SKAC Urednistvo

Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" Vjerujem li u svakom trenutku da možeš učiniti ono što te zamolim? Vjerujem li uistinu da slijepima oči otvaraš? Pre često očekujem da mi molitvu uslišaš istog trena i baš onako kako sam ja zamislio. Dok gledam

"Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi" U svemu što radim u svom zauzetom danu često i sam čujem Tvoj poziv ; "Hajde za mnom!". Jesam li spreman bezuvjetno reći "da" kao i tvoji učenici? Često ne znam što me čeka ako se odazovem i ne razumijem što od

»Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.« „Bdijte dakle“. Živim li ili životarim? Očekujem li Tvoj drugi dolazak, razmišljam li o njemu? Čini mi se daleko. Neće to još. Ja spavam, pripravna nisam. Ne bdijem. Nekada me i strah hvata na tu pomisao. Ali, to je

»Pazite na se da vam srca ne otežaju.« Isuse, koliko se brineš o nama. Govoriš nam, upozoravaš nas i opominješ na sve što će biti, želiš nas pripremiti za kraljevstvo Božje koje nas čeka. Daješ nam upute kako da se pazimo, što da radimo da nam srca ne otežaju pod

»Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.« Koja utjeha! Koji dokaz da je Bog vječan! Tvoje riječi neće uminuti, Tvoja Živa Riječ. Koliko se ja bavim Tvojom Riječju?  Koliko, ne čitam, nego stanem i razmatram nad tvojom Riječju? Na čitanju i evanđelju od dana? Svaki dan

„Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo“ misao je koja moju Tonku najbolje opisuje. Prije mnogo godina Bog ju je tako skrovito doveo u moj život i u njemu svakodnevno ostavlja veliki trag. Najbolja slušateljica, puna strpljenja i razumijevanja. Osoba koja vidi samo ono dobro u svakome i

»Kad se sve to stane zbivati,uspravite se i podignite glavejer se približuje vaše otkupljenje.« Govoriš nam, uspravite se i podignite glave. Pozivaš nas na radost, ne na strah. Radost oko Tvoga ponovnog dolaska. Da se uspravimo i podignemo glave, da svijet vidi da smo Tvoji učenici, da Tebi vjerujemo i

»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega.« Biti Tvoja. Svojim životom hvaliti Tvoje Ime. Gospodine, želim biti Tvoja. No, biti Tvoja nije lako. Rekao si što nas sve očekuje i što nas može čekati, ako želimo biti Tvoji učenici. Bježim od patnje, od trpljenja, odbacivanja, srama. Ali želim željeti trpjeti

„Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.“ Pomozi mi Gospodine, da ne zaboravim prolaznost ovoga života, da je ovozemaljski život samo privremen, da me nakon ovoga čekaš Ti. O koliko puta to zaboravim. Pomozi mi da si to posvijestim iz dana u dan. Daj

„Tko vrši volju Oca moga, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“. To „majka“ me malo zbunilo. Ali, ako vršim Tvoju volju, ako slušam Tvoju Riječ i po njoj živim, ako te primam u Euharistiji, Ti se nastanjuješ u meni. Svaki dan kucaš na vrata

Uzevši tijelo, iskusio si zaista sve što nam se događa. Ušao si čak u poniženje, Ti: Bog! Ja bih sve napravila da ga izbjegnem, a Ti me tolikovoliš, bezgranično i bezrezervno, da se daješ u potpunosti. Isuse, ja znam da je u tim poniženjima i mojih riječi, i mojih postupaka.

Ovo prvo „učitelju“ možda je ulagivački tu, da Te lakše kuša. A možda je i jednostavno vapaj, traženje pomoći u razumijevanju onoga što im je tako teško shvatljivo, razumom dokučivo. Bilo kako bilo, Tvoj strpljivi odgovor pretvara taj prvi „učitelju“ u onaj drugi, iskreni: „Učitelju, dobro si rekao“. Skroz si

Dok se stavljam u poziciju da Te i ja slušam, skoro istovremeno Ti se počinjem diviti. Milina mi je gledati Te kako govoriš. I moja duša je jednostavno radosna, baš je onako kako treba biti. Ti u Hramu, u kojem se sluša o Ocu, a ne zveket novčića i glasanje

„O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!“ Što je za moj mir? Ako prebirem po sjećanjima, čini mi se da je moj mir uvijek vezan uz Tvoj mir, uz prepuštanje Tebi. Svaki put kad se borim za svoj put i naume, svoju viziju

Uz mnu, sluge su dobile i uputu: „Trgujte dok ne dođem“. I rečenica „Evo ti tvoje mne“ nosi sa sobom svu svojeglavost i samodostatnost koju sluga može imati. Koju i kod sebe vidim. Bunim se kad nešto nije kako sam zamislila pa mi je tako teško poslušati tuđi naum. Čak

„On žurno siđe i primi ga sav radostan.“ Pitam se što jedan nadcarinik želi od nekoga iz Nazareta, iz kojega navodno ništa dobro ne izlazi. Što ga kod Tebe toliko intrigira, kakve priče je čuo o Tebi da Te toliko želi vidjeti? S cariništva na nadcariništvo, i opet mu je

„I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu“. Možda da su bili pismoznanci, vjerojatno bi našli neku zamjerku. Možda je subota pa je pogrešan dan u tjednu, možda je nečista osoba u pitanju, možda nešto treće. Ali „samo“ narod, obični ljudi, oni znaju što vide i znaju koga vide.

„Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Postojanost. Na tu riječ automatski vežem riječ vjernost. Vjernost Tebi, Bože, Tvome glasu. Na nijednu moju postojanost i vjernost nekoj od svojih istina i načela, nisi ostao imun. Ponekad si šutio i stavljao me na kušnju, ali odluka da ostanem postojana i vjerna Tebi, nikada

„Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu.“ Bože moj, koliko samo godina mi je trebalo da spoznam da si Ti moj Otac koji me ljubi više od ikoga! Koliko

„Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.“ Dragi Bože, hvala Ti za sve one trenutke u kojima sam Tebi trebala predati sebe i svoj život. Hvala Ti za njih jer si mi pokazao da me nitko i ništa ne

Pitam se, Bože, kako li je na nebu, odnosno kako je biti u Tvom kraljevstvu i onda shvatim da si mi već puno puta odgovorio na to pitanje. Dovoljno je da se prisjetim svega lijepoga u svom životu - prijatelja koje si mi poslao i s kojima sam duhovno rasla;

Kuća trgovačka. Ja Tebi jednu devetnicu, tri Zdravo Marije, jedan dan posta ili jedno hodočašće, a Ti meni uslišanje moje molitve. Uslišanje moje molitve ili prihvaćanje moje trgovine?! Sram me, Bože, nazivati molitvom svako traženje ispunjenja mojih želja i stavljanje naglaska na moju žrtvu  bez traženja volje Tvoje koja je

Divno li je, dragi Bože, služiti Tebi! Divno li je biti svjestan svoje beskorisnosti jer zaista takvi jesmo bez Tebe! Velika je milost poniziti se i prepustiti se u potpunosti služenju Tebi. Zahvaljujem Ti za svaki trenutak u kojem sam bila sredstvo po kojem si nekome došao, a molim Te

Bože moj, koliko puta si Ti meni oprostio, a da Ti nisam rekla ni da mi je žao! Koliko puta si imao razumijevanja i strpljenja za moje grijehe i padove, a da se nisam zapitala je li Tebi to teško, a da nisam promislila ni koliko je bolan svaki udarac

Kažemo da živimo. A zar nismo svakim danom bliže smrti? Življenjem umiremo. Sedam dana u tjednu prolazi kao sedam muževa, bez ploda. Ne živimo, nego umiremo. A ti kažeš da oni koji su tvoji “ni umrijeti više ne mogu”. Jer Bog si Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Isti Bog koji si

Tada sam mislila da te ljubim. I sjećam se kako si me bolno potresao tom rečenicom “Vi se pravite pravedni (...)”. Birala sam u kome (ne)ću te ljubiti. Birala sam gdje (ne)ću te tražiti, s kime (ne)ću o tebi razgovarati, u kojem trenutku (ni)si mi dovoljan. I onda si me

Gospodaru, kako često zaboravim da sam ja samo upravitelj… Pa si prisvajam ono što je tvoje. Uzimam. Rasipam. Uništavam. A kad mi kažeš “Položi račun jer više ne možeš biti upravitelj!”, o, kako se ljutim! Uzimaš mi ono što je moje! Prijatelje, obitelj, posao, ušteđevinu! Moju sigurnost i sve za

Isuse, više volim misliti da sam raskajani carinik ili grešnik …ali možda sam ipak farizej? “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.” - za sve imam komentar. Kome upućen? I zbog čega? Hrana sam samome sebi. Koliko sam puta nesmotreno osudila onoga koji ti želi prići? Reci mi, Isuse, koliko

Često me iznenadiš okolnostima, ljudima, ljepotom. Pitam se, je li mi to znak? Što želiš od mene? Što je Tvoja volja za moj život? “Da, to je volja Oca mojega: da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni”. Oče, zar me Ti toliko želiš? Pa Tvoja

“Radujte se i kličite! Ta progonili su tako i proroke prije vas!” - Kakva pozivnica, Prijatelju moj. Nisi baš slatkorječiv… Tko će se odazvati na poziv na pogrde, prognanstvo i svo zlo protiv nas? Ti pozivaš proroke. To nije pozivnica na patnju, nego na radost. To nije pozivnica protiv mene,

Ti mi kažeš: “Blago tebi jer možeš davati!” - svoj krov, svoj zalogaj, svoje ruke, svoje uši i vrijeme. I kad se uzoholim da dobrim djelom JA spašavam drugoga, ti me podsjetiš da u odbačenima TI meni donosiš spas. O, kako li su vrijedni!

Isuse, još jednom pokazuješ da si došao spasiti grešne i izgubljene. Ne mogu ja imati toliko malo vjere, kolike je tvoja ljubav bez granica. To je srce koje želim sebi, da ljubi onda kada nitko drugi neće, da vidi onda kada su svi slijepi, da se smije onda kada svi

Često se pitam koliko je tanka crta između poniznosti i neodlučnosti. Je li moja neodlučnost vodi do prividne poniznosti ili me moja poniznost stavlja u stanje neodlučnosti? Hvala Ti na životu sv. Josipa koji nam svojim životom svjedoči što znači biti ponizan u korištenju talenata koje je imao, a odlučan

Da ovog trenutka uzmem povećalo i stavim ga iznad svoga života, ne bi sigurno vidjela obrise Božjeg kraljevstva. Gledajući samo svoje grijehe, slabosti, padove, osporavam li Bože tvoje remek djelo? Tko sam to ja, da Tebi, Stvoritelju svemira, kažem da ima zrno koje ne uspijeva, kvasac koji neće uskisnuti. Daj

Ima li ljubav rok trajanja? Gospodine, osamnaest? Nekada je i osamnaest dana predugo za ustrajnost moje vjere jer moja molitva nije uslišana, a ja bi baš danas da znam odgovore na sve moje vapaje. Mjerim dane svoje vjere i skupljam ih kao naljepnice za album vječnog života kao da vjera

Zahvaljujem ti jer nisam kao drugi ljudi! Ne, tebi nisu bitni drugi ljudi. U tom odnosu između Tebe i farizeja, su farizej, njegovi ljudski obziri i Ti. A Ti želiš da smo sami pred Tobom jer smo tada ogoljeni i tada se možemo vidjeti u pravom svijetlu. Upravo zato što

Možda će u idućoj roditi! Inače, moći ćeš je posjeći! Obratiti se i donijeti rod ili izginuti i biti posječen. U priči sa smokvom, vinogradar odluči dati još jednu priliku,  još jednu godinu. Pognojit će je pa će smokva možda iduće godine roditi. Prepoznajemo li i mi u svom životu

A kako ne uđete u trag ovom vremenu? Koliko je danas znanja, a tako malo samosvijesti i budnosti. Vodi li me Bogu više moje znanje ili moja budnost? Što će mi zaista donijeti plodove u životu? Ako znam da oblačno nebo donosi kišu, kako mogu vidjeti tamne oblake u svom

Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; komu je mnogo povjereno, od njega će se više iskati. Tko je taj kojemu je dano mnogo? Kada govoriš o slugama, dijeliš ih na one koji poznaju ili ne poznaju volju Gospodara. Ima tu nešto više od same činjenice da

Žetva je velika, a radnika malo! Zato molite gospodara da pošalje radnike u žetvu svoju! Ti šalješ svoje radnike kao ovce među vukove. I ja to znam jer postoje tvoji radnici, u  zabačenim kutcima ovog svijeta, koji su prepušteni na milost i nemilost tamošnjih prilika i događanja, ali Te i

I poče razmišljati u sebi! Osjećam da mi danas ne govoriš samo o pohlepnom bogatašu. Tvoje poruka je uvijek dublja. Počinješ mi pričati priču o tome kako je on samo počeo razmišljati u sebi o svom izobilju. U toj priči,  bogataš razmišlja dalje, pa se mori brigom kako sačuvati to

„Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?” Isuse, mnogo sam puta bila svjedokinja Tvoje obrane i intervencije u svom životu iako ono što sam željela nije bilo ostvareno. Štoviše, dao si mi više i bolje nego što

Oprosti mi Isuse što mi je više puta bilo važnije ono što će drugi misliti o meni od iskazivanja poštovanja i pripadnosti Tebi. Koji me to strah priječi od svjedočenja Tvoje ljubavi? Je li bolje da me ljudi preziru i Ti priznaš svojom ili da me zaniječeš pred anđelima?  Duše

Zadivilo me kako si najprije govorio svojim učenicima dok su  tisuće ljudi čekale da Te čuju. U nas kao svoje prijatelje polažeš veliko povjerenje, zato je važno što govorimo. Gubim strah od vječne propasti i odijeljenosti od Tebe, a Ti mi kažeš da sam vrjednija od mnogo vrabaca! Hvala Ti!

Isuse, danas izgovaraš teške riječi. Kako oni koji podižu spomenike prorocima mogu biti istomišljenici s njihovim ubojicama? Nije li podizanje spomenika znak odavanja počasti? Uzrujao si se zbog toga što ljudi nisu slušali proroke koje si im poslao.  Ničim se ne mogu iskupiti za učinjena zla, pa ni podizanjem spomenika.

Danas nas učiš da su pravednost i ljubav Božja važniji od onoga što dajemo. Oprosti mi što sam toliko puta nevoljko činila dobro, što nisam marila za tuđe osjećaje i potrebe. Lakše mi je bilo pametovati i učiti druge kako da se ponašaju, umjesto da sam im djelima iz ljubavi

Tebi je stalo do moje nutrine, važnija Ti je nego tih par kuna koje stavljam u škrabicu. Štoviše, želiš da Ti svoju nutrinu dam kao milostinju kako bi ju s ljubavlju očistio. Danas sam Ti ju predala u ispovijedi i kad sam izašla iz crkve kao da sam bila u

Ponekad, kada si poželim posvijestiti Tvoju prisutnost, ući u razgovor s Tobom, izvlačim papirić iz kutije s citatima iz Biblije i sva uzbuđena čitam što mi baš u tom trenutku govoriš. Tada mi Tvoja riječ postaje stvarna i opipljiva, sa mnom si i razgovaramo. Često me dirne koliko to bude

Isuse, ti govoriš kako je Sotona u sebi razdijeljen, i da zbog toga njegovo kraljevstvo ne može opstati. Vrijedno mi je bilo to čuti jer se u trenucima suhoće, on doima snažnim, bojim se. Ali ti me ovim riječima smiruješ, ukazuješ mi na zajedništvo s Tobom koje donosi mir, čvrste

Ponekad se borim sa svojim dolascima k Tebi. Uglavnom Ti donosim iste brige, pričam o istim temama, predajem već Tebi dobro poznate čežnje mog srca. Naiđu i trenuci kada se povlačim u svoje želje, kada daleko od Tebe, u samoći, ne vidim Tvoju ljubav i milosrđe, već se predajem sumnjama

U meni se probudila zahvalnost što se brineš za nas, Bože, što nam omogućavaš da s Tobom razgovaramo putem molitve i uspostavljaš osoban i prisan odnos s nama, daruješ nam svoju prisutnost. U molitvi Očenaša, osjećam se sigurno i voljeno. Uistinu me čuješ, bilo to u trenucima slavljenja Tebe, upućivanja

Svakodnevno se borim s izazovima i zadacima koje sam si zadala, s težnjom da ostvarim svoje ciljeve. Vrtim se u krug s obavezama- još samo ovo, još samo ono. I kada vidim da mi ne ide, da ne uspijevam izvršiti sve što sam si zacrtala, obraćam ti se Isuse, i

„U zakonu što piše? Kako čitaš?“ I ja ću ti, Isuse, kao i zakonoznanac, znati odgovoriti na to pitanje. Naučila sam da trebam ljubiti Tebe, bližnjega, i sebe. No ipak, često mi se dogodi da to ostane na spoznajnoj razini. Pomozi mi, Isuse, da kao Samarijanac, ljubav pretočim u konkretno

Je li ti poznat osjećaj kada te negdje ne prime, a žarko želiš biti dio toga? Te ekipe, ali ona je već zatvorila vrata za nove. Ili su vrata otvorena, ali tvoj oblik ne prolazi kroz njihov okvir ma koliko se trudio. Takvih situacija ima puno. Od vrtića, preko škole,

Nisam Te onaj petak susrela u otajstvu euharistije, već u malenoj bebi. Motreći je, pitala sam Te o ovim tvojim riječima. Šutio si, baš poput nje. Ipak, njezine su ručice govorile o Tebi. O ljubavi koja je polagana i nježna. Ljubav koja dodiruje moje obraze zato jer joj se hoće.