Nadnica

Koliko je puta Bog bio prisutan u konkretnim situacijama u mom životu, a da Ga kao Šimun Petar nisam prepoznala. Oslanjajući se na svoju snagu i znanje, nisam uvidjela da me zapravo On vodio. Svi smo mi Božja djeca. Važni smo Mu mi i naše spasenje. Bože, molim Te da

Ako ste nekad čitali Malog princa, vjerojatno se sjećate onog dijela o lisici, dječaku i načinu na koji se gradi njihovo prijateljstvo. Upravo na to me uvijek podsjećalo prijateljstvo s Nikolinom. Razvijalo se postupno i nakon svih godina i događaja postalo je nešto za što sam sigurna da traje za

Na svakoj svetoj misi događa se lomljenje kruha. Isus nam se daje u maloj bijeloj hostiji. Kad god primim pričest, osjećam da mogu pobijediti svaku napast i kušnju jer je Isus sa mnom. Obilje milosti primamo sakramentom Euharistije. Gospodine, molim Te da blagovanjem Tvoga Tijela postajem svakim danom sve više

Dvojica učenika nisu bili sigurni što se zaista dogodilo. Posumnjali su da je Isus Sin Božji i da je istina ono što je naučavao. Pitam se vjerujem li snažno. Javljaju li se sumnje? Gospodine, molim Te, ojačaj moju vjeru. Daj da uvijek budem svjesna da si Ti Krist, pravi Bog

Volim zamisliti sebe kako trčim s učenicima do Isusovog groba. Promatram kako mi noge prelaze jedna preko druge, obraćam pozornost na disanje i pazim da se ne spotaknem. Pred sobom vidim jednu ravnu i dugu stazu. Promatram kakve mi sve misli dolaze u tom trenutku. Razmišljam što ću vidjeti i

Kršćanski život bez sumnje zna biti zahtjevan i lako padnem u očaj kada izgubim svoj cilj. Isus želi da ne ostanem preplašen kada Ga tražim na krivim mjestima na kojima sam Ga tako dugo čekao. Sada me jasno potiču ove riječi iz Evanđelja: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga?

Ne vidim ni trunku straha u Isusu kada ga predaju na smrt. Pokušavam zamisliti sebe kako stojim u vrtu i pratim Isusove smirene riječi. Nalazim mir u Njegovim riječima. Osobno se često bojim onoga što bi moglo biti sutra i što mi stvara nesigurnost. Srce mi ponekad ne želi čuti

Pritajen i tih, naizgled povučen, Nino u sebi toliko otvoreno klikće i živi susret s Kristom. Kad bolje razmislim, nije bila loša odluka da ostane skriven u svojoj pojavnosti jer otkrijete li njegov smisao za svijet u vama će nastupiti bujica iznenađenja. Nećete se stići osvrnuti oko sebe, pokazat će

Pitam se kako je to do kraja ljubiti bližnjega. Koliko moje srce treba biti čisto da bi moglo ljubiti takvom ljubavi? Često imam problema s time da ne mogu prihvatiti sebe, a još mi je teže prihvatiti druge osobe oko mene. Pola sata nakon što sam pročitao Evanđelje i ostao

Osjećam da sam izdao Isusa svaki puta kada svojim postupcima uskraćujem vrijeme koje provodim s Njime. Imam želju poći k Ocu, no ponekad me ovozemaljske stvari zadrže na mjestu. Žalosti me kada odgađam susret s Gospodinom zbog svojih obaveza i neurednog života. Isus želi doći k meni jer me želi

Kada čitam ovaj dio Evanđelja sjetim se onog pitanja kojeg se često čuje: "Zašto su crkve tako ukrašene i pozlaćene, ne bi li bilo bolje da se sve to bogatstvo proda i razdijeli siromasima?" Neću ulaziti u motive iza tih pitanja, ali sigurno je da svaki čovjek ima potrebu darovati

Toliko sam puta u životu čula ovo evanđelje, a tek sad uočavam da se Isus osjećao tjeskobno, žalosno, uplašeno, da je pao na koljena i molio Boga da Ga zaobiđe ovaj križ. Možda On uopće nije bio jak kao što Ga zamišljam. Možda su Ga duboko povrijedile izdaje bliže i

Farizeji zbog svoje sebičnosti i oholosti odlučuju ubiti Isusa. Brinu o vlastitom položaju, ugledu, materijalnom bogatstvu i zbog toga uništavaju ono što je Božje. Tjera li mene oholost da postavljam nogu drugima, da im ne želim dobro, da stavljam sebe na prvo mjesto? Shvaćam li da su svi ljudi Božja

Razmišljam o tome kako Židovi žele kamenovati Isusa, a On i dalje u sebi ima hrabrost, snagu i srčanost za propovijedanje Istine. Ne posustaje, ne saginje glavu, ne laže da bi izbjegao osudu. Kakva sam ja kad trebam iznijeti ili braniti vjeru za koju znam da će me osuditi? Čini

Tihana, moja nježna i emotivna duša, puna ljubavi preko koje mi Bog dolazi u šapatu laganog i blagog lahora. Briga za sve oko sebe ispunjava je i to je čini brižnom i obazrivom prijateljicom. Biti u njezinom društvu istinski je užitak, s njom je uvijek "domaća atmosfera". Požrtvovno njeguje svoj smisao

Oduševljena sam što je Marija hrabro i ponizno odgovorila na Božji poziv, iako je na prvu bila iznenađena i zbunjena. Kao - “Bože, ne kužim baš što trenutno radiš sa mnom i mojim životom, ali vjerujem Ti i prihvaćam to”. Zadivljujuće je kako Bog čini velike stvari u našim životima

Dugo sam vremena vjeru poistovjećivala s nizom zabrana i opomena. Ne smiješ raditi ovo, ne smiješ raditi ono. Zašto? Imala sam osjećaj da je Bog strogi sudac koji kažnjava ljude koji se ne drže Njegovih zakona. Zbunjivalo me to. Kako sam odrastala, sve sam više shvaćala da je Bog naš

Često se uhvatim kako zapravo ja predstavljam to mnoštvo koje svom silom želi baciti kamen i to na samu sebe. Samoanalize, preispitivanja, okrivljavanja, osjećaji nedostojnosti i srama. Ponekad me začarani krug tih misli sprječava da progledam i ugledam Svjetlost koja pokušava doći do mene kroz ljude, iskustva, svakodnevne sitnice. Odbijam

Što Isus želi poručiti s usporedbom zrna pšenice? Ono ako padne i umre donosi obilat rod. Isus želi poručiti, ako padnemo i predamo svoj život bit ćemo spašeni, uskrsnut ćemo nakon smrti. Ako se odreknemo sebe, svojih želja, svoje sebičnosti i posvetimo život Gospodinu uživat ćemo vječni život. Od nas

Farizeji dakle ne povjerovaše da je Isus uistinu Sin Božji. Oni se drže grčevito činjenice da je trebao doći s juga, a ne iz Galileje. Odlučili su ne vjerovati, čak nisu niti pitali Isusa da razjasni situaciju. Nije loše nekada i posumnjati ili ne razumjeti, to nas naime potiče na

„Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo“ Naučimo slušati glas Gospodnji u našim životima. Često krenemo nekim svojim putem i slušamo prije svega sebe. No moramo naučiti slušati Očev glas u nama. Moramo se zapitati što nam On govori i želi poručiti. Nekad se naša volja

Poznavati Anu pravi je blagoslov, a biti joj prijatelj neprocjenjivo je. Ana je lojalna, pouzdana i vrijedna osoba koja je u svakom trenutku spremna pomoći svojim bližnjima i neumorno im pružiti najbolji dio sebe. Sve što radi, radi iz ljubavi, i sve što kaže, kaže iz srca. Upravo ta osobina

Kako možete povjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slave koja dolazi od jedinoga Boga? Isus me poziva da čitam Božju riječ i živim život slijedeći ju. Od njega dolazi slava i vječni život. Neću to pronaći u bližnjemu koji omalovažava grijeh i tvrdi da ga

Kao što Otac uskrisuje mrtve, i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće! Isus Krist je Sin Božji. On je činio čuda po Božjoj volji. Svi smo mi pozvani na svetost, na krepostan život. Svi smo pozvani slijediti Krista i time Božju volju. Naši zemaljski očevi su nam primjer u

Čovjek odmah ozdravi. Jeli Bog moj jedini Gospodar? Isus ozdravlja bolesnika nakon 38 godina, ali prije toga ga pita želi li ozdraviti. Čovjek se vjerojatno niti ne sjeća života prije bolesti, kada je još bio zdrav. Bolest je postala dio njega. Isto tako dio nas može postati neka navezanost na

„Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!“ Vidimo li čuda kojima smo okruženi svaki dan? Toliko je čuda oko nas, ali mi ih moramo znati prepoznati i pripisati Gospodinu našem. Često, čak i vjernici, pričaju o nekakvoj sreći koja ih je zadesila. Upravo tu „sreću“ moramo pripisati našem Nebeskom

Otkad znam za sebe sjećam se kako mi mama objašnjava važnost poniznosti. Jednog od glavnih preduvjeta za ljubav. Meni uvijek prva misao bude: „Pa zašto bih se ja ponižavao kada će drugi to samo iskorištavati na sve moguće načine.“ No koliko god ja to poricao, mama je bila u pravu.

Pismoznanac je pogodio u sridu. Pravo pitanje i pravi odgovor. Iza toga su zasigurno sati promišljanja. Često mislim kako je biti vjernik teško i kako ja to ne mogu, ali kada se sjetim ove dvije zapovijedi zaustavim se. To je temelj. Kada to svladam sve će drugo doći na svoje

Svatko tko ga poznaje, mogao bi poželjeti srce koje Filip ima. Srce koje ne prestaje tragati, otkrivati, težiti onom Kristovom spoznanju. Filipove oči zamijetit ćeš među mnoštvom ljudi, ne zato što su dovoljno visoko da ih svi vide, nego jer sjaje svjetlom njegova srca. Na njega se uvijek možeš osloniti,

Kada god pročitam neki dio evanđelja gdje Isus vodi rasprave sa narodom pokušavam si zamisliti kako on reagira na njihova pitanja ili osude. Je li uznemiren? Ljut? Ili je možda miran i voljan blago odgovoriti na svako postavljeno pitanje? Pokušavam ga uvijek zamisliti mirnog. To me vraća na mene i

Kada se god uspoređuje Stari Zakon i Isusovo učenje sjetim se jedne fotografijekoju sam jednom slučajno pronašao. Na njoj se nalazi prikaz svih dijelova Biblije za koje je netko smatrao da su u kontradikciji. Na slici se nalazilo stotine krivulja koje povezuju određena čitanja. To me jako uznemirilo. Onda sam

Kakvo snažno evanđelje. Čitajući tekst osjetio sam val topline koji mi je prožeo srce. Ta toplina me vratila u moje osnovnoškolske dane kada sam prvi puta svjesno pročitao ovaj tekst. Petrovih 7 oprosta mi se činilo previše, a kada je Isus dodao još 70 puta toliko u glavi mi je

Uvijek mi prilikom Isusovih govora veliku pažnju privuče ovaj „zaista, kažem vam…“ U kojim god mislima ja zalutao, tih par riječi me vrati pred Isusa. Sada kada sam pred Njim, On nastavlja svoj govor. Mislim si koliko je samo hrabrosti trebao skupiti da oblije narod ovakvim riječima. Znao je da

Često se sjetim onog retoričkog pitanja koje je bilo popularno prije nekoliko godina: “What would Jesus do?” kada razmišljam o tome što bi Isus uradio da se nađe u situaciji u kojoj se ja nalazim. Bi li Isus opomenuo osobu koja nešto govori i radi krivo ili bi ostao šutke

Mislim da je svatko tko je prvi put čuo prispodobu o izgubljenom sinu razmišljao kao stariji sin ili mu je barem malo bila apsurdna reakcija oca koji dočekuje svoga izgubljenog sina. Ja sam također, prvi put razmišljala kao stariji sin i uvijek me bunio taj milosrdni otac koji prašta svome

Slušajući i čitajući Isusove prispodobe uglavnom bih se poistovjećivala „pozitivcima“ i „junacima“, rijetko bih se pronalazila u farizejima. Ipak, čini mi se sve više da sam često bila farizej. Kada bih odbacila ideje drugih jer su „glupe“, kada bih pomišljala da su ljudi nesposobniji i da ih zato ne trebam

Proljeće nam svake godine stiže sve ranije i razmišljajući što napisati o Tihani i kako ju predstaviti, inspiraciju sam pronašla upravo u toplijim danima što nam polako dolaze.Tihanu sam upoznala još na početku studija. I kao što je teško jasno odijeliti onaj prvi trenutak svitanja od još snene noći, tako i

Često bih kroz život osjećala prisutnost Boga, najčešće je dolazio u malim stvarima ili pak u ispovijedi. Uvijek bih na ispovijedi čula ono što mi je trebalo, nisam uvijek mislila da je tako, ali na kraju bi ispalo da je uvijek ono što mi je trebalo u tom životnom periodu

Kada sam bila mlađa i slušala o Isusu koji je govorio o služenju drugima i koji je služio drugima, sve to mi se činilo tako logično i prirodno. Formula davanja sebe za druge zvučala je vrlo jednostavno i normalno. Sada, čitajući i slušajući Božju riječ, tek uviđam koliko je Isus

Ove nedjelje, na propovijedi čula sam „Nemojte se i ove korizme zaboraviti susresti s Kristom“. Kada pogledam prethodne godine često mi se znalo dogoditi da se odreknem neke hrane, jer tako je lakše. Razmišljala bih na početku da bih mogla češće poći na misu, napraviti više dobrih dijela, ulaziti u

Često mi bliski ljudi kažu da sam kritična prema drugim ljudima, prema načinu rada, prema svijetu… Tada pomislim da samo imam visoke standarde. Pomislim da i ja radim puno, pa zato i očekujem puno. Formula izgleda jako jednostavno: koliko dajem toliko i dobijem. A dajem li ja baš uvijek koliko

Baš  kao što je Petar na gori visokoj prepoznao da  mu je dobro biti kraj Isusa, svoga Učitelja, tako i ja danas prepoznajem i razumijem taj osjećaj. Molim te, Bože, zauvijek nam pokloni svoju blizinu. Molim te, progovori i nama kao što si to učinio ispred Isusa i trojice njegovih

Došla je k Isusu puna nade i boli, ali iskrena srca. Bila je grešnica, tako da su je drugi olako spuštali, dok bi sebe uzdizali. Farizej u evanđelju se nije smatrao grešnikom poput nje, tako da si je uzeo za pravo ponašati se poput suca. Njegovo srce bijaše oholo. Toliko,

Kako mogu ponizno stajati ispred Boga, a nemir i srdžbu čuvati u srcu? I dok nas svijet poučava o osveti, dok zbog svijeta opravdavamo gorčinu koja se u nama nakuplja jer u bližnjemu vidimo krivca za mnoge naše nemire, Isus nas podsjeća da prije svega ispitamo stanje naše duše i

Matea je djevojka puna vedrine i pozitivnog je duha. Njen zaštitni znak jest zasigurno osmijeh, kojim uljepšava svaki dan ljudima oko sebe- on je dar s neba svima nama. Ona živi ljubav i dijeli ju kad god stigne, bila u pitanju njezina obitelj, prijatelji ili drugi potrebiti. Jako je uporna

Olako zaboraviš koliko si vrijedan u Božjim očima. Što je to, da te odvraća od toga da Mu se iskrena i otvorena srca obratiš? Obuzme li te strah da te Bog ne čuje? Ili se radi o sumnji u vlastitu vrijednost, pa misliš da Mu tvoje riječi nisu bitne? Ta

Molim te Isuse, neka se obrati naš naraštaj i pronađu te svi koji te traže, a ne nalaze. Neka te zbog tvoje žrtve prepoznaju kao svoga Otkupitelja, neka te slave radi tvoje pobjede nad grijesima. Što li si samo sve učinio za nas, Isuse. Položio si život svoj, a ljubavi

Reče „Ta zna vaš Otac što vam treba iprije negoli ga zaištete.“Zar ne molimo svakodnevno za kruh naš svagdašnji? Prikazujemo Mu razne potrebe, dok je On taj kojiih najbolje poznaje, koji zna čežnje našeg srca. Trebamo Mu samo vjerovati i nastaviti zahvaljivati i moliti. Ako je iskrena, molitva može biti

Kaže im: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“  Šimun Petar prihvati i reče: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“ U duhu, Petar je poznavao Isusa i zato ga je nazvao Sinom Božjim. Isus shvaća da ga Petar poznaje te mu nadjeni ime Petar Stijena uz riječi kako će

Na prvu zamišljam zvijeri koje okružuju Isusa, kao u čoporu. Ali nije tako, On bijaše sa zvijerima. Pitam se što to znači biti s njima? Što je radio? Je li ih korio, ili pripitomio? Jesu li Ga napadale, ili su Ga se s poštovanjem klonile? Je li On njima prvi

On sve ostavi, usta i pođe za njim. Često zamišljam Isusove oči. Ne toliko boju i oblik, koliko pogled i osjećaj koji on stvara kod onoga koji je pogledan. Isus je ugledao Levija i Levi sve ostavlja. Pokušavam si to predočiti. Bistrinu Njegova pogleda, usredotočenost i napetost mišića oko Njegovih

Lidija je u SKAC-u pomalo kao i onomad, među židovima, Gospa: iskoči na scenu kada treba žrtvovati vlastite planove za dobrobit sviju; pohiti uveseliti ili zagovarati; kada Isus nestane među nama ona ga među prvima nađe; odvažna je kada treba nekog u muci pohoditi i ohrabriti; dok bližnji pati ona

Kada dijete učite nekoj novoj vještini, ponekad možete kod njih primijetiti strah. Na primjer, kada dijete tek uči plivati i ne želi ući u duboko more. Da bi se ono odvažilo, prvo netko drugi treba otplivati u duboko i dozvati ih, netko koga vole i kome vjeruju. Netko u koga

Bog u skrovitosti. Čini mi se to kao oksimoron. Jer kuda god se okrenem, On me negdje čeka, toliko očit da Ga ne mogu promašiti: u osmijehu i zagrljaju djeteta, u punoj katedrali, na planinskom vrhuncu… Ali to Mu nije dovoljno. On želi moju intimu, onaj zadnji dio mene kojeg

Isus opominje, a učenici ne slušaju. Oni brigaju svoje vremenite brige. I bitne su to brige. Pa nije svejedno hoće li čovjek biti sit ili umrijeti od gladi. Samo, šteta što je naše pamćenje tako kratko, ili možda što su nam srca tao tvrda, pa zaboravimo da je problem kojeg

Prvi razred srednje škole. Algebarski izrazi. Ja pred pločom, stojim gledajući u napola riješen zadatak i ne znam što dalje. Profesorica mi govori da se pomaknem korak unatrag. Pa još jedan. Pa još jedan. I tako sve do kraja učionice, kada sam napokon vidjela da je formula na kojoj sam

Misli mi je potpuno okupirala slika Isusa koji ganut pruža ruku gubavcu. Zamišljam Ga ispruženih ruku, suznih očiju i blagoga izraza lica na kojem se odražavaju suosjećanje, briga i nježnost. Kako li se samo lice Njegovo moralo ozariti kada je vidio vjeru gubavca i kako je bio dirnut kada mu

Bilo kruha malo, bilo pića malo, s Tvojim blagoslovom meni je dosta. I onda kada nisam imala novca za hranu, po bližnjemu si poslao topli obrok. I onda kada sam imala samo koricu staroga kruha, nasitio si me. Jer tamo gdje se izgovaraju riječi blagoslova, gdje se Tebi zahvaljuje na

Tada se puku brani da kazuju djela milosrđa Gospodina?! Što im On više brani to oni jače i ushićenije viču?! Što ja danas radim? Zašto ja Tvoju riječ ne širim dalje? Zašto ne govorim o ljubavi i milosrđu Tvome? Zašto se sramim svoje vjere, Tebe? Fali mi ushićenja i radosti

Ivana.. djevojka koja ima srce Svete Majke Terezije jer čini dobra djela, koja ima oči Svetog Josipa jer čini čuda, a ruke Svetog Leopolda jer oprašta.  Njezin osmijeh je veliki plašt koji pokriva sve nas u njezinom životu, u srcu joj gori vatra ljubavi koja se razbuktava i iskre baca

Prilika je svaki dan, svaki sat i svaku minutu obratiti se Tebi. Zamoliti Te za oproštaj, savjet i mir u srcu. Prilika je, kojoj dopustim da prođe pored mene. No kad i kleknem i sklopim ruke, i kad izgovaram zahvalu i molitvu za jučer, danas i sutra, fali nešto. Fali

Oče, strah me i sram me. Što to niče u srcu mome? Zle namisli, različiti grijesi i bol što ga nanosim drugima. Nisu li to utjecaji ovoga vanjskoga svijeta, ili samo tražim opravdanje? Nije li me okolina učinila grešnom osobom? A Ti mi ovdje kažeš: „Što iz čovjeka izlazi, to

Piše: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.” Gospodine, tako često izgovaram šapatom molitve bez da mi srce od radosti kliče. Tako često na koljenima sklapam ruke bez da istinski tražim blagoslov. Tako često blagujem za Tvojim stolom bez da sam toga svjesna. Tako često

„U ono vrijeme...” puk Ga je tražio, prepoznavali su Ga, hrlili na mjesta gdje je On, htjeli Ga samo dotaknuti. Što je, Bože moj, s ovim vremenom? Dolazim li tamo gdje si Ti? Tražim li Te? Vjerujem li da ćeš riječju zacijeliti sve moje rane i boli? Vidim presliku onoga

Isus intenzivno djeluje. Njegov milosrdan pogled obasjava bolesnike i opsjednute. I Petrova punica jedna je od onih koji primaju milost ozdravljenja. Njezina reakcija? Služenje! Uzvraćamo li mi Gospodinu tom svetom jednostavnošću? Ipak, Isus se osim što djeluje – moli. On je kontemplativan u akciji. Ako je molitva, razgovor s Ocem,

Kaže nam Marko da su apostoli bili umorni. I Isus vjerojatno zajedno s njima. Već su se namjeravali zasluženo odmoriti kad pred Isusa dolazi mnoštvo bijednih ljudi. I njegovo milosrđe nadjačava potrebu za fizičkim odmorom. Podsjeća me to na naše ispovjednike, koji slušaju tolike naše muke i probleme, i sami

Herod Antipa tragičan je lik. Znao je da je Ivan Krstitelj pravedan i svet, rado ga je slušao, ali kad je navalila požuda prema Herodijadi, bratovoj ženi, pokleknuo je. Nije imao hrabrosti da se odupre zlu. Pobijeđen, pristao je da se Ivanu odrubi glava. Gospodine, daj nam otporne snage u

Robert je mladić duboko uronjen u predanje. Srce mu čezne da spozna Boga i da Mu u potpunosti preda svoj život. Teži rastu u kreposti, traži slobodu ljubavi na koju ga Bog poziva. Trenutno, taj svoj rast traži kroz 3D program. Kao svježe diplomirani magistar anglistike i germanistike, Robert njeguje

Isus šalje apostole da propovijedaju Evanđelje i zabranjuje im da nose bilo što osim štapa. Štap je oslonac na putu. Isus im nalaže da se oslanjaju jedino na Božju providnost, a ne na svoje sposobnosti ili imanje. Također im govori da idu dva po dva, a ne individualno. Zapovijeda im

Kako se gorko razočaramo kad otkrijemo da naša obitelj, rodbina, prijatelji ne dijele naše oduševljenje Isusom. Potičemo, nagovaramo, pa ništa. A evo u evanđelju čitamo da se samom Isusu to dogodilo u Nazaretu s njegovim bližnjima. Bog uvijek poštuje čovjekovu slobodu izbora. Vjerujemo li da Bog ima za svakoga plan?

Kakva krasna slika u evanđelju danas na Svijećnicu! Starac Šimun cijeli život iščekuje Krista, i Bog mu uslišava čežnju. Josip i Marija su u Hramu s malenim Isusom, i Šimun to gleda. Bog mu je upravo ispunio obećanje da neće umrijeti dok ga ne vidi. Ali, Bog ide korak dalje!

Zanimljivo je u današnjem evanđelju pratiti reakcije stanovnika gerazenskog kraja kojima su svinjari dojavili kako je Isus izagnao legiju demona iz opsjednutoga i dopustio im da uđu u svinje, koje su se potom podavile u jezeru. Prestrašili su se, shvatili su da se nešto veliko dogodilo, ali su ipak više

Zamišljam ta lica, njihovu “zanesenost” sa tobom Gospodine. Pitam se što si ih tada učio, koje prispodobe im govorio - kako treba oprostiti bližnjemu ili biti osjetljiv na siromašne? Kako god, priznajem da sam pomalo i zavidna na njihovoj zanesenosti, vjerujem da im je srce gorilo, a da ni sami

Gospodine, koji si tako mirno zaspao na lađi mog života unatoč olujama koje me napadaju, imam jednu želju. Želim ti vjerovati.Prije nego li oluja dođe, kada je tek u naznakama i u daljini se čuje grmljavina, moja vjera već tada blijedi, a strah nastupa. Moj pogled vidi tamu koje ni

Gospodine, pitam se zašto uvijek koristiš prispodobe, zašto “jednostavnije” i “direktnije” ne pričaš. Onda mi dolazi da si se koristio jezikom njihove svakodnevice, njihova rada, onim pojmovima i procesima koji su im poznati. Mislim se kako si domišljat i kreativan te koliko im želiš pričati o Bogu i Ljubavi da

Gospodine, kakvo je moje svjetlo? Dolazi li ono do ikoga ili mi se čini da jedva i mene obasjava? Nestalno je, malo i često se izgubi u tami straha, nepovjerenja i zabrinutosti. Tada njegove zrake kao da nestaju, kao da se gase... No, onda kada dođem pred Tebe, ono opet

Kakva je to dobra zemlja Gospodine, na kojoj urodi sjeme mnogostruko? Pitam jer i ja želim biti ta dobra zemlja koja će dati ploda u izobilju. I ja želim da se tvoja Riječ nastani u meni i da rastem u krepostima. Gospodine, ja sam tako često rakla, suha i žedna

Mogu zamisliti kako Isus sjedi na sredini nekog velikog dvorišta, ispod stabla, u naručju mu dijete, a oko njega tolika masa ljudi. Neki sjede na podu, neki na stolicama, ali većina stoji i svatko se bori da barem jednom ugleda Njegovo lice. Do Njega nekako dolazi glas da ga majka

Kazao si Gospodine “Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.” I čujem kako i meni to sada govoriš, a jedan dio mene se opire tome jer me strah da te tamo neću pronaći i da ću se izgubiti. Pa se pitam kako da te navješćujem, kako da pričam

„Hajdete za mnom.“ Zove nas i danas, i tebe i mene. Zove nas u našu nutrinu, da tamo pronađemo onaj plam Ljubavi koji je u nama od Početka. A onda nas zove u svijet u koji nas je postavio da podijelimo tu ljubav. Kada? Sada. Jer On zove. Nema potrebe

Služiti drugima toliko da izađeš izvan sebe. Na prvu nezamislivo, a onda pogledam vijesti i vidim ljude koji danima služe drugima. Na licu im ne vidiš ni trunke umora, nego samo radost. Neki kuhaju, neki razvrstavaju i razvoze, neki saniraju štetu, neki razgovaraju s ljudima, a neki mole. Svi smo

„I pozove koje sam htjede.“ A želiš nas sve. Svakog od nas pozivaš da dođemo k Tebi i budemo s Tobom, na bezbroj načina. Pozivaš me da dođem k Tebi u tišini izolacije kada sam bolesna. Pozivaš me da budem s Tobom u buci potresa i sjetim se onih kojima

Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi. Upravo s tom željom, mnoštvo ide za Isusom. Jesam li i ja u tom mnoštvu? U svim patnjama i bolima kojima svjedočim, tražim li Tebe? Nekada ne razumijemo patnju, zašto ju dopuštaš ako si svemoguć. Pročitala sam negdje

Subota je za farizeje poseban dan, dan za njih i Boga – i nikog više. Ako je njihov bližnji u potrebi, zatvaraju oči na to jer subota je dan odmora. Isus nam pokazuje kako briga za bližnjega ne poznaje dan odmora. Kako nekad, tako i danas. Doktori i medicinari koji

Kao David, kada se naši bližnji nađu u potrebi, spremni smo napustiti sve zakone, sva pravila logike i razuma kako bismo im tu potrebu zadovoljili. Kako nas je sam Krist naučio, žrtvujemo dio sebe za drugoga. Svjedoci smo tome svakoga dana. Tisuće i tisuće ljudi koji su se uputili u

Čudna su ovo vremena, Gospodine. Imamo neprijatelja kojeg prije nikad nismo očekivali, a sada ga stalno iščekujemo, nevidljivog neprijatelja. Tražimo Te, pitamo se gdje si i kako ovo dopuštaš, a danas nam jasno odgovaraš: s vama sam! Zaručnik je s nama, priprema nove mješine za novo vino. S nama je

Ko u duhovnim vježbama.Čitam o tebi, slušam o tebi, pričam o tebi, čekam te... i onda prođeš kroz moj dan, a ja te ni ne prepoznam, nego mi kažu: „Evo Isusa.“ I krenem za tobom. Ti si tu, ispred mene. Okrećeš se i pitaš me: „Što tražiš?“ A meni je

Zašto farizeji ništa ne govore kad Isus poziva carinika, a prigovaraju kad s njima jede?I zašto to farizeje smeta, a apostole uopće ne smeta? Kako oni gledaju na carinike? Oni sve mjere i važu. I takvi proračunati sve moraju imati pod kontrolom.A pred sobom ne vide brata, nego nekog od

Isus se vraća u Kafarnaum.Kako je dobro znati da se Isus vraća. Svi su moji propusti sad nevažni.Opet je tu. Ponovo imam priliku susresti ga.Kakva radost i žar!  Žar koji gori, koji želi taj susret. Kao čovjek koji je dobio novu priliku. Sve daje, hrli, prelijeće brda, nalazi način.Takva je

Jednom mi je prijatelj sav ushićen preporučio film koji ga je oduševio. Nakon njegovih riječi, film me se uopće nije dojmio. Nije to bio loš film, ali ja sam stvorio očekivanja koja se nisu ispunila i ostao prazan. Kad sam se pitao zašto Isus ne dopušta gubavcu da govori o

Brzo raste Isusova popularnost. Čini dobro ljudima, ozdravlja ih i oslobađa. I svi ga traže. A tek je početak.To je sigurno zanosno, ugodno i lijepo. I tad Isus traži samotno mjesto za molitvu. I onda preokret: “Hajdemo drugamo da i tamo propovijedam. Ta zato sam došao.”Nađi i ti samotno mjesto

Dođi pred Isusa. Kako djeluje nečisti duh? Nazarečanine, što ti imaš s nama u Kafarnaumu? Došao si da nas uništiš? Unosi podjelu i strah. Kolko često se uhvatim zaokupljen upravo tim dvijema stvarima: podjelom i strahom? A Koliko često se i ne uhvatim? Ali bez obzira jesam li svjestan zla

A kako ti bacaš svoje mreže? Ivan je predan da mu se odsječe glava, a Isus fino krene okolo i zove ljude da ga slijede. U trenutku straha, kad se ne možeš ne pitati: “Pa jel baš sad pametno?” Ali Isus ne srlja bez veze. On dobro zna da će

Isus prima krštenje od Ivana. I ja sam primila krštenje kao malo dijete zahvaljujući roditeljima. Taj sveti sakrament dao mi je identitet i doveo me do sadašnjeg trenutka. Velika je to milost. Otajstvo koje me nadilazi, pred kojim ostajem bez riječi. Mogu samo kleknuti i svim srcem zahvaljivati za dar

Ne mogu jasno vidjeti cilj koji je Isus odredio za mene. Nesigurno sjedim u lađi, a vjetar mi ne dopušta da plovim. Stojim na mjestu, okrećem se, ne mogu veslati. Koji je to vjetar u mome životu koji mi ne dopušta da plovim? Što me drži na mjestu? Jesu li