SKAC Urednistvo

Mogu zamisliti kako Isus sjedi na sredini nekog velikog dvorišta, ispod stabla, u naručju mu dijete, a oko njega tolika masa ljudi. Neki sjede na podu, neki na stolicama, ali većina stoji i svatko se bori da barem jednom ugleda Njegovo lice. Do Njega nekako dolazi glas da ga majka

Kazao si Gospodine “Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.” I čujem kako i meni to sada govoriš, a jedan dio mene se opire tome jer me strah da te tamo neću pronaći i da ću se izgubiti. Pa se pitam kako da te navješćujem, kako da pričam

„Hajdete za mnom.“ Zove nas i danas, i tebe i mene. Zove nas u našu nutrinu, da tamo pronađemo onaj plam Ljubavi koji je u nama od Početka. A onda nas zove u svijet u koji nas je postavio da podijelimo tu ljubav. Kada? Sada. Jer On zove. Nema potrebe

Služiti drugima toliko da izađeš izvan sebe. Na prvu nezamislivo, a onda pogledam vijesti i vidim ljude koji danima služe drugima. Na licu im ne vidiš ni trunke umora, nego samo radost. Neki kuhaju, neki razvrstavaju i razvoze, neki saniraju štetu, neki razgovaraju s ljudima, a neki mole. Svi smo

„I pozove koje sam htjede.“ A želiš nas sve. Svakog od nas pozivaš da dođemo k Tebi i budemo s Tobom, na bezbroj načina. Pozivaš me da dođem k Tebi u tišini izolacije kada sam bolesna. Pozivaš me da budem s Tobom u buci potresa i sjetim se onih kojima

Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi. Upravo s tom željom, mnoštvo ide za Isusom. Jesam li i ja u tom mnoštvu? U svim patnjama i bolima kojima svjedočim, tražim li Tebe? Nekada ne razumijemo patnju, zašto ju dopuštaš ako si svemoguć. Pročitala sam negdje

Subota je za farizeje poseban dan, dan za njih i Boga – i nikog više. Ako je njihov bližnji u potrebi, zatvaraju oči na to jer subota je dan odmora. Isus nam pokazuje kako briga za bližnjega ne poznaje dan odmora. Kako nekad, tako i danas. Doktori i medicinari koji

Kao David, kada se naši bližnji nađu u potrebi, spremni smo napustiti sve zakone, sva pravila logike i razuma kako bismo im tu potrebu zadovoljili. Kako nas je sam Krist naučio, žrtvujemo dio sebe za drugoga. Svjedoci smo tome svakoga dana. Tisuće i tisuće ljudi koji su se uputili u

Čudna su ovo vremena, Gospodine. Imamo neprijatelja kojeg prije nikad nismo očekivali, a sada ga stalno iščekujemo, nevidljivog neprijatelja. Tražimo Te, pitamo se gdje si i kako ovo dopuštaš, a danas nam jasno odgovaraš: s vama sam! Zaručnik je s nama, priprema nove mješine za novo vino. S nama je

Ko u duhovnim vježbama.Čitam o tebi, slušam o tebi, pričam o tebi, čekam te... i onda prođeš kroz moj dan, a ja te ni ne prepoznam, nego mi kažu: „Evo Isusa.“ I krenem za tobom. Ti si tu, ispred mene. Okrećeš se i pitaš me: „Što tražiš?“ A meni je

Zašto farizeji ništa ne govore kad Isus poziva carinika, a prigovaraju kad s njima jede?I zašto to farizeje smeta, a apostole uopće ne smeta? Kako oni gledaju na carinike? Oni sve mjere i važu. I takvi proračunati sve moraju imati pod kontrolom.A pred sobom ne vide brata, nego nekog od

Isus se vraća u Kafarnaum.Kako je dobro znati da se Isus vraća. Svi su moji propusti sad nevažni.Opet je tu. Ponovo imam priliku susresti ga.Kakva radost i žar!  Žar koji gori, koji želi taj susret. Kao čovjek koji je dobio novu priliku. Sve daje, hrli, prelijeće brda, nalazi način.Takva je

Jednom mi je prijatelj sav ushićen preporučio film koji ga je oduševio. Nakon njegovih riječi, film me se uopće nije dojmio. Nije to bio loš film, ali ja sam stvorio očekivanja koja se nisu ispunila i ostao prazan. Kad sam se pitao zašto Isus ne dopušta gubavcu da govori o

Brzo raste Isusova popularnost. Čini dobro ljudima, ozdravlja ih i oslobađa. I svi ga traže. A tek je početak.To je sigurno zanosno, ugodno i lijepo. I tad Isus traži samotno mjesto za molitvu. I onda preokret: “Hajdemo drugamo da i tamo propovijedam. Ta zato sam došao.”Nađi i ti samotno mjesto

Dođi pred Isusa. Kako djeluje nečisti duh? Nazarečanine, što ti imaš s nama u Kafarnaumu? Došao si da nas uništiš? Unosi podjelu i strah. Kolko često se uhvatim zaokupljen upravo tim dvijema stvarima: podjelom i strahom? A Koliko često se i ne uhvatim? Ali bez obzira jesam li svjestan zla

A kako ti bacaš svoje mreže? Ivan je predan da mu se odsječe glava, a Isus fino krene okolo i zove ljude da ga slijede. U trenutku straha, kad se ne možeš ne pitati: “Pa jel baš sad pametno?” Ali Isus ne srlja bez veze. On dobro zna da će

Isus prima krštenje od Ivana. I ja sam primila krštenje kao malo dijete zahvaljujući roditeljima. Taj sveti sakrament dao mi je identitet i doveo me do sadašnjeg trenutka. Velika je to milost. Otajstvo koje me nadilazi, pred kojim ostajem bez riječi. Mogu samo kleknuti i svim srcem zahvaljivati za dar

Ne mogu jasno vidjeti cilj koji je Isus odredio za mene. Nesigurno sjedim u lađi, a vjetar mi ne dopušta da plovim. Stojim na mjestu, okrećem se, ne mogu veslati. Koji je to vjetar u mome životu koji mi ne dopušta da plovim? Što me drži na mjestu? Jesu li

Učenici su primijetili ljude u potrebi. Vidjeli su da su umorni i gladni. Zastanem li ja i gledam li oko sebe? Primjećujem li ljude u potrebi? Prepoznajem li duhovnu glad kod ljudi? Glad za Bogom i izgubljenost u životu bez Njega? Oče, što ja mogu učiniti kada primijetim da su

Ovo je Petra - oličje Božje brižnosti i nježnosti. Uvijek spremna pružiti ruku, uvijek puna razumijevanja. Voli kvalitetno iskoristit svoje vrijeme pa se nesebično daje gdje stigne. Voli planine i sve prirodne ljepote - u njima vidi ljepotu svoga Stvoritelja i nalazi nadahnuće za svoj rad. Voli sport, zajedništvo i

Nazaret – ovdje si odrastao, radio s ocem, jeo majčinu hranu, igrao se s prijateljima… To mjesto ti je poznato, sigurno, ugodno, voljeno. Danas čitam o trenutku kada si ostavio Nazaret. Od kuda Ti hrabrosti ostaviti ono što je ugodno i sigurno? Kako si se odvažio krenuti u nepoznato? Jesi

Jedna od zadaća koju su sluge i robovi imali prema svojim gospodarim je bila i da im razvezuju i skidaju obuću s nogu. Posao je to za onehijerarhijski najmanje u nekom kućanstvu. A Ivan, kojega je slijedilo mnoštvo svijeta i kojeg su smatrali velikim, sam za sebe kaže da nije

Koliko je samo pjesama ispjevano o posjeti pastira novorođenom Kralju! Svaka od njih je ispunjena velikom radošću koja i meni obuzme srce svaki put kada se sjetim tog događaja. Volim zamišljati tu malu skupinu pastira kako hitaju i žure prema Betlehemu dok u srcima znaju da se događa nešto toliko

Za Domagoja bih rekao da je jedna autentična osoba i vjernik, nema potrebu skrivati svoje slabosti, a ni svoje talente i znanje. Uvijek je spreman podijeliti svoje znanje i darove sa drugima. Jedna osoba koja će ti uvijek dati do znanja koliko si mu važan kao prijatelj. Svira fagot, frulicu,

A onima koji Ga primiše podari moć da postanu djeca Božja. Volim taj redak! Pun je poniznosti. Mi sami ne možemo svojim snagama praktički ništa. Možemo Ga primiti i to je sve što možemo, ali to je također i sve što On traži od nas. Tako jednostavno, a opet, po

Evanđelje kaže da je rastao, jačao i napunjao se mudrosti i da je milost Božja bila na njemu. Je li se igrao s drugom djecom, i što su druga djeca mislila o Njemu? Kako su Ga Josip i Marija odgajali? Kako se uopće odgaja Boga? O tome evanđelje i ne

Mogu samo zamisliti kako su se osjećali Josip i Marija kada su došli u jeruzalemski hram i kada je starac Šimun uzeo Isusa i zahvalio Bogu što mu je dao tu milost da doživi taj trenutak! Bili su tada mladi roditelji, Marija nije imala preko 18 i bez obzira na

Bijes! Koliko oholosti i bezosjećajnosti mora biti u jednom čovjeku danaredi pobiti sve dječake do 2 godine starosti u i oko Betlehema! No Bognije u tom bijesu. Razlozi tog bijesa jesu opravdani, ali to nije pravedanbijes jer u tome mi nema Boga. Gdje je? Vidim Ga! Eto Ga u miru

Na današnji blagdan Svete Obitelji, u Lukinom Evanđelju dublje zamišljamo okolnosti Isusova odrastanja. Rastao je u svojoj obitelji, jačao i napunjao se mudrošću. U obitelji koja nije bila lišena križeva, poteškoća i tuge. Ta u Šimunovom proroštvu spoznajemo Marijin križ – majci će mač probosti dušu, nagoviještajući muku i smrt

Gospodin nas i danas upozorava na budnost, upućuje nas u to da ćemo biti predavani, osuđivani, bičevani. Povijest se ponavlja. Uočavamo kako vjernika današnjice često bičuju pogrdnim riječima i uvredama, izvode ga pred masu i izruguju mu se, vjernika današnjice svijet uistinu osuđuje poradi imena Isusova. No, Gospodin ga ne

Snaga Isusovog rođenja i ovog Božića obasjava naše živote, nadilazi svaku tamu i krijepi naše duše. U mislima mi hladnoća štalice i oštrina slame, znatiželja pastira, strah kralja Heroda, budnost i odlučnost kraljeva. I danas osuvremenjujemo taj čudesni događaj preuzimanjem njihovih uloga. Ne mogu poreći da barem jednom nisam bila

U svitanje novog dana i još jednog Badnjaka, Gospodin mi ponovno na srce stavlja pitanje: “Jesi li bila moj prorok?”. Svakoga dana pozvani smo biti Isusova produžena ruka – u svojim obiteljima, na radnim mjestima, u školi, na fakultetu, među znanima i neznanima. Pozvani smo svjedočiti Kristovu ljubav i mir,

Rođenje svakog djeteta niz je čudesnih događaja. I rođenje Ivana Krstitelja, i moje, i tvoje. U Lukinom Evanđelju spoznajemo kako su se susjedi i rođaci radovali s Elizabetom. Rođenje Ivana Krstitelja promatrali su kao iskaz Božje dobrote. Iskrenoj radosti prethodilo je Zaharijino nepovjerenje. Gospodin nije dopustio da nepovjerenje prekine rijeku

Gospodin u mnogim životnim situacijama iskazaše svoju dobrotu i učinivši mi velika djela. No, bijah li uvijek svjesna? Koliko puta naivno mišljah da su bogati puni, a moćnici na prijestoljima jedino vrijedni. Toliko puta to i živih. Spoznah da usprkos svim Njegovim djelima ne pokazah uvijek Božji strah. Češće koračah

Vrijeme Došašća preslika je ljudskog puta. Adventski vijenac na našem stolu simbolični je prikaz tog izazova. U vjeri iščekujemo Gospodinov odgovor na naše svakodnevne križeve, istovremeno se suočavajući s bolnim padovima i teškim patnjama, u radosti živeći vlastite uspone, u ljubavi oboje, a svjetlo Gospodinovo istovremeno nas vodi i obasjava,

Ivanovo začeće u mnogo stvari sliči Kristovu, ali s jednom velikom razlikom. Marija je povjerovala na anđelove riječi dok Zaharija nije, iako je molio upravo za dijete. Vjerovao je cijelo vrijeme dok je molio, ali u ključnom trenutku Zaharija sumnja u anđelove riječi i ostaje nijem sve do Ivanova rođenja.

Što smo bliže Božiću evanđeoski tekstovi nas pripremaju za konkretan događaj Kristova rođenja. Uz Mariju, Josip je odigrao ključnu ulogu iako se čini kako želi pobjeći. Samo se čini, ali on zapravo želi sačuvati Mariju od moguće kazne (Pnz 22,20-21). Josip se trudi razumjeti otajstvo koje se događa, on ga

Nije on kružnica da ga se može opisat, ali ipak ću nekoliko riječi o njemu napisat. Rodom je s obronka Fruške gore, a “do jučer” je boravio uz Mrtvo more. Još kao dijete znao je da Kaptol će mu biti stan i nije dopustio da išta upropasti taj plan. Doživotne

Važna je obiteljska povijest, ali ne kako bismo patili od šizofrenih „grijeha predaka“, nego kako bismo znali odakle dolazimo. Ako su evanđelistima bila potrebna sva ova imena onda ona pričaju i nama jednu priču. Priča je to o Božjoj ljubavi za svoj narod, za svakog pojedinca bez obzira koliko on

Ivan Krstitelj se nalazi u zatvoru te vidimo kako i on već pomalo sumnja u Isusovo djelovanje. Krstio ga je, čuo glas na Jordanu, a sada je u zatvoru. Takve situacije bude sumnju u čovjeku jer se on nadao Mesiji koji će sve promijeniti, a sada je u zatvoru. Isus

Današnje evanđelje usko je povezano s jučerašnjim i trebamo ih promatrati kao cjelinu. Obraćenje drugih ljudi često izaziva čuđenje u našim životima, a ponekad je to iz razloga jer smo poznavali njihov prijašnji život. „Živio je tako, a sada je u prvoj klupi, liže oltare, preblizu je župniku.“. Sve su

Krist se nalazi u igri nadmudrivanja s farizejima jer oni traže priliku kako da ga ubiju. Toliko puta i mi sami lovimo druge u riječi samo zato što nam ne odgovaraju, bez da slušamo što govore ili čine. Takav način života nikome ne donosi ništa dobro jer smo u konstantnoj

Zamišljam da se nalazim u mnoštvu nepoznatih ljudi gdje moram navjestiti dolazak Krista. Moram se predstaviti skupini i reći tko sam ja. Nakon toga moram reći što ja ovdje radim. Koja je moja zadaća ovdje i kako ja mogu navjestiti Krista? Je li ta zadaća preteška za mene? Pouzdajem se

Koliko trčimo i vapimo za pomoći kada smo bolesni, a kada ozdravimo više ne znamo ni pozdraviti. Čovjek je najmanji kada je bolestan, tada vapi Bogu i njegove molitve su jake i upečatljive. Zahvalim li Bogu na ozdravljenju, na novoj prilici u životu? Mnogi zaborave na Boga, s ozdravljenjem završio

Kako ja gledam na svijet, na ljude oko sebe? Tražim li u njima ono što želim da imaju ili ih prihvaćam kakvima jesu? Slušam li druge ili samu sebe? Primjenjujem li to i za Isusa? Okrećem li ja leđa Isusu? Moje srce mora biti otvoreno za poruku Isusa Krista, njega

Kakva je veličina Ivana Krstitelja? Što Ivan Krstitelj predstavlja, odnosno koga predstavlja? Kakvo je to kraljevstvo nebesko? U kraljevstvu nebeskom svi veći od njega, a on novi Ilija koji dolazi. Gdje ću ja biti u kraljevstvu nebeskom? Veličina Ivana Krstitelja upravo je bila u njegovom djelovanju. Ostavio je sve i

Gdje ja crpim svoju snagu? Tko mi može dati snagu za dalje? Kako preživljavam svakodnevni život? Tko mi može biti uzor? Svaki dan mi donosi nešto novo, susrećem se s poteškoćama, problemima, ramena su mi sve teža. Ali ipak, idem dan kroz dan, hodam Isusovim koracima. Pratim njegove stope. Vidim

Koje bogatstvo riječi i koja molitva! Marija postaje uzor, postaje naša nebeska Majka. Želim li ja živjeti i nasljedovati Blaženu Djevicu Mariju? Utječem se njezinom zagovoru, ali što joj se više približavam, to je teže. Potrebno je da u tišini svoga srca osjetiš njezinu prisutnost jer i ona je u

Današnje Evanđelje govori kako doći do Isusa. Što mi je potrebno da dođem do Isusa? Moram li se sviđati svima pa pokušavam doći do Isusa da me pritom nitko ne vidi? Kako ja zaista mogu doći do Isusa? Je li to krov kao i u ovom Evanđelju? Koliko ljudi živi

Ivan krsti usred pustinje koja tako rijetko prepoznaje stvarnosti poput ljubavi, solidarnosti, sućuti dok zakon jačega neumoljivo vlada. Takav je svijet bio prije krštenja. Takav sam ja bio prije krštenja, prije Evanđelja. Hvala ti Gospodine što si dao da Rijeka života prostruji i oplodi moju pustinju.

„Približilo se kraljevstvo nebesko!“ Ima li ljepše i radosnije vijesti za Židove koji su Kraljevstvo stoljećima čekali? Ima li ljepše vijesti za nas? Dio smo toga Kraljevstva, štoviše kraljevstvo jesmo. I to besplatno primismo, bez naših zasluga. Premda ne bez obveza jer druge treba činiti kraljevima, a kraljevima se služi.

Do pojavka Isusova dva slijepca bili su jedan drugome oslon i vodič. Koje li milosti da se Isus pojavio i da su unatoč sljepoći vidom vjere prepoznali čas svoga pohođenja. Istom tom vjerom odlaze u nepoznato, u tuđu kuću, za onim koga ni ne vide. Isus ih nije ni pitao

Životni put teče preko brda i dolina, pustinja i karnevala. Teče li ili se možda razlio? Kao što voda treba korito kako bi tekla tako i duša treba krilo da se ne raspline. Krilo koje ju nosi. Krilo koje ju hrani, krijepi da ne klone putem. Krilo je to male

Mnogi su pokušali mudrost osvojiti. Mnogi su je pokušali kupiti, očarati, no ona nije poznavala taj jezik. Neki pak nisu govorili. Tišina, trpljenje, vapaj, nada jedino je što su znali. Mudrost je prepoznala taj jezik. Došla je. Nastanila se na jednoj mladoj zelenoj mladici starog oronulog panja.  Prva riječ bila

Našao si Gospodine braću, ribare u poslu. Pozvao ih da budu braća, ribari, i to tvoji. Našao si Gospodine i mene. I mene pozivaš da budem ja, ali tvoj. Tvoj U tvojoj Crkvi. Tvoj u Crkvi po kojoj si me našao i u kojoj me želiš. Ne daj da se

Često kroz život koračamo misleći kako moramo biti savršeni. Kako moramo biti prvi, moramo biti najbolji, moramo biti najuspješniji. Smatramo kako ćemo jedino tako privući naklonosti i ljubav drugih osoba, kako će nas prihvatiti samo ako smo bez mane i bez grijeha. Zašto nastojimo doseći nešto što nije moguće? Zašto

Što otežava tvoje srce? Je li to strah, je li to briga, alkohol ili hrana? Je li to ovisnost o radu ili možda besposličarenje? Naša srca ponekad su slaba. U odsutnosti prave Ljubavi utjehu traže upravo u onome što ih otežava, u onome što nas udaljuje od Krista i što

Zašto Isuse ponekad ne razumijem tvoje riječi? Zašto te ne čujem, zašto odgovore tražim na krivim mjestima? Često mislim da sam sama, da ne odgovaraš na moje molitve, da nisam sposobna čuti i raspoznati tvoje riječi i tvoju volju, radi buke koja me okružuje. Ne dopusti mi da utonem u

Koga god bi pitali da vam opiše Andru, svi bi imali samo riječi hvale. Govorili bi o tome koliko je to divna i dobra osoba. Koliko radosti ona unosi u živote svojim osmijehom kojeg u svakom trenutku druženja s drugima ne skida s lica. Također ne bi moglo proći da

Kolika je milost i radost znati da je Isus uz nas, čak i onda kada nitko drugi nije. Svakome od nas može se dogoditi da bude neshvaćen, izrugivan, čak i prognan radi Njegova imena. To nas ne smije obeshrabriti! Kada nas naši najmiliji izdaju, kada nas mrze i tuku –

I ti i ja hram smo Božji. Svijet u kojem živimo svaki dan pred nas stavlja nove kušnje i izazove te lako upadamo u stanje u kojem pretjerano brinemo samo o izgledu hrama, o onom vanjskom i vidljivom. Brinemo o tome što će drugi misliti, kako ćemo druge impresionirati, kako

Što je to što ti svakodnevno daješ Gospodinu? Daješ li Mu sve svoje darove, sva svoja djela, svoje misli, sve svoje dnevne obaveze? Ili - samo onda i onoliko koliko tebi odgovara, samo od svog viška? Zašto se ponekad bojimo predati svaki svoj novčić Onome koji je za nas dao

Isus i nas poziva na djela milosrđa, jer je to način služenja Njemu. Ne radi se samo o materijalnom siromaštvu i ropstvu, nego i o duhovnom. Koliko ljudi nije nikada osjetilo Božju ljubav, koliko ih gladuje za Kruhom života, koliko žeđa za pravim Izvorom, koliko ih je zarobljeno tamom svijeta…