Nadnica

"Tko ima uši da čuje, neka čuje". Razmislim li o svojoj molitvi, kako i što molim, shvaćam da je moja molitva uglavnom ispunjena monologom. Imam potrebu od Boga tražiti "bolje sutra" za sebe i svoje bližnje te se zahvaliti za sve dobro i loše u svome životu, smatrajući tako svoju

Gospodine, danas mi vrlo jasno progovaraš: "Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka". Posežući za svakakvim željama, hirovima, izazovima koje želim ostvariti s namjerom ispunjenja životnih ciljeva i snova za kojima moje srce čezne, u slučaju neuspjeha, moju dušu obuhvatilo bi stanje razočaranja, tuge

"Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati". Ova misao iz današnjeg evanđelja potaknula me na razmišljanje o mojoj obitelji, odnosno o našim međusobnim odnosima. Zapitala sam se što me to dijeli, razdvaja, udaljava od mojih roditelja.

Jesmo li svjesni da je današnjem čovjeku vrlo jednostavno upasti u zamku kontradiktornosti, nedosljednosti, a možda i ironije? Sukus cijele naše vjere je u tome da ostavimo sve i da pođemo za Isusom. Svakako, u tom polasku za Isusom svatko treba prihvatiti i uzeti svoj Križ. Ako ti je sve

Vjera je s jedne strane privatna stvar, a s druge strane globalna stvar. Privatnost vjere očituje se u tome što svatko ima neku svoju predodžbu Boga pa prema tome usklađuje svoje molitve, svoje postupke i svoja rezoniranja. Da se u jednoj prostoriji okupi 100 vjernika, mogli bismo bez imalo problema

U današnjem Evanđelju vidimo Isusa koji odabire dvanaestoricu apostola. Isto tako, u Bibliji piše: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.“ Radi se dakle o tome da biti kršćanin znači odgovoriti na poziv Isusa. On zove nas. Ne kaže se bez razloga da je vjera dar. Vjera je dar

Ivan je prvi među jednakima (jedan od tri brata blizanca), najiskreniji je ljubitelj sporta u ovom kutku svijeta. Neki tvrde da se dogodio neki sportski događaj koji nije uspio popratiti. O toj ljubavi svjedoči otrčan polumaraton grada Zagreba! Za dobru propovijed, nije mu teško ni hodati do susjedne župe, iako

Današnje nam Evanđelje stavlja naglasak na identitet Isusa Krista. Mnogi su ga slijedili jer su čuli za mnoga ozdravljenja koja je činio. Živimo u vremenu u kojem mnogi govore da vjeruju u Isusa, ali ne vjeruju u Crkvu, što je, samo po sebi, kontradiktorno. Štoviše, ti isti pojedinci objašnjavaju nam

U današnjem Evanđelju prikazuje nam se slika Isusa koji ozdravlja čovjeka usahle ruke na Subotu, dan Gospodnji, a farizeji nakon toga kreću sa raspravama kako da ga pogube. Zapitajmo se stoga koliko u našem društvu ima farizejštine, licemjerja, oholosti? Koliko ima onih koji na Dan Gospodnji neće ništa raditi „jer

U današnjem se Evanđelju progovara o danu Gospodnjem. Isus zato kaže: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.“ Danas dan Gospodnji nije više subota, on je prebačen na nedjelju. Jeste li primijetili kako se često dogodi da nedjelja bude prepuna nekakvih fešti, zabava, utakmica? U svom sam

U današnjem nam se Evanđelju progovara o potrebi da se stara istina naviješta u novom ruhu. Istina je jedna i nepromjenjiva, ali nije svejedno kako se ona naviješta. Često znamo biti kritični prema novim komunikacijskim tehnologijama, ali one nam mogu poslužiti bržem i efikasnijem širenju Božje Riječi. Isto tako, zna

Ivan Krstitelj, za kojeg sam Isus kaže da nema čovjeka rođenog od žene koji je veći od njega, u današnjem evanđelju naviješta Isusa, odnosno Njegov dolazak. „Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijeh svijeta.“. Rečenica koja nam je svima poznata i neprebrojivo mnogo puta smo je čuli, ali koliko smo je

Danas čitamo kako Isus sjedi za stolom s grešnicima i carinicima, što pismoznanci nisu razumjeli niti dobro prihvatili. Oni su smatrali da oni koji poštuju pravila imaju prednost nad grešnicima koji trebaju biti odbačeni. U koju rubriku svrstavam sebe? Jesam li dostojna procjenjivati druge ljude i njihova djela te time

U današnjem evanđelju čitamo o uzetom čovjeku koji je donesen pred Isusa kako bi ga izliječio. Kakvo izlječenje je očekivano? Naravno, ono fizičko. No ono što Isus nudi je unutarnje ozdravljenje, ono koje je temelj za mir koji najčešće tražimo na pogrešnim mjestima, u svjetovnim stvarima. Grijehom opterećeni lutamo u

Rijetko se sretnu osobe kojima ime tako dobro pristaje kao što pristaje Marti. Ona uistinu živi svoju vjeru baš poput svete Marte. Često je tiha i predana svome radu, ali zato su plodovi toga rada oni koji odjekuju. Osim ljubavi prema studiju nastavničke matematike na zagrebačkom PMF-u, gaji strast i

Gubavac koji je bez napadne molitve, bez imperativa kleknuo i zavapio: „Ako hoćeš, možeš me očistiti.“, za mene je ogroman primjer vjernosti. Onaj koji je po svojoj bolesti bio odbačen od ljudi i neznatan, u Božjim očima postao je velikim jer njegova se molitva temeljila na poniznosti i čvrstoj vjeri

„I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti.“ Rečenica koja sažima ne samo današnje evanđelje, već i cjelokupno Isusovo djelovanje. Brojna su čudesa koja je činio, ali upravo ta ozdravljenja najviše su privlačila tamošnji narod. Nakon što je ozdravio Šimunovu punicu, kao što kaže evanđelje, ona

U današnjem evanđelju čitamo o prvom Isusovom naučavanju i susretu s tamošnjim narodom i odmah rečenica koja osvaja: „Bijahu zaneseni njegovim naukom.“. Ne znamo što im je Isus govorio, kako im je pristupio, ali vidimo da ih je dodirnulo. Međutim Njegovo djelovanje nije ostalo samo na dirljivim riječima već se

Isus poziva i nas danas da budemo ribari ljudi u svojoj blizini, da budemo ti kroz koje će drugi spoznati Njegovu ljubav. A kako odgovaramo na taj poziv, koliko smo spremni na to? Želiš kroz nas djelovati, da svojim djelima unesemo ljubav i razumijevanje u odnose s bližnjima. Umjesto svađe

Ljeto je, upisao sam faks, gledam oglasnu ploču. „Bog“, reče mi jedan mladić. Kako sam stariji od njega vjerojatno misli da sam već dugo na fakultetu pa me pita: „Znaš li kako da dođem do referade?“ „Ne znam, ali haj'mo potražiti zajedno. I ti si upisao informatiku?“, pitam ga.  „Da.

Ljeto je. Skupina mladih boravi na Modravama. Vrijeme je posla. Vruće je. Svi su prljavi, znojni, pomalo i umorni. Tu smo već nekoliko dana. Glavni animator Silvije označava kraj posla, vrijeme je odmora i kupanja. Za nekoliko minuta gotovo svi smo u moru. Osvježenje, radost, smijeh. Nema više ni prljavštine

Nisam previše volio šalabahtere. Pripremao ih jesam, ali nikad nisam imao hrabrosti koristiti ih. Ako to jest hrabrost. Ipak, u trećem razredu srednje škole pišemo zadaćnicu iz grčkog jezika. Gramatika mi razbija glavu, prijevod i analiza jednog teksta. Nema šanse da to dobro riješim. Vadim šalabahter, stavljam ga u zadaćnicu

Osoba puna vrlina i poneke mane. Kod njega vrline nadjačavaju mane. Uvijek je spreman i željan pomoći drugima – ovo nije učestala fraza koju mnogi kažu za mnoge, već istina. Svoje potrebe podređuje tuđima, remeteći svoje planove, ideje i želje. Nije ga briga. Odlučan ispuniti sve obveze koje si je

"Oluja se diže, ja virujem u anđele i siguran stižen jer ja virujem da postoje". Šetamo u tišini, pričamo. Vrijeme teče i počinju padati prvo kap po kap, a onda sve više njih. Odjednom se nebo otvorilo i potoci se slijevaju, kišobran nemamo, trčati natrag nema smisla, ionako smo skroz

"Ne možemo svi činiti velika djela, ali možemo svi činiti mala djela s puno ljubavi". Nedjelja je. Vraćamo se iz Dubrovnika gdje smo išli posjetiti mlade Dubrovačke biskupije kako bismo ih upoznali s katoličkim skautima. Do Rijeke je desetak sati vožnje kombijem. Uz sva stajanja i posjete koje vozač ima

„Dobar glas daleko se čuje, loš još dalje“. U osnovnoj sam bio relativno miran, no sjećam se jedne situacije kada smo se na ulici igrali nogomet. Bilo je to doba kada nije još bilo mobitela pa smo vrijeme provodili vani u igri. Nešto je "pošlo po zlu" i izrekao sam

Kakvi nas darovi vesele? Bilo je to početkom 90-ih godina. Ratno vrijeme, mnoštvo izbjeglica. Nismo ni mi imali nešto posebno, no što je to posebno?! Što ti je potrebno da budeš sretan? Sjećam se da su roditelji pitali mene i braću da odvojimo neke svoje igračke (čitave) za djecu. Sjećam

Bog nas u potpunosti poznaje. On nas je želio i stvorio nas je. I zato bi nam trebao biti cilj, kao i Natanaelu iz današnjeg evanđelja, živjeti u skladu s Božjom voljom. Jer Njemu ne možemo sakriti svoje misli i namjere…Bog gleda naše srce. Kako bi lijepo bilo, jednom kad

Andrija je doveo svog brata Šimuna k Isusu. Kroz sva evanđelja ovog tjedna do sada se proteže misao kako smo potrebni ljudima oko nas. Učenici su najprije pošli za Isusom i pitali Ga gdje stanuje. Kada su proboravili kod Isusa, željeli su i druge dovesti k Isusu jer su pronašli

Smatram da danas živimo u milosnom vremenu. Kroz život Isusov na Zemlji zapisan u Bibliji i kroz tumačenja mnogih svetaca i Bogu posvećenih ljudi, jednostavnije možemo razumjeti zašto je Isus postao čovjekom i sve ono što je slijedilo. Kroz Isusovo rođenje, ali i uskrsnuće, možemo si predočiti silnu Božju ljubav.

Ružica je jedna posebna djevojka koja mi je svojim načinom života uspjela približiti Krista. Da ju dragi Bog nije poslao u moj život, ne bih bio tu gdje jesam. Skromna je, voli pomagati drugima. Ne propušta hodočašće u Mariju Bistricu, ni planinarske križne puteve. Štuje blaženog Alojzija Stepinca i Svetog

Ivan Krstitelj je „glas koji viče u pustinji“. Često se pitam koje je moje poslanje. Što Bog želi od mene. I uvijek mi je prva misao kako moram rasti u onom svakodnevnom. Znati ljubiti bližnjega kroz svoju marljivost (bilo kroz obaveze na fakultetu ili u kući) kroz nesebičnost i kroz

Pokušavam si predočiti današnje evanđelje, kako se to doista zbilo i što se sve odvijalo oko Isusa. Koji su osjećaji preplavili Mariju i koji događaji ili koje pastirove riječi su joj se urezale u srce. Je li bila mirna i radosna, kako joj je i sam anđeo Gabriel rekao: „Ne

Velika je milost biti dijete Božje. Velika je radost biti ljubljeno i silno željeno dijete Božje. Od malena rastem uz Krista i Crkvu. I stvarno je velika milost znati da te Bog želi, voli, da te strpljivo čeka svaki put kad odeš od Njega, zatajiš ga, po stoti put prekršiš

U iščekivanju Božića, često su mi misli zaokupljene kuhinjom, darovima, ispitima,...dok je Božić tu negdje sa strane...i strpljivo me čeka. Proročica Ana sav je svoj život posvetila Gospodinu i naviještanju Isusova dolaska. I pitam se, koliki su čuli za Isusa, koliki su povjerovali u Isusov dolazak, po riječima proročice. Kolikim

Ljubljeni brate/sestro, sv. Josip kroz cijeli svoj život osluškuje Božju volju i glas anđela koji mu dolazi u snu. Isto kao i Marija, u svome djelovanju se bezuvjetno predaje Božjoj volji za njeno poslanje. Kako to da je Josip koji je htio pobjeći od Marije, nakon što je saznao da

Ljubljeni brate/sestro, sv. Josip se rijetko spominje u Bibliji, no kada je riječ o njemu, on je ključan dio. Hrabar muškarac, odan Bogu primjer je pravog zaštitnika obitelji. Dobivši anđelovu poruku ne oklijeva ni sekunde u vršenju Božje volje kako bi zaštitio svoju obitelj. Kako se približuje proročanstvo dolaska Mesije,

Ljubljeni brate/sestro, kamen s groba je bio maknut. Marija Magdalena dolazi i smatra da su Isusa uzeli iz groba i negdje drugdje stavili. Šimun Petar također dolazi i promatra Isusove povoje tražeći objašnjenje zatečene situacije. S druge strane, drugi Isusov učenik kojemu ne znamo ni ime, spoznaje. Ulazi u grob

Mlad, ambiciozan, talentirat, svestran, poučljiv i voli poučavati te još mnogo toga, ali i dobar prijatelj. On je osoba s kojom ćeš se zezati, koji će te pozvat na društvene igre, ali i s kojim ćeš moći voditi duboke i kvalitetne razgovore. Voli ono što radi, radi ono što voli.

Ljubljeni brate/sestro, Isus je rekao: „Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen“. Prošlo je toliko godina, desetljeća, stoljeća, tisućljeća od ovih Isusovih riječi. Čini mi se kao da i dan danas žive, kao da su i dio naših generacija u kojima se

Ljubljeni brate/sestro, rodio se maleni Isus. Rodilo se svjetlo u tami i tama ga ne obuze. Ivan Krstitelj bijaše postavljen da posvjedoči dolazak Kristov, da posvjedoči za Svjetlo. „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od

Ljubljeni brate/sestro, ako moliš jutarnji časoslov, ovaj ulomak ti nije stran. Istaknut ću, po meni, tri ključne riječi. Služenje, mir i spasenje. Današnjem čovjeku usputne stvari, dok bi trebale biti središte našeg bivanja. Služiti se može na razne načine pa čak i krive. Ono što je sigurno, služeći po uzoru

Ljubljeni brate/sestro, Elizabeta je porodila sina. Kakve li sreće i blagoslova da nerotkinja po Božjoj ljubavi zatrudnje. Mnoštvo je odmah nahrlilo i radovalo se. Prema njihovoj tradiciji dijete se trebalo zvati Zaharija, kao i otac svećenik. Elizabeta, vjerna Bogu, suprotstavi se tome jer je Zaharija već neko vrijeme nijem te

Poslušnost je teška. Najteža mi je kad ne razumijem ZAŠTO se od mene nešto traži već na bazi nekog povjerenja i intuicije shvaćam da je poslušnost bitna i odazovem se poslušno u određenim situacijama. Ne znam je li to zbilja izgledalo tako da je sv. Josip poslušao naredbu anđela bez

„Ta otkuda meni (…)“. Često čujem „zašto baš ja“, ali najčešće u negativnom smislu. Zaboravljamo da nismo jedini koji se susreću sa životnim nepogodnostima. Zaboravljamo zbog boli, zaboravljamo zbog želje da nam bude bolje. Ta želja katkad poprimi formu očaja. Nisam za to da ignoriramo sve ono što nas u

Bože, znaš da mi katkad nije jasno što Ti hoćeš od mene. Meni nisi poslao anđela da znam što točno od mene hoćeš. Vjerujem da ipak imaš neki svoj način kojim me vodiš. Često poželim da ubrzaš razvoj događaja. Ono kao "Ajde Isuse, reci mi sad!" ili „Isuse, imam ja

Vjerujem da kad je Bog stvarao Mariju da je velikodušno odlučio svijetu darovati kombinaciju znanstvenog uma i umjetničkog srca u liku temperamentne Dalmatinke. Nepokolebljivost duha i oštrinu razuma je začinio empatijom prema svakom pripadniku ljudskog roda ne izostavljajući ni poučljivost kao jednu od temeljnih osobina utkanu u njezin karakter. Kad

Kažu da je Tebi sve moguće Isuse. A da mi sad dođeš i kažeš da ću od sutra imati vlastiti stan, vjerojatno ne bih vjerovala da se to stvarno događa. Bilo bi to nemoguće, zar ne? A što je stan naspram rođenja djeteta u poodmakloj dobi? I zašto si im

"(…) Ne htjede je izvrgnuti sramoti (…)". Te riječi mi baš odzvanjaju. Sramota je teška. Posramljivanjem se olako barata. To me žalosti. Sukladno tome, veseli me kad čujem za slučajeve u kojima se davala konstruktivna kritika jedan na jedan. Također me veseli kad vidim da se ljudi zauzmu za one

Nisu rekli: "Ne želimo ti reći", nego su rekli: "Ne znamo". Čini mi se da si Ti to, Isuse, poistovjetio sa "Ne želimo ti reći" jer si im odgovorio: "Ni ja vama neću kazati...", a ne kojom vlašću je Ivan što činio. Bože, Ti si "problematičan". Svih "čitaš kao knjigu".

U trećoj nedjelji došašća umjesto ljubičaste boje misnice, može se koristiti i ružičasta boja. Ta se nedjelja još zove i Gaudete, što u prijevodu znači  „Radujte se“. Na to nas pozivaju današnja čitanja. Svi smo pozvani da budemo radosni jer rođenje Gospodina nam se bliži. Izaija kaže: „Evo Boga vašega,

U današnjem evanđelju Isus ozdravlja deset gubavaca. Od njih deset vraća se samo jedan kako bi zahvalio. A to bješe Samarijanac (Židovi ih nisu voljeli jer su bili poganski narod). Pretpostavljajući da su ostalih devet gubavaca bili Židovi, najveću vjeru i zahvalnost pokazao je upravo Samarijanac. Vjerujem da evanđelje s

Sveta Lucija navjestiteljica je božićnog svjetla. Njen spomendan je sredinom adventa i u našim krajevima raširen je običaj da se sije pšenica. Za mene je ovo bitan dan jer sam krštenjem postao dio  svete katoličke Crkve. Sv. Lucija bila je mučenica i djevica. Rodila se krajem 3. stoljeća, za vrijeme

Sandi, mladić vedra duha i srca zapaljena za Isusa Krista. Inače, postulant franjevaca konventualaca. Uvijek ima otvorene oči za bližnje, njemu pojam služenja nije stran. Voli puno čitati duhovna štiva i o njima razgovarati. A razumije se i u informatiku, vodi stranicu za duhovna zvanja budifrajer.net, a i aktivan je u

Današnje evanđelje je kratko i govori  o Ivanu Krstitelju. Isus priča o veličini Ivana Krstitelja, ali spominje i to da je „najmanji u kraljevstvu nebeskome veći od njega“. To nam daje jednu jasniju sliku o Bogu i Njegovu kraljevstvu. Ako i ja želim dospjeti u kraljevstvo Božje, što trebam činiti?

Nekada nam je dosta svega u životu. Imamo osjećaj da tonemo. Škola, posao, obaveze, obitelj, prijatelji – sve nas pritišće. Upravo tada naša snaga treba biti Isus! Kada smo blizu Bogu, dolazit će sve češće kušnje i napasti. Sa svojom snagom ništa ne možemo, ali zato je tu On –

Koliko sam bitan Bogu? Poznaje li me On uopće? Današnje evanđelje nam jako lijepo to opisuje! Teško nam je shvatiti da pastir ostavlja devedeset i devet ovaca i ide u potragu za jednom sve dok mi nismo ta jedna izgubljena ovca. Mnogo puta se nađemo u vrtlogu grijeha, ali Bog

Kao što je grijeh na svijet došao po Evi, tako je spasenje došlo po Mariji. Marija je bila očuvana od „istočnog grijeha“ i bila je puna milosti od samoga začeća. Iako se Marija nalazila pred nepoznatim i nedokučivim otajstvom, ona vjeruje Bogu, kojem ništa nije nemoguće. Zato je Marija „Majka

Utonuti u Boga kao Ivan. U povjerenju, skromnosti i uzdržljivosti. A ja tako često životom letim da Tebe, Bože, nađem. Mislim da za Tebe stječem dobra, da duše za Te osvajam. Što mi to vrijedi ako se Tebi ne vraćam u skrovitosti i malenosti? Jer ja ne mogu. Ja ne

Isus gleda mnoštvo na kraju snaga, izmučeno. U zajedništvu sakupljeno, a tako osamljeno. Često sam i ja u tom mnoštvu, ali On me vidi. Baš mene. Potiče me da molim za nove žetaoce. Da pitam Oca koji je moj klas u žetvi. Šalje me. Raditi mirno i tiho na povjerenom

Trebam Te, Isuse, svakog trena. Tu si, u meni, oko mene, preda mnom. A ja sam tako često negdje drugdje. Hodam s Tobom, za Tobom, šutke promatrajući prepreke, dužnosti i prolazne radosti. Iako Te očajnički trebam i uvijek imam, slijepo i nijemo grcam u često sluzavoj i ljigavoj dolini suznoj.

Vale je pravo Božje čudo još od svojega početka. Rekli su da neće hodati, a ona danas trči po Savskome nasipu. I u mnogočemu drugome Vale je veliki borac – hrabra, jaka i uporna – sa širokim osmijehom s kojim Vas susreće i koji joj se razvuče preko lica kada

Isuse, Ti koji si mir, Ti koji mi toliko često govoriš da se ne bojim, sada me plašiš. Jer i ja Te slušam, jer i moj si Gospodin, a kažeš da me k Tebi vodi samo vršenje volje Oca našega. Tako često ne znam prepoznati tu volju, tako često je

Isus sjedi na gori i čeka. Čeka da i mene u slabosti donesu ili da ja donesem druge. Ako se potrudim, ako se istinski prepustim ili uspnem, čini čudo. Ako dam sve što imam, umnaža. Ja tako često mislim da se uspinjem, a ne mičem se s mjesta. Mislim da

Isus kliče u Duhu Svetom. Pred mnoštvom slavi Oca malenih i prezrenih. Učenici su uz Njega i slušaju ga. Slušam ga i ja. Divim se Njegovom ushićenom liku i Duhu koji u Njemu kliče. Ali, ne želim biti samo dio mnoštva oko Isusa, želim da se okrene i pogleda me,

Ulazi Isus i u Kafarnaum moga srce čije su ulice često neprohodne, prašnjave, zakrčene slabošću. I prolazi znajući da ga trebam kao što ga je trebao Satnik. Satnik mu prilazi. Ne boji se. Donosi mu bližnjega. Priznaje mu svu vlast. Vjeruje čvrsto i ponizno. Ne zato jer vidi i zna.

U današnjem Evanđelju posebno se ističe zadnja rečenica. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. Isus nas time opominje kako nikad ne znamo kada će doći, ali još važnije traži od nas da budemo pripravni. Kako i na koji način koristimo darove

U današnjem Evanđelju čitamo kako Isus susreće četvoricu ljudi koje zove da postanu ribarima ljudi. To nisu bili ljudi na koje je Isus slučajno naletio, već smo o njihovom prvom susretu čitali i prije (Iv 1, 35 – 42). Ostavili su sve i nastavili slijediti Isusa. U misao mi dolazi

U današnjem Evanđelju čujemo dobro nam poznate Isusove riječi da će nebo će i zemlja uminuti, ali Njegove riječi ne, neće uminuti. Sjećam se sebe kada mi je prije sada već dosta godina jedna prijateljica na Svjetskom prvenstvo osvojila treće mjesto. Tada mi je kroz glavu prošla misao da je

Lovro je student 5. godine nastavničkog smjera matematike i informatike na PMF-u. Osim što se kroz formalno obrazovanje formira kako bi jednog dana „najteži predmet na svijetu“ olakšao djeci, on također volontira dajući instrukcije kod naših dragih salezijanaca na Jarunu te tako – već sad – pomaže osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj

U današnjem Evanđelju čitamo o opisu vojske koja opkoljuje Jeruzalem. Valja napomenuti da je to bio stvarni povijesni događaj koji se dogodio oko 40 godina nakon Kristove smrti. Tada su Rimljani na čelu s Titom Falvijem osvojili Jeruzalem i uništili Hram o kojem smo čitali u utorak. Ipak, koliko god

Prije nekoliko dana proslavili smo svetkovinu Krista Kralja. Tada smo proslavili da je Isus Krist moj jedini kralj. No, isto se možemo pitati što bi mi sve napravili za svojeg jedinog Kralja? Isus nas danas opominje da će nas progoniti i predavati u sinagoge i tamnice, ali nas također ohrabruje

Učenici se u današnjem Evanđelju dive prekrasnom kamenju i zavjetnim darovima, ali ih Isus upozorava da neće ostati ni kamen na kamenu nerazvaljen. Koliko vremena i mi svakodnevno gubimo na divljenju nekim stvarima koje nisu vječne ili onima koje nam neće pomoći da stignemo Isusu? Umjesto da svoj život naslonimo

Što je cilj našeg zemaljskog života? Glavno pitanje je koliko se mi jako trudimo da taj najveći uspjeh u životu stvarno postignemo. Uza sve prepreke koji se su svakodnevno ispred nas, nikada ne smijemo skinuti pogled s našeg konačnoga cilja. Tako je i u današnjem Evanđelju sirota udovica dala sve

„S razbojnikom isto skrušen vapijem...“ Kako mogu osuditi prije Suca? Ponekad gledam kako se ljudi zanesu u svojoj pravednosti. Često sam i ja taj netko. Kakve te neoborive dokaze krivnje mogu staviti pred nekog koga nikada neću potpuno upoznati? Njegova duša meni ne pripada a očekujem da je zbog mene

Djed mi je ispričao priču o svom profesoru koji je za vrijeme svakog ispita gledao kroz prozor. Ispiti su bili teški, ali on se trudio da za njih dobro nauči. S vremenom, kako su se obaveze počele nakupljati, odlučio se je malo rasteretiti i time okušati sreću. Odlučio je varati

...Kiša pada i vozim se tramvajem. Misli mi lutaju prostorom i lijeno se priljepe za svaku reklamu koja stoji na ulici. Znam da ih najčešće ne primjećujem, ali sada ih ozbiljno promatram. Postajem kritičar za reklame. U tramvaju je gužva kao i svaki put kada pada kiša. Ljudi su nervozni

Kada biste pitali što spaja šetnju po kiši bez kišobrana, gledanje zvijezda, don. Boscov Oratorij i mlade, prisutnost sv. Vinka prema najpotrebnijima, Ignacijev egzamen, 72 sata, 3D formaciju, ljubav prema obitelji, Selu i moru, boje, konje i vjevericu, čitanje knjiga, trčanje i šetnje u tišini, mala je vjerojatnost da bi

Velika je milost imati prijatelja, brata ili sestru u Kristu, kojoj se možeš povjeriti i s kojom se možeš posavjetovati. On ne mora biti mudrac, osoba koja je prošla sve seminare, formacije i edukacije. To nije niti uvjet ni kriterij za dobivanje titule „brata“ ili „sestre“. Osoba je to dovoljno

Gospodin je zahtjevan u svojoj velikodušnosti: mnoštvo darova mi je dao, ali ne želi da ostanu upakirani u šarene vrpce. U početku se ponašam poput malog djeteta na rođendanu – nestrpljivo otvaram kutijice da vidim što sam to dobila. Igram se s njihovim sadržajem, prevrćem ga i isprobavam. Možda mi

Zar sam to ja? Dugo sam mislila da sam ja netko. Skrivala sam se iza titula koje sam kroz život stekla. Jer, to ja i jesam, te titule. One i ja, moj mali svijet. A baš sam jednoga dana morala biti znatiželjna poput Zakeja! Znatiželja i jedna smokva kako bih

A ti, reci mi, što želiš da ti učinim? Bojiš li se? Tražiš mir? Voliš li? Zaboravi ljude. Oni ne poznaju tvoju dušu. Ponekad im tako mnogo treba da te shvate i ohrabre. Prvo vjeruj i reci meni. S pouzdanjem kreni protivno struji da dođeš do Izvora. Bez straha, pogled

Tko nudi put u život mimo Krista zavodnik je. Tko umjesto Krista kaže: „Ja sam“, stavlja se na Božje mjesto. U redovitom životu mnoge stvari nameću se da u čovjekovu srcu zgrabe prvenstvo prije Krista: životne brige, egoizam, borba za ugled, moć, novac, zabava, sportovi... U ne tako davnoj povijesti

U evanđelju Isus nas upućuje u najbolji mogući način kako uložiti vrijeme i svoje najvažnije sile. Kada je molitva u pitanju, u napasti smo da pogrješno poredamo prioritete, te se na kraju ispostavi da za molitvu nemamo vremena. Netko je dobro rekao: „Nađe čovjek dovoljno vremena za sve što smatra

Zajedničke osobine Noinih i Lotovih suvremenika bile su bezbrižnost i bezbožnost. Glavna briga vrtjela se oko pitanja - kako ugoditi nagonima i - „uživaj život“. „Biblijski pisac primjećuje da je u oba spomenuta slučaja vladala velika pokvarenost. Pouka: što veća pokvarenost - to iznenadnija kazna. U središtu je element iznenađenja.

Čovjek koji me najviše upoznao sa isusovačkom družbom, čovjek koji vjeruje u isusovačku družbu, čovjek koji je član te družbe. Bolje mu stoji knjižica duhovnih vježbi nego kramp ili macola, onaj je koji ima par šala u rukavu. Pomalo je idealista, miroljubive je naravi, jasnih stavova. U Osijeku je prepoznatljiv

Kraljevstvo Božje ne spada u naravne okvire. Isusovo kraljevstvo, kao ni Isusa, ne spašavaju ljudi koji bi se borili za njega. Naprotiv, svojim čudesima Isus otkriva prisutnost znakova Kraljevstva spasenja: hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi oživljuju. A prisutni? Kako reagiraju? Jedni vjeruju i srcem prianjaju uz Isusa,

Evanđelist iznosi znakovit slučaj: čovjek stranac i prezren od ljudi iskazuje veliku zahvalnost: Slavi Boga u sav glas, baca se pred Isusa priznavajući time njegovo božanstvo. U primljenom daru zdravlja prepoznao je dobrotu darovatelja. Važan je dar, ali još je važniji darovatelj od kojega dar dolazi! Mnogi danas obiluju ne

Sve što postoji ima svoju svrhu, svoj smisao i zadatak. Ako vrijedi za stvorene stvarnosti (priroda, biljke) koliko više vrijedi za čovjeka koji je kruna svega stvorenja! Stvoritelj je stvorio svijet i nastavlja ga stvarati po svojim stvorenjima. Dok stvorenje surađuje dotle ispunjava svoju svrhu. Netko je prikladno rekao: „Stvoreni

Kada izraz „sablazan“ zamijenimo njegovim grčkom izvornikom “skandalon”, tada opomena današnjeg evanđelja dobiva još veću težinu. Tko čini zlo pretvarajući se pritom kao da je to sasvim u redu počinja time dubinski grijeh jer širom otvara vrata zlu – vrata propasti i sebi i onima kojima je uzor. Bolje bi

Iskustvo je u životu velika prednost i velika zaprjeka spoznati nešto novo. Saduceji, koji niječu uskrsnuće, pokušavaju uhvatiti Isusa u zamku logike u kojoj udovica sedmorice muževa treba produljiti svoj bračni status i u vječnosti. Teško je s logikom koja želi suspendirati život kako bi udarili u zid smrti. Bog

Danas se spominjemo posvete Lateranske bazilike koja je sjedište Rima, tj. rimska katedrala. Posvećena je: Božjim izborom, mučeništvom rimskih biskupa i kršćana Rima. To je ta stijena na kojoj opstaje Kristova Crkva: cijena svjedočenja, davanja i prijenosa radosne Vijesti jest velika, ali je uvijek beskrajno manja u usporedbi s time

Blaženi Gracija Kotorski, ribar koji je postao blaženik, živio je vrlo skromno u samostanu na otočiću Sv. Kristofor kod Venecije. Ostao je u pamćenju kao brižan prema prosjacima, posebno gubavcima, kojima je taj otočić bio mjesto izolacije od strane bogate Venecije koju nisu smjeli posjećivati da ne bi prenijeli zarazu.

Pater Musa... Tako ga ne zovem već petnaest godina, točnije od 2004-te. Te godine, kada je on preuzeo vodstvo SKAC-a (poslije nesreće p. Luke), a ja bila voditeljica projekta i kampa Modrave, on je za mene postao i ostao El Prezidente! Veliki čovjek još većeg srca. Čovjek koji na benchu

Izgubljena ovca. Izgubljena drahma. Danas bismo rekli statistička pogreška, prihvaćena i neizbježna, na koju se sliježe ramenima. Sve dok je izgubljenost naše viđenje drugih. Kad je već o statistici riječ, možda nešto spasonosno kaže da je jedan posto pozornosti dovoljno pa da zamijetimo da nam je bližnji u potrebi. Jedan

“Samo oni koji se odreknu svega što posjeduju mogu biti Isusovi učenici“. Ne znači to ništa nemati, već, ni u čemu što se povremeno veže kao naše, ne nalaziti sponu koja umanjuje našu želju naučiti što je život. Obično, posjedovanje stvari nas zavede da se umislimo da znamo što je

Gozba je najavljena. I nitko da se pojavi. Isprike za nedolaženje. Najdramatičnije i najrealističnije su isprike kada se ispričavamo što ne sudjelujemo u životu. U radosti zajedničkog življenja. Posao, naše perspektive su važnije, sami moramo dovršiti programe naše male sreće….i onda zakasnimo na gozbu. Pa se požalimo da nam život

Karlo Boromejski: papa Pio IV. mu je ujak – zahvaljujući čemu postaje kardinal u dobi od 21 godine. To je ono za čime bi se moglo težiti u crkvenoj karijeri – naravno, ako se shvati kao karijera. Ostvarenje ili – napast. Zahvaljujući razumijevanju da može biti napast ako to ne

Gotovo svaki puta kada evanđelje govori o problemu bogatstva koje priječi put ka Bogu i istinskom miru i spokoju u njemu sjetim se grafita koji sam davno pročitao. Život je težak, ali je lakše plakati u Porscheu nego u Fići (čak i moj sveznajući spelling checker koji upravo ispravlja ovo

JA BOGU POVJERIH SVOJ ŠTAP Ja Bogu povjerih svoj štap I ne gatam ni o čemu svom On Sam neka bira trag Kako me dovesti u svoj dom. A gdje je taj dom – svima skriveno; Daleko li on, - zatajeno; Što u njem ostavih – zaboravljeno, Al opet bi