato je bitno da idem za Onim koji mi može reći “tko sam uistinu ja”. Ako budem slušala selo, loše mi se piše jer je On
Ma što to Isus ima dati onima “koje posebno ljubi”, onima koje naziva ljubljenim učenicima? Jesam li i ja među njima? Isus mi jasno govori: Evo ti majke. Evo ti One koja će te oblikovati. Evo one koja je i mene odgajala. Gospo, dobro znam da mi Isus daje
Uzvišenje križa. Ma kako to da križ i uzvišenje mogu ići zajedno? Mora da se Gospodin nešto šalio. Onda se sjetim svoga života i shvatim kako me moj križ drži budnom da ne pođem u svoju ravnu utabanu stazu koja bi me odvela ravno u propast. Križ me često ponizi
Opraštati. Zvuči lijepo, zvuči plodonosno, donosi radost i mir. No, što kada ne mogu oprostiti? Kada me nešto toliko povrijedilo da se ne mogu izvući iz toga stanja i prijeći u stanje oprosta? Onda pogledam Isusa na križu. Raspelo nam tako mnogo govori. Volim ga promatrati u tišini. Trojedini Bog
Današnje Isusove riječi u Evanđelju zvuče kao opomena izrečena u ljubavi. ‘’Što me zovete: »Gospodine, Gospodine!«, a ne činite što zapovijedam?’’ Koliko puta dolazim pred Gospodina, tražeći sve i svašta, a da nisam činila što mi je zapovjeđeno. Kada Isusa pitaju koja je najvažnija zapovijed, on kaže dobro poznatu zapovijed
Moja draga prijateljica ušla je u moj život još u našim ranim školskim danima. Vjerojatno tada nismo ni slutile da će naši životi do danas biti ovako spojeni, no Bogu hvala na tome što jesu. Tko god je upoznao Marijanu, onda zna da je ona netko tko je uvijek spreman
U današnjem evanđelju čini mi se kao da Isus mijenja ton kojim govori. Prokazuje mi moju sljepoću, tvrdoću moga srca. I pita me, kako ti tako malena misliš voditi brata ili sestru svoju bliže Meni, a nisi svoje srce očistila? Isusa ne zanima onaj drugi, Isus ne želi čuti što
Čitajući Lukino današnje Evanđelje, pitam se: ma tko će to u Nebo? Zar moram biti siromašna, nesretna, uplakana, gladna ovdje na Zemlji kako bi se domogla Neba? I ne mogu reći da u potpunosti razumijem Isusa. Upada mi u oči ovo što Isus nabraja ‘’blago vama’’, očito da On misli
Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čine tebi. Živim li po ovome? Ili nastojim da moje činjenje bude sakriveno, neprimjetno, osobito ako je zlonamjerno. A činjenje onog drugoga prema meni, osobito ako ga shvatim zlonamjernim, vičem li to s krovova? Osjećam li se ugroženom, izdanom, prevarenom? Itekako.
Uvijek kada čitam odlomke Evanđelja o Marijinoj trudnoći, o zarukama s Josipom i naposljetku o Svetoj Obitelji – srce posebno zaigra. Znati kako je naš Bog došao upravo u obitelj, kako je uzeo ljudsko obličje i kako je došao kao malena beba jedno je veliko čudo. Čudo je zapravo malena
Čitajući ovo Evanđelje ne mogu se ne upitati: tko sam ja u ovom odlomku? Jesam li ja jedna od farizeja i pismoznanaca ili sam čovjek s usahlom rukom? Optužujem li ja Isusa i tražim li mu zamjerke jer ne čini po mome, ili kao ovaj čovjek s usahlom rukom mudro
Svi smo u životu bili s obje strane loše opomene. Nekada zna biti pogrešna, zlonamjerna, dana u pogrešno vrijeme, izrečena tako da kod osobe pobudi bijes i želju da učini upravo suprotno… Isus kaže da opominjemo nasamo a mi jedva čekamo da osoba sagriješi kako bi ju opomenuli pred što
Isus danas u Evanđelju naglašava da je važan kontekst u kojem nešto činimo. Nikada nam neka Božja zapovijed nije na štetu. Svaki Božji zakon služi da nam pomogne da naučimo voljeti one oko sebe, a ne da nam u tome odmogne. Ako u nedjelju žurimo na posljednju Misu dana i
Ako želimo novi život, potrebno se riješiti starih navika. Kako ćemo doznati kako izgleda radost života s Kristom ako ne odbacimo ono staro koje nas opterećuje, zagušuje i oduzima nam želju za životom. Znamo da nam neke stvari, djela, mjesta, osobe ne donose dobro, a ne mijenjamo se jer ne
Duje je neumorni radnik na njivi Božjoj koji sije sjeme Božje Riječi kad god i gdje god stigne. Neumorno privlači ljude Kristu još od prvih dana u studentskom domu na Savi. Obzirom da voli don Bosca evo jedan njegov citat koji me podsjeća na Duju: „Obećao sam Bogu da ću
Isus, Bog, „zamoli Šimuna da malo otisne od kraja“. Nije mu Šimun bio potreban, mogao je stajati na vodi i poučavati, i sam izvući ribe, ali želio je da Šimun sudjeluje, kao što je želio da pri hranjenju mnoštva umnoži dječakovu hranu, umjesto da ju stvori. Bog nas želi kao
Isus na početku Evanđelja ulazi u kuću Šimuna Ivanova, Petrovu kuću, i liječi mu punicu. Kako se tamo našao? Kada su se upoznali, zbližili su se i Isus je postao dobrodošao u Šimunov dom. Mogao je doći kod njega, kao u dom Marte, Marije i Lazara. Šimunovo povezivanje s Isusom
Jučer smo vidjeli kako su Isusovi ‘najbliži’ odbili Njega i ono što im pruža. Zato odlazi drugdje i tamo čini velike stvari. Isus u Kafarnaumskoj sinagogi izganja zloduhe, i to ne u ime nekog drugog već u svoje vlastito ime. Isus ima moć nad zlom. On je Bog. Mi ljudi
Isusa su oni koji ga najduže ‘poznaju’ odbili, čak i pokušali ubiti. Ne daju mu priliku da dokaže da je ono što o sebi govori u sinagogi istina jer im predrasude smetaju da rasude. I mi, iako nas uče da po plodovima prepoznajemo osobu, često predrasudama dajemo prvo mjesto. Osuđujemo
,,Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreće samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!" Toliko se puta uhvatim u napasti kako pokušavam pobjeći od zahtjevnosti i težine života, počevši od svakodnevnih životnih situacija, događaja i ljudi, uporno tražeći neki lakši put. Tako se često
Ovo se Evanđelje tako dobro uklapa u vrijeme u kojem danas živimo. Vremenu koje je puno kušnji, napasti i borbe za opstanak. Kod Ivana možemo vidjeti tu autentičnost, ustrajnost i nepokolebljivost, ali i toliku radost pri onome što govori pa čak i pod cijenu života jer je u dubini duše
Ova je prispodoba tako predivna, tako slikovita, tako poticajna. Čini mi se kako su ove mudre djevice marljivo, neumorno i tako radosno radile oko spasenja svojih duša i kako nisu dopuštale da prođe dan, a da one ne budu pripravne za susret s njihovim Zaručnikom. Nisu dopuštale da se njihove
Svakodnevno raditi na sebi i na vlastitoj nutrini nije nimalo lako. Ovo me Evanđelje potaknulo da razmišljam koliko se uistinu silovito borim za Božje Kraljevstvo u kojemu je svaki dan ključan i odlučujući. Kakve su tvoje borbe? Trudiš li se svakim novim danom biti bolji, nego što si to bio
Svakome je od nas drago čut kada nam najbliži govore lijepe stvari o nama; tada je lako biti zahvalan, nasmiješen, smiren i dobar. Tako se brzo naviknemo na te komplimente i vjerujem da nam se svima znalo dogoditi da se pomalo uzoholimo, dopuštajući da nam u srce uđu misli da
Propitkujući vlastitu savjest, mislila sam, moja su djela poprilično dobra; obavljam sve svoje vjerske dužnosti, od odlaska na misu, čitanja Biblije, moljenja Krunice, mislim si, pa stvarno sam dobra. ,,Postaje li tvoje srce uistinu otvorenije prema Bogu i bližnjemu s time što svakodnevno vršiš svoje kršćanske dužnosti?" - pitanje je
Čitajući ovo Evanđelje, pitala sam se kakve su Natanaelu misli prolazile kroz glavu kada mu je Filip rekao da su našli Isusa? Je li bio pomalo tužan jer ga on još uvijek nije 'susreo'? Ili je možda razmišljao o tome kako je on Isusu potpuno nebitan i zašto bi mu
Svakoga dana nam se na Svetoj Misi daruje živi Bog. Muka i smrt Spasitelja Isusa Krista na svakoj Svetoj Misi su iste i stvarne kao što bile prije dvije tisuće godina. Ono što nas čini dostojnima da pristupimo svetom oltaru je čisto i neokaljano srce. Sve što nas opterećuje, svaki
„Uvijek propovijedajte evanđelje, a ako je potrebno, koristite i riječi.“ (Sv. Franjo Asiški). Pročuo se glas o jednoj redovnici, koja je svojom pobožnošću i molitvom bila na glasu svetosti. Kako bi Sveti Otac papa to provjerio, poslao je mladog redovnika sv. Filipa Nerija da ispita te navode. Sveti Filip je
Što kad nas Bog upita: “A što si radio na zemlji?” Farizeji zakonoznanci su poznavali i pridržavali se tisuće zakona i propisa. No ipak jedan između tih zakona je bio najvažniji I najveći od svih. Unatoč tom poznavanju ja u ovom evanđelju vidim srce koje čezne za istinom. Farizej koji
Antonio Draganić dvadesetosmogodišnji je inženjer građevine koji radi i živi u Frankfurtu. Kao tipični mladić kojeg bi svaka majka za zeta poželjela, boluje od domoljubitisa koji uzrokuje visoka koncentracija hercegbosanskog dolomita u krvi te odrastanje u krajevima koji su 90tih godina bili prva crta obrane Lijepe naše. Šalu na stranu,
Evanđelja koja čitamo ovaj tjedan me konstantno vraćaju na isto razmišljanje, razmišljanje o talentima i čežnjama. Naša zanimanja su posljedica sposobnosti koje nam je Bog dao. Sav naš uspjeh, kreativnost, razboritost, razum, darovi su Duha Svetoga kojima obogaćuje naš život. Svatko od nas dobio je određenu zadaću u obitelji, mjestu
Svaki čovjek slijedi svoje čežnje, one pozive srca i mir, koji mu Duh Sveti daruje, kada donese neku odluku. Školujemo se, putujemo, istražujemo, upoznajemo nove ljude, krajeve i zemlje. Svakoga dana učimo nešto novo o sebi i o svijetu. No gdje je u cijeloj toj priči u našemu životu Bog,
Dobri Bog je u svojoj providnosti svakome čovjeku dao talente, snove i čežnje. Spoznati što Bog od nas želi i gdje nas na ovome svijetu treba, te spoznati Njega kao svoga Stvoritelja i Spasitelja najvažnija je stvar svakog čovjeka. Kako bismo to spoznali, koristimo dobivene talente s kojima priskrbljujemo “bogatstvo”.
“Stvoreni smo da Gospodina Boga svoga hvalimo, da mu služimo i tako spasimo dušu svoju, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi nas, da nam budu od pomoći da postignemo svrhu za koju smo stvoreni.” Ovaj tekst duhovnih vježbi svetog Ignacija mi savršeno opisuje evanđelje, koje je Isus navijestio
Današnje nam Evanđelje govori o ozdravljenju opsjednute djevojke i živi je dokaz da vjerom možemo postići velike stvari. Onome koji vjeruje, mogu se dogoditi velike stvari kao nagrada za ustrajnost u vjeri tijekom iskušenja. Žena Kanaanka nije se obeshrabrila i pokolebala nakon što je Isus po drugi puta odbio njenu
Danas, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo slušamo Evanđelje o susretu Marije i rođakinje joj Elizabete. Elizabeta je jako voljela Mariju, nije ju samo ljubila, već ju je poštovala te priznavala svetom i uzvišenom. U Mariji je vidjela samog Isusa Krista i radost nije skrivala, već ju je
Kroz današnje nas Evanđelje Isus Krist podsjeća na nepovredivost i svetost sakramenta braka. Stupanjem u brak muškarac i žena postaju jedno tijelo i podređuju se jedno drugome kako bi zajedno dospjeli u Nebo. Isus nam govori da nije dopušteno otpustiti bračnog druga, jer izbor koji jednom donesemo, vrijedi za cijeli
Jednostavna i brižna duša koja je uvijek tu za druge. Znatiželjna i otvorena osoba koja voli spoznavati i razotkrivati nove stvari. Upoznale smo se na tečaju engleskog i tako je krenula naša pustolovina zvana prijateljstvo. U našem druženju šetnje Maksimirom postale su neizbježno mjesto dijeljenja životnih priča i dubljeg upoznavanja.
Kroz današnje nas Evanđelje Isus podsjeća na važnost beskrajnog praštanja svome bližnjemu iskreno i od srca. Čini se kao da smo navikli da nam Gospodin uslišava molitve, pa smo se uzoholili i postali sami sebi toliko važni, da nam je ispod časti oprostiti bratu. Ne možeš se umoriti praštajući i
U današnjem Evanđelju Isus nam skreće pozornost na važnost pomirenja s braćom i sestrama. Nebrojeno sam se puta našla u situaciji, kada mi je neopisivo teško bilo oprostiti i rođenoj sestri. Tada bih osjećala kako ne zaslužuje moj oprost i ispriku te da joj nisam dužna oprostiti nepravdu koju mi
Kroz prispodobu o izgubljenoj ovci, Isus nas danas podsjeća na neprocjenjivu vrijednost ljudskog života. Život koji nam je darovan, pozvani smo čuvati i štititi iznad svega. I ne samo vlastiti život, već i život najmanjih, onih koji se sami ne mogu zaštititi. Kroz glavu mi prolazi iskrivljeno poimanje života o
Mnogo puta uhvatim samu sebe kako sebično ljubim svoj život zanemarujući činjenicu da mi je darovan. Sve što imam i sve što jesam Gospodnjih je ruku djelo. Pšenično je zrno iz današnjeg čitanja, palo na zemlju i urodilo plodom ispunivši svrhu za koju je i stvoreno. I moj se život
“Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti...” Po nekoj definiciji strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost. Strah je loš. Zbog straha je Petar počeo tonuti. Sv. Pavao piše:”Savršena ljubav izgoni strah!” U okviru toga teško mi je bilo shvatiti strah Božji. Što znači to? Bog
Prije godinu dana razgovarao sam s jednim kolegom s posla koji voli otići u prirodu. Rekao mi je da voli gledati drva jer ona samo rastu. Zrno gorušice brzo raste. Znao sam se uloviti u zamci da sam dobar. “Ne pijem, ne pušim, ne psujem...”-nadam se da niste nastavili stihove
“…. a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.” Kako kaže Sv.Augustin: “Onaj koji te stvorio zna i štoće s tobom!”. Bog me ljubi. Hoće mi sve najbolje u životu i još me stvorio pa me i najbolje razumije, a ja kažem:”Ne!” Znao sam u razgovoru s ljudima
„Dal' da odem na pivo il' na misu?“ bile su riječi mog dragog prijatelja izrečene nakon probe klape jednog ljetnog predvečerja. Ono što je uslijedilo primjer je uspješnog razlučivanja duhova i izabiranja što je u tom trenutku bilo više Ad Maiorem Dei Gloriam – svete mise (da se razumijemo, i
“Gospodine, dobro nam je ovdje biti.” Kad sam bio u Zagrebu puno sam vremena trošio pomažući drugima (u raznim volontiranjima, organizacijama). Kako sam uvijek bio u nekoj žurbi mama mi je jednom rekla:”Zemlja se i bez tebe okreće!” Zapravo se često u pomoći drugima skrivao moj ego, moja želja da
Na jednoj ispovijedi svećenik mi je savjetovao da se ne gledam kroz prizmu grijeha. S jedne strane zlo nas prvo tjera da se udaljimo od Boga, a onda tek slijedi prava laž. Laž da smo toliko daleko da povratka više nema. Laž da nam Bog neće oprostiti. Razgovarao sam jednom
"Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” Jednom prilikom išli smo autobusom na neki nastup sa zborom. Sjeo sam do jedne prijateljice iz zbora koju nisam tad previše znao. Ipak, u svom stilu, udario sam ja po nekim “prezanimljivim” temama iz fizike i nakon par minuta shvatio da
Učenici su prestrašeni. Vjetar snažno udara i ljulja lađu, ali Isus ne zaustavlja vjetar nego prvo daje Petru da hoda po vodi. Vjetar i dalje snažno udara, ali je Petar postao “veći” od tog problema. Petar hoda po vodi. Sa 18 godina sam bio jako zaljubljen i skoro svaki dan
Nikad svijet nije bio napredniji, nikad bogatiji, a u isto vrijeme nikad nije imao niti toliko gladnih, niti toliko tužnih i zaboravljenih. Koliko god imali, znamo se naći u situaciji u kojoj nismo spremni s drugima podijeliti ono što imamo. Smatramo da je to naše ili da drugi to ne
Ivan je govorio istinu. Istinu koju nije lako čuti. Istinu koja ne ide niz dlaku onih koji ju trebaju čuti. Govorio je istinu koju je Isus nama donio. I zato što je tu istinu odlučio izreći, unatoč tome što je onaj protiv koga je išla bio moćniji od njega, njegov
Ponekad je teško pisati o bliskim prijateljima koji su već kao obitelj. Nema teksta dovoljno dugačkog koji bi mogao opisati što sve osjećaš, misliš i želiš onim najbližima. Tada, iz srca izviru one najjednostavnije, proste riječi iz kojih pršti cijeli spektar emocija. Tako je i s Anamariom. Radosna pričalica koju
Najteže je svjedočiti među svojima, tamo gdje te najbolje poznaju. Pomislivši o naviještanju Evanđelja, možda nam na pamet najčešće padnu misije. Otići daleko i ondje naviještati Njegovu riječ. Ali možda je čak i veći zadatak naviještati Njegovu riječ ovdje gdje smo poslani – u našim obiteljima ili na fakultetu. Teško
Plivamo istim morem. Ponekad se borimo s morskim strujama, a ponekad ih slijedimo. U istom moru nalaze se i dobre i loše ribe. Obje proživljavaju i radosti i tragedije i uspone i padove. Ipak, onaj koji ih ulovi, onaj koji odlučuje o njihovoj sudbini nakon boravka u moru, zna koja
Ima li boljeg opisa većine žena u vrijeme Uskrsa ili Božića od ovog opisa Marte zaokupljene spremanjem i nošenjem hrane i pića za stol? Ali, nije li Marta i odličan primjer ovog ubrzanog načina života u kojem teško pronalazim vremena stati? Još gore, teško pronalazim vremena pričati s Isusom. On
Zasijani smo u istom polju. Poslani smo na ovoj zemlji, u ovom okruženju donositi plodove. Dok se naš rast ne dovrši, teško je razabrati tko je u našem okruženju kukolj, a tko plod Božje sjetve. Ne sudimo jedni drugima, nego prepustimo taj sud Onome koji neće dopustiti da i jedan
Tijekom školovanja susrela sam se s brojim profesorima. Među njima nisam najviše cijenila one koji su najviše znali, nego one koji su najbolje razumijeli što ja mogu razumijeti i znali kako meni prenijeti znanje koje imaju. Tako i Isus, naš Učitelj, želi da mi razumijemo i u isto vrijeme zna